Predsjednik Republike Srpske (RS) Dodik godinama je salamu rezao tanko, što tanje. On svoj entitet, 49% teritorije Bosne i Hercegovine koja je većinski srpska, približava nezavisnosti. Uz rusku podršku, sada reže krupnije komade salame. Skupština RS donijela je zakon kojim se poništava nadležnost Ustavnog suda BiH na teritoriji njegovog entiteta. On je takođe izjavio da namjerava održati referendum o nezavisnosti prije kraja godine.
Piše: Daniel SERWER peacefare.net
Ove poteze shvatam ozbiljno. Izbori u Republici Srpskoj nisu ni slobodni ni pošteni. Ali nema razloga za sumnju da Dodik tu ima više od većinske podrške. Ne može zauvijek obećavati nezavisnost. U jednom trenutku mora je pokušati ostvariti.
Pozivanje na nezavisnost ljudima koji žive u RS uglavnom je etnonacionalistički motivirano. RS je vodila etnonacionalistički rat protiv bosanske države 1992-95., uključujući genocid u Srebrenici i druge primjere ratnih zločina i zločina protiv čovječnosti. Dejtonski mirovni sporazum sačuvao je RS i dao joj, uprkos njenoj kriminalnoj historiji, međunarodnu važnost kao subnacionalnom entitetu i pružio veliku autonomiju. Mnogi ljudi koji žive u RS smatraju da ih postojanje tog entiteta štiti od odmazde.
Dodik, koliko ja znam, nije lično bio umiješan u zločine bosanskog rata. U to vrijeme bio je opozicioni poslanik u Skupštini RS-a, na Zapadu je viđen kao relativno umjeren. Ali to ne umanjuje njegovu sadašnju spremnost da iskoristi etnonacionalističke strasti u političke svrhe. Od svoje kampanje za predsjednika BiH 2006. godine, postao je vodeći nacionalistički glas u RS.
Ali Dodika ne zanima samo da zadovolji etnonacionalističku žudnju za sigurnošću od osvete onih koje je RS nekada raseljavala, zatvarala, mučila i ubijala. On ima još dva interesa kojima se bavi.
Prvi je da se drži van ruku bilo kakvog pravnog sistema, domaćeg ili stranog, koji će ga smatrati odgovornim za koruptivne radnje. Kada je 2022. godine uveo sankcije Dodiku, američki trezor je tvrdio:
“Dodik je također određen prema E.O. 14033 za odgovornost ili saučesništvo u korupciji vezanoj za zapadni Balkan, ili direktno ili indirektno angažiranje u njoj. Naime, uspostavio je patronažnu mrežu u BiH od koje ima koristi on i njegovi saradnici. Kao jedan od primjera svojih koruptivnih radnji, Dodik je dao vladine ugovore i monopole u RS direktno bliskim poslovnim saradnicima. Dodik se svojim koruptivnim prihodima bavio podmićivanjem i dodatnim koruptivnim aktivnostima kako bi ostvario svoje lične interese na štetu građana u RS-u”.
“Dodik je ugovore vezane za ATV dodjeljivao direktno članovima svoje porodice, što je koristio kao još jedan put za korupciju. On je novac iz javnih preduzeća usmjerio direktno u ATV u koruptivne svrhe. Dodik je posljednjih godina značajno povećao finansiranje ATV-a i uključio se u kampanje zlonamjernog uticaja društvenih medija preko ATV-a kako bi objavio sadržaj koji unapređuje njegove političke i lične ciljeve”.
I ja bih želio nekažnjivost da sam vjerodostojno optužen za te stvari. Šteta što Evropljani nisu slijedili vodstvo SAD u pogledu sankcija.
Drugi Dodikov interes je da osigura da mu državna imovina u RS bude na raspolaganju. RS je jako zadužena, u iznosu od više od 2 milijarde dolara. Velik dio ovog iznosa, možda više od jedne četvrtine, ove godine treba otplatiti ili refinansirati. Državna imovina je sada glavni kolateral koji Dodik može založiti kreditorima. Sve ostalo je vec skockano do maksimuma. Dok ministar finansija tvrdi da dug iznosi samo 38% u odnosu na BDP, zvaničnici RS traže novac u Pekingu.
Američka ambasada u Sarajevu jasno je iznijela svoj stav o državnoj imovini:
“Državna imovina pripada državi i potreban je državni zakon da se to pitanje regulira. Ovo nije stvar mišljenja; to je ustavna i pravna činjenica”.
Međutim, samo izgovaranjem toga to se neće desiti.
Odvajanje sudskog sistema moglo bi Dodiku riješiti oba problema
Ova dva interesa, nekažnjivost i dug, razlog su zašto Dodik, tražeći nezavisnost, pokušava prvo da blokira bosanskohercegovački sudski sistem od djelovanja u RS, čija je Skupština usvojila “Zakon o neizvršavanju odluka Ustavnog suda BiH i Hercegovina”. Visoki predstavnik međunarodne zajednice poništio je taj zakon, ali je nejasno kako će izvršiti poništenje. Dodik će umjesto toga nastojati natjerati visokog predstavnika na pregovore o pitanju državne imovine. Kada se to desi, Dodik se može nadati velikoj nagradi.
To me navodi da se zapitam: da li je odbijanje pregovora i tjeranje RS u bankrot dobra ideja? Neće li dužnik i povjerioci vapiti da intervenira sarajevska, centralna (u lokalnom smislu “državna”) vlast? Kinezi vjerovatno neće biti zainteresirani za otcjepljenje RS i vjerovatno bi željeli intervenciju centralne vlade. Rusi, koji su i povjerioci, mogli bi biti zainteresirani za otcjepljenje, ali u sadašnjim okolnostima malo je vjerovatno da će pokupiti račun povezan s bankrotom. Pa zašto onda ne pustiti RS da bankrotira i tamo započeti pregovore?
Bit će mi drago da se jave neki sa suprotnim stavovima na peacefare.net.
INTERVIEW, DANIEL SERWER: Vučić pokušava da dobije još jednu Republiku Srpsku
