Frontmen grupe Majke i jedan od najupečatljivijih autora hrvatske rock-scene preminuo je u 61. godini. Njegov glas, pjesme i beskompromisan odnos prema muzici obilježili su generacije slušalaca širom bivše Jugoslavije.
Goran Bare, pjevač i centralna figura kultne rock-grupe Majke, preminuo je 9. oktobra. Vijest su za Večernji list potvrdili članovi benda Mario Rašić i Alen Tibljaš, koji su ga pronašli u njegovom stanu.
Prema njihovim navodima, posljednjih pet godina pokušavali su ga nagovoriti da potraži pomoć zbog zdravstvenih problema, ali bez uspjeha.
Baretov odlazak zatvara jedno od najprepoznatljivijih poglavlja regionalnog rocka. Njegova muzika nikada nije počivala na uglađenosti i prilagođavanju očekivanjima. Sirova energija, specifičan glas i tekstovi prožeti bolom, prkosom i ličnim iskustvom učinili su ga umjetnikom kojeg je bilo teško svesti na uobičajene muzičke kategorije.
Pjesme koje su obilježile generacije
Kao pjevač i autor Majki, Bare je ostavio trag pjesmama „Teške boje“, „Mene ne zanima“, „Vrijeme je da se krene“ i „Budi ponosan“. Njegov muzički izraz povezivao je garažni rock, blues i snažnu emotivnu neposrednost, bez pokušaja da se životne pukotine prikriju ili uljepšaju.
Majke su tokom višedecenijske karijere izgradile status jednog od najvažnijih rock-bendova na ovim prostorima, a Bare je postao njihov zaštitni znak. Njegovi nastupi često su djelovali kao produžetak pjesama: nepredvidivi, intenzivni i lišeni distance između izvođača i publike.
Iza takvog izraza stajao je život obilježen teškim gubicima i dugotrajnim ličnim borbama. Bare o njima nije govorio kao o nečemu što se može jednostavno izbrisati iz biografije. U intervjuu za Index početkom septembra poručio je da ne žali zbog svega što je prošao, iako ne bi želio da drugi iskuse iste stvari.
„Sve je to život i ne treba se ničega stidjeti“, rekao je tada.
„Da nema njih, ne bi bilo ni mene“
U istom razgovoru posebno je govorio o odnosu s članovima Majki, naglašavajući da bend za njega nije bio samo profesionalna zajednica nego i krug najbližih ljudi.
„Da nema njih, ne bi bilo ni mene. Ne vidim nikakvo veselje bez njih. Oni su mi najbolji prijatelji i ljudi koji me jedini razumiju“, kazao je Bare.
Te riječi dobivaju dodatnu težinu u trenutku kada se opraštaju njegovi saradnici i publika koja je kroz njegovu muziku prepoznavala vlastite lomove, razočarenja i pokušaje da se nastavi dalje.
Zabrinutost za njegovo zdravlje pojačana je krajem septembra, kada mu je pozlilo tokom nastupa u Makarskoj. Koncert je prekinut već nakon prve pjesme, a organizatori i bend potom su objavili da slijedi dvomjesečna pauza namijenjena odmoru i oporavku.
Goran Bare iza sebe ostavlja pjesme koje su odavno nadrasle okvire diskografije jednog benda. Njegov značaj nije samo u hitovima nego i u rijetkoj sposobnosti da nesavršenost, ranjivost i bol pretvori u muziku koja ne traži opravdanje niti nudi jednostavne odgovore.
