Gotovo četiri godine nakon početka ruske invazije, rat u Ukrajini ulazi u fazu strateškog zastoja u kojem nijedna strana nema kapacitet za odlučujuću pobjedu, ali ni političku volju za stvarne ustupke. Uprkos intenzivnim borbama i ogromnim gubicima, uslovi za trajni mir i dalje ne postoje – a analitičari smatraju da je malo vjerovatno da će se to promijeniti tokom 2026. godine.
Rusija nije ostvarila svoj ključni cilj – potpuno zauzimanje Donjecke oblasti – iako njene snage, uz ogromne gubitke, nastavljaju sporo napredovanje. Ukrajina, s druge strane, i dalje kontroliše značajne dijelove Donjecke, Zaporoške i Hersonske oblasti, ali trpi ozbiljne pritiske zbog manjka ljudstva, stalnih zračnih napada i razaranja infrastrukture.
Procjene zapadnih obavještajnih službi govore o više od 1,5 miliona ubijenih i ranjenih boraca s obje strane, dok su civilni gubici i ekonomska šteta ogromni. Uprkos tome, ni Moskva ni Kijev ne pokazuju znakove političkog ili vojnog sloma.
Prema riječima stručnjaka za ratne studije, osnovna prepreka miru ostaje Rusija, koja ne pokazuje interes da okonča rat, već vjeruje da nastavkom borbi može poboljšati svoju pregovaračku poziciju. Vladimir Putin i dalje javno insistira na „pobjedi“, a ne na miru, te nastavlja polagati pravo na četiri ukrajinske oblasti, uključujući teritorije koje ruska vojska ne kontroliše.
Iako su Sjedinjene Američke Države i evropski saveznici Ukrajine posljednjih mjeseci intenzivirali diplomatske napore i približili se nacrtu mirovnog plana, ključna pitanja ostaju neriješena: teritorijalni ustupci, sigurnosne garancije za Kijev, prisustvo zapadnih snaga i status okupiranih područja, uključujući nuklearnu elektranu Zaporožje. Rusija zasad odbija bilo kakve ustupke.
Analitičari upozoravaju da obje strane ulaze u 2026. godinu svjesne rizika dugotrajnog rata, ali istovremeno uvjerene da im nastavak sukoba može donijeti povoljniju poziciju. I Ukrajina i Rusija suočavaju se s ozbiljnim slabostima – od problema s ljudstvom i naoružanjem do ekonomskih ograničenja – ali nijedna ne vidi povlačenje kao prihvatljivu opciju.
Najrealniji scenario za 2026. godinu, prema većini procjena, nije mir, već eventualni privremeni prekid vatre ili „zamrznuti konflikt“. Međutim, čak i takav ishod bio bi nestabilan, jer se radi o egzistencijalnim pitanjima: za Ukrajinu je ruska okupacija prijetnja njenom opstanku i identitetu, dok je za Kremlj rat postao temelj političkog legitimiteta vlasti.
Bez promjene u ruskom političkom vrhu ili dramatičnog vojnog preokreta, rat u Ukrajini će se, po svemu sudeći, nastaviti i nakon 2026. godine – uz visoku cijenu, ograničene teritorijalne pomake i stalnu opasnost od šire destabilizacije Evrope.
