“Pokušajte zamisliti da jedna srbijanska sportašica, šta znam, Ivana Španović kaže da je srbijanski dvoglavi orao “kokoška“. Ne da ne bi nastupala za reprezentaciju nego bi joj karijera u Srbiji bila završena, u roku od odmah. Zlobnici bi rekli, pa dobro šta, ni Marija Vuković nikada ne bi nazvala srbijanskog dvoglavog orla kokoškom i tu su u pravu.“
Piše: Dragan BURSAĆ CdM
A nije (sve) do Marije Vuković! Istina, jeste ona nazvala crnogorski grb “kokoškom“, jeste se prvo izvinula u glupost i nepromišljenost, ali se potom izvinila i priznala da je u (ne)znanju kazala to što je kazala, a da je montaža RTCG zakazala, pa nije isjekla njen naskok i skok u sram.
Ali…
Ali ima nešto drugo, po meni mnogo važnije!
Korist od kokoške
Jer da nije bilo, primjerice, porodice Đoković, nikada ne bi saznali koliko je u Srbiji antivaksera, teoretičara zavjere, nepismenih sljedbenika Deretićeve paraistorije, nedavača Kosova koji miješaju liturgiju sa meditacijom, pornofila asketske provinijencije porodičnih nasilnika koji mole za mir…..jednom riječju, shvatili ste, Nole i Jelena sa tatom Srđanom kao javne ličnosti pokazuju bolje od svih kakvo je (jadno) stanje naroda i ostale stoke sitnog zuba. Vidljivi su, zaboga!
E jednak vam je slučaj sa Marijom Vuković, koja će umjesto one prve olimpijske medalje u atletici za Crnu Goru ostati upamćena po “kokošarenju“ u heraldici.
A vidite o čemu se radi: milje u kome se ona kreće i koji zastupa teoriju da je Crna Gora samo ekstenzija srpskog sveta, odavno crnogorski grb naziva “kokoškom“. I to ne “kokoši“, nego baš “kokoškom“, kao se izgovara u Srbiji. Odavno srbijanski intelektualci, čak i oni umjereni ne vide ni D od državnosti u susjednoj Crnoj Gori dok kokošare oko grba. O Crkvi Srbije ne treba trošiti riječi, ona je pogonski motor obesmišljavanja crnogorske državnosti. A kad smo kod semantike, kod značenja riječi, zajednička poruka je, dakle, u vascijelom srpskom svetu da Crna Gora nema grb i zastavu jer je ovo danas sprdnja. A “pravi“ simboli su srpski derivati, a ne nikako ova crvena zastava sa dvoglavim orlom, čuj mene kokoškom.
Pa je Marija samo kazala, preko nje je isplivalo, ono šta srpski svet postulira i kako priča. Što bi se reklo, dijete je ispalilo samo ono što je čulo u (srpskoj) kući.
Da li je Crna Gora država ili dominion srpskog sveta?
A može li nas ova epizoda skakačice u vis i kokoške na dnu naučiti bilo čemu, kao npr. činjenici da ogroman broj ljudi koji naseljava Crnu Goru i ima pasoše iste te Crne Gore, svoju državu vidi ili kao srpsku koloniju ili kao još jednu-novonastalu zemlju srpskog sveta? Teško ili nemoguće po profesionalnim ispijačima dojča.
I opet ću kazati nije Marija Vuković (jedina) kriva. Jer je njena “kokoška“ došla i poslije pokazivanja srednjeg prsta himni Crne Gore, i poslije sjedenja u debeloj fotelji na intoniranju te iste himne, i poslije prozivki da je himna “ustaško Sekulovo djelo“, i poslije svih sprdanja sa državom Crnom Gorom. Nekažnjenih, dabome.
Prije napada na Mariju pogledajte after parti sa Svetosavskog bala
Marijina “kokoška“ dođe nešto kao benigna dječija psovka u odnosu na RTCG koja je dala tonalitet i toj kokoški, ali i izmišljenom Svetosavskom balu, koji je prenošen kao događaj od nacionalne važnosti.
Ono istina, možda i jeste od nacionalne važnosti-ali za srpsku naciju. Jednako kao što su i “Turci koji leleču i bule koje kukaju“, na svetosavskom after partiju od nacionalne važnosti-za Srbiju i radikalne Srbe.
A to što su takvi sudionici bala na vlasti u Crnoj Gori, što poput Andrije Mandića koji drži parlament, ili što poput Marka Kovačevića stoluju u Nikšiću, ili što poput Miloša Giljena drže skupštinu Podgorice, nije do Marije Vuković. A i što reče Nikolaidis, asimilacija nije zakonom zabranjena.
Srbijanskog dvoglavog orla niko ne bi nazvao kokoškom, uključujući i Mariju
Nego pokušajte zamisliti da jedna sportašica u Srbiji, šta znam, Ivana Španović (ako se sad tako preziva) kaže da je srbijanski dvoglavi orao “kokoška“. Ne da ne bi nastupala za reprezentaciju nego bi joj karijera u Srbiji bila završena, u roku od odmah. Zlobnici bi rekli, pa dobro šta, ni Marija Vuković nikada ne bi nazvala srbijanskog dvoglavog orla kokoškom i tu su u pravu. Ali hoću vam kazati da je u Srbiji, kakva god ona bila, stvar prilično jasna-to je zemlja sa grbom, zastavom, himnom i pratećim heraldičkim simbolima, koje SVI DRŽAVLJANI SRBIJE poštuju.
Sa druge, strane ogroman broj ljudi, da ne kažem naroda, isto to poštuje u Crnoj Gori. Kad kažem isto, mislim bukvalno na isto-dakle grb, himnu, i zastavu Srbije.
A simbole svoje zemlje?
Zlobnici bi opet kazali, koje zemlje?
Jer je sva suština da je Crna Gora za srpske nacionaliste privremeno stanje, neka vrsta vakuuma kojeg ispunjavaju milogorci i ustaše i koji će, kako onomad još 2006. reče Vučić, ubrzo nestati.
I zaista, ono što je najstrašnije, to je put današnje Crne Gore, a on vodi sve građane ove zemlje u situaciju kad se odista dvoglavi orao sa grba može pretvoriti u kokošku.
Onda će Marija Vuković biti u pravu, a Crne Gore biti neće. Mada sam siguran da će i tada profesionalni ispijači dojča u centru Podgorice objasniti kako je to zapravo super stvar za Crnogorce, ako ih uopšte bude do tad. Mislim na Crnogorce, ispijača dojča će biti itekako.
I zato jeste poenta u “kokoški“, a ne u Mariji. Jer kokoška jeste simbol propadanja crnogorske državnosti i sprdanja sa istom od strane onih koji idolopoklonički poštuju srbijanskog dvoglavog orla i ne de ne dozvoljavaju sprdnju sa njim, nego zabranjuju ulazak u zemlju svakom onome ko mu se naruga.
A vi nemojte biti kokoške i mislite svojim glavom!
DRAGAN BURSAĆ: Nedićevi nacisti na kalendaru srbijanskog MUP-a
