Čitamo da je jučer Vlada Federacije BiH kroz budžet podržala izgradnju „Hrvatskog narodnog kazališta“ na spornoj parceli bivšeg Lakišića harema u centru Mostara. U knjizi „Mahala Carina“ detaljno sam obradio ovaj harem čiji se tačan položaj i granice do mog istraživanja nisu sa sigurnošću ni znale.
Piše: Ahmet Kurt
Naime uz pomoć više kompjuterskih programa doveo sam na isto mjesto austrougarske katastarske karte iz 1881. godine i savremene planove dobijene aerofotogrametrijskim snimanjima. O ovoj metodi pohvalno se u recenziji knjige izjasnio prof. dr. sc. Nedim Tuno, dipl. inž. geod. sa Građevinskog fakulteta Univerziteta u Sarajevu, cijenjeni poznavalac austrougarskog geodetskog premjera i ranijih kartografskih prikazivanja naše zemlje.*
Na slici lijevo je najnovija karta sa konturama Lakišića harema sa karte desno iz 1881. godine. Na obje karte ucrtao sam crnom linijom trasu uskotračne pruge.
Kad je Austro-Ugarska 1884. godine provela željezničku prugu od Metkovića do Mostara, uzurpirala je cijeli ovaj harem, ekshumirala ga djelimično, i na njemu izgradila prugu i ostale potrebne zgrade. Austrougarske vlasti nisu provele eksproprijaciju nad ovim haremom niti su vlasniku, Lakišića vakufu, dale ikakvu odštetu. Vlasti su kao dozvolu za uzurpiranje harema tumačile zapisnik od 23 maja 1884. godine o obilasku trase buduće pruge gdje su „predstavnici gradske općine, gradonačelnik Muhamed-beg Alajbegović, općinski savjetnici Blaško Zelenika, Jovo Šola i Ahmed-beg Hadžiomerović u potpunosti saglasni sa predočenim projektom i trasom pruge, nakon što budu uzeti u obzir svi komunikacioni i ekonomski odnosi.“
Trinaest godina poslije izgradnje pruge (1897) i uništenja harema Vakufsko povjerenstvo je počelo voditi pravnu bitku za pravičnu naknadu koja još uvijek nije završena. Po gruntovnim knjigama bivši harem je bio dug 280 metara, srednje širine 70 metara, s ukupnom površinom od 18.848 kvadratnih metara ili 19 dunuma. Po predanju, u haremu su bili sahranjeni branioci Mostara poginuli u borbi protiv uskoka Stojana Jankovića (Mitrovića) 1687. godine na Bajram. Ovdje su bili sahranjeni i junaci te bitke, Jašar-usta Tabak, poginuo na Smrčenjacima, te Hana Hrvić – barjaktar djevojka, koja je preuzela vodstvo poslije pogibije njenog brata Ibrahima.
Uvidom u katastarske podatke može se vidjeti da na parcelama kojima harem pripada nema izgrađenih objekata (u katastar se unose samo legalno izgrađeni objekti). Kao vlasnici parcela vode se SIZ Stanovanja, Putevi Mostar i SO Mostar.
Zanimljiv je podatak da je za vrijeme bivše Jugoslavije zbog neriješenih imovinsko-pravnih odnosa na predmetnoj parceli dozvola za izgradnju ondašnje robne kuće HIT (mjesto označeno na karti) dobijena za izgradnju privremenog, montažnog objekta, što je zgrada HIT-a u stvari i bila.
* „Autor je kroz sveobuhvatnu analizu prikupljenih katastarskih i topografskih planova i karata dao odgovore na mnoga pitanja iz domena dinamičke kategorije obrađenog prostora, dajući pri tome i veliki doprinos proučavanju veoma bogate, ali još uvijek nedovoljno istražene bosanskohercegovačke kartografske baštine. Jasno je pokazao koliko su kartografski izvori bitni za proučavanje veze između historije i geografskog prostora u kojem se ona odigrava.“ (prof dr Nedim Tuno, dipl. inž. geod, Građ. fakultet Univeziteta u Sarajevu)
