Čitav politički – i biološki, btw – život lideri Demokratskog fronta ponavljaju da je Rusija majka. Kao i Srbija. Ovo dvomaterinstvo nikoga ne treba dovesti u zabunu – umiljato jagnje, naime, dvije majke sisa. Pa ipak, nema toga ko bi ih išćerao iz vlade koja podržava ukrajinsku borbu protiv Rusije. Pa ipak, oni nogama i rukama Crnu Goru guraju prema EU, bez obzira što će Srbija ostati u balkanskom blatu.
Piše: Andrej NIKOLAIDIS CdM
Ništa Beograd, ništa Moskva: njima je danas Brisel majka. Neki nisu razumjeli promjenu, nastavili su da žive po starim, odbačenim mapama stvarnosti, pa su ispali na okuci koju su lideri DF-a suvereno savladali. Oni vojnici koji su danas u prištinskom zatvoru, na primjer: jer su činjeli po onome što su ih ovi iz Fronta učili.
Ponavljaju oni, čitavi politički – i biološki – život i da je Kosovo Srbija: nikada oni neće prihvatiti da je to nezavisna država. Pa ipak, danas oni učestvuju na skupovima na kojima su i predstavnici nezavisne države Kosovo. Pa ipak, saradnja sa susjednim državama, tako i Kosovom, njihov je politički prioritet.
Ponavljali su oni čitav politički i biološki život da su protiv NATO i da će, a se dokopaju vlasti, Crnu Goru maći iz tog Četvrtog rajha, kako ga je nazivao pokojni mitropolit Amfilohije. Danas su oni vjerni NATO-u, ne manje no što su janjičari bili vjerni Stambolu.
Čitavi su se oni politički – a i biološki – život borili protiv ustaštva. Pa ipak, danas su oni dio vlade koja ne bira način da se dodvori Hrvatskoj. Hoćete dom kulture u Tivtu – evo. A evo i dan žalosti zbog zločina u zagrebačkoj školi. Na kraju će oni, umjesto da ispune Đedov amanet i oburdaju Meštrovićev ustaški mauzolej na Lovćenu, gore postaviti šahovnicu. Ista nas je odgojila mati, Dražini smo mi Hrvati.
Marks je bio u pravu: klasa, vaistinu, mijenja svijest. Kada jednom postaneš dio vladajuće klase, ne smetaju ti više ni Amerikanci, ni NATO bombardovanje, ni duboka država, ni briselske birokrate: no su ti oni braća najrođenija.
Napokon razumiješ da je sirotinja i Bogu teška. Ne smeta im više, premda ga, ritualno, svako malo po zlu pominju, ni Milo Đukanović, čiju politiku – i prema Hrvatskoj, i prema Kosovu, i prema Rusiji i prema NATO do u najsitniji detalj slijede.
Lideri Fronta su, ukratko, kako bi to prost narod rekao, odlučili da iziju ono što se ne jede. To treba cijeniti. Kao što je to svojevremeno objasnio Frontov današnji snažni podržavalac Svetozar Marović – zar je grijeh ako je čovjek postao bolji?
Mislim da tim ljudima treba dati šansu. Konvertiti – pa tako i oni koji su prihvatili našu politiku i naš cilj – uvijek su najpouzdaniji i najborbeniji.
Brisel im vjeruje; Vašington im vjeruje. Kao i Aleksandru Vučiću, kojega američki ambasador u Beogradu brani od raspomamljenih studenata. Zar je moguće da bi tako velike sile i njihovi stručnjaci za balkanske prilike mogli biti u krivu?
Prestanite da plačete za DPS-om, jer ta je partija bila tek električni zec. Štafetu su preuzeli Front i PES. Oni su ti koji će završiti posao depravoslavizacije Crne Gore i njenog pretvaranja u istinski zapadnu zemlju.
ANDREJ NIKOLAIDIS: A da Mandić Draži čestita pobjedu u ratu, a Staljinu trijumf nad Titom?
