Sjećate li se vremena sankcija međunarodne zajednice, ma i onoga poslije toga? Onog vremena kad su naši ljudi iz Evrope pronašli sjajan način da zarade: tamo gdje su bili na baušteli, uglavnom u Njemačkoj, kupe kola i osiguraju ih. Onda im neko nekim čudom ta novoosigurana kola ukrade. Oni naplate pare od osiguranja, a njihovo vozilo bude prodato u Crnoj Gori: praktično dva puta utope isto vozilo. A nije da se nisu prodavala i drugi automobili ukradeni u Evropi…
Piše: Andrej NIKOLAIDIS CdM
Kao što ovdje u miru i toleranciji žive razni narodi i vjere, tako su ovdje onomad dom našla vozila ukradena od vlasnika svih evropskih nacija i vjera. Crna Gora je bila praktično odmetnuta država, van svih sistema: raj za bjegunce od pravde, sigurno skladište za ukradeno na zapadu.
Iz tog vremena je i dosjetka koja kaže:
„Kako bi trebala glasiti idealna reklama crnogorskog turizma u Njemačkoj“?
„Divlja ljepota? Crna planina na plavom Mediteranu?“.
„Jok. Dođite u Crnu Goru – vaš automobil je već ovdje“.
Dug smo i zavojit put prošli u samo tri-četiri decenije: od odmetnute do države koja pridružuje Evropskoj uniji. Od države u kojoj nisu važili evropski – a ni ostali – zakoni do države koja se užurbano prilagođava i preuređuje po evropskim zakonima.
U tom procesu danas značajnu ulogu ima Andrija Mandić.
On bi, ako bi to želio, u jednom trenutku mogao postati ozbiljna prepreka ulasku Crne Gore u EU. To je, ako neko ne razumije, odlična pozicija za trgovinu. Ako ti je cilj ulazak Crne Gore u Uniju, ne želiš alijenirati, još manje razbješnjeti onoga ko bi mogao biti problem za ostvarenje tog cilja. To Mandića čvrsto drži na vlasti. DPS je u opoziciji, no DPS je svakako – i ovako i onako – za EU. Ako bi ispao iz vlasti, da li bi splasnuo Mandićev evropski entuzijazam? Hendlaš onoga koji bi mogao biti problem – onoga ko je svakako tvoj, ko jebe.
Tako je vladao i DPS. Onima koji su oduvijek i bezrezervno bili za Crnu Goru ne treba ništa, oni će svakako biti za nas – tako je rezonovala partija. Sipalo se onima čije je „crnogorstvo“ moralo biti plaćeno na neki način, onim kojima je trebalo dati da bi bili pacifikovani: od brige za članove porodice „časnih domaćina“ do kraljevskih donacija SPC-u. Pa su se ti pripejdovi samo prešaltali u hodu, pridružili novim vlastima i sada serinjaju nešto protiv DPS-a i korupcije.
Dakle, što se tiče Kvinte, Mandićeva pozicija je odlična: ne śekirajte se za nju i nemojte čekati da se posvađaju. Svoju poziciju mogao bi pokvariti jedino sam Mandić – ako bi tražio nešto što ne treba da išće. Pritom ne mislim na njegove zahtjeve usmjerene na smirivanje vlastitog biračkog tijela, poput onog „Učinimo srpski jezik službenim“. Koji je ponovo lansiran u javnost nakon što su ukapirali da će Mandić pomoći da Crna Gora uđe u EU a time crnogorski jezik postane 28. službeni jezik Unije. Što je ogroman korak u procesu emancipacije crnogorskog jezika.
Treba biti pošten pa konstatovati da je ono što Mandić svojom privrženošću EU integracijama čini za crnogorski jezik u najmanju ruku korektno. Druga je stvar što se Mandiću diže kosa na glavi od toga. No to vam je cijena vlasti, momci – da činite ne kako biste šćeli, no kako vi reču.
Što se tiče Vučića – i kod njega Mandić sasvim dobro stoji. U (polu)javnosti se vrti priča o njihovom navodnom sukobu. To je fingirano. Da Vučić i dalje računa na Mandića vidi se po tome što se ovaj ukrupnjava – male partije pod kontrolom Vučića mu prilaze i utapaju se u Novu srpsku demokratiju.
Nema nastanka novih srpskih partija koje bi na političkom polju stajale dešnje od Mandića, pa ga prozivale za izdaju i tako mu runile podršku. To je jasan znak da tikva nije pukla. To Mandića stavlja u savršenu poziciju – može da se pomjera dalje ka centru, bez straha da će doći do gubitaka na desnom krilu. Bez osipanja glasova ulazi dublje u biračko tijelo PES-a i Demokrata i sve je prihvatljiviji Kvinti. Ako ima nezadovoljnih, njih svojom karnevalskom desno-populističkom politikom pokupi Knežević, koji je u neraskidivom savezu sa Mandićem.
Odlično, dakle, ide Mandiću. Koji ima samo jedan problem: ne može zadovoljiti i EU, koja očekuje da ne čini ništa što bi makar i usporilo integraciju Crne Gore, a da zadovolji i Vučića, koji od njega očekuje da zaustavi EU integracije Crne Gore. No o tom – potom.
Zasad, što veli narod: umiljato jagnje dvije majke sisa.
ANDREJ NIKOLAIDIS: Poslanica Crnogorcima Ane Brnabić: prošle godine jednom, ove nešto rjeđe
