Sjene obezlišćenog granja plešu po razbljuzganoj cesti
Svjetlost se probija kroz zrak
Aromatiziran spaljenom fosiliziranom prošlošću
I derivatiziranom današnjicom
Boje okusi mirisi
Sve je tu
Samo u negativu
Kao ukleto blago
Usamljenost
Blagoslov i prokletstvo
Ima li išta gore od toga da pjesma koja tjera na povraćanje
Uđe u uho
Krstari mislima
Izbija iz cipela
Naravno da ima
Broj gorosti od toga je neprebrojiv
Ne može se sebi biti odvratan
Koliko drugima možeš biti ugodan
I obratno
Život je čudo
Nešto između prekomplikovane banalnosti i prebanalne komplikovanosti
Kriv sam
Prav sam
Živ sam
