“Zabraniti finansiranje jednoj političkoj partiji koja je bukvalno zarobila cijeli jedan entitet, a ostaviti joj sve resurse da i dalje vlada, hapsi, progoni, cenzuriše i prijeti – to je kao da lopovu uzmeš štapić sladoleda i kažeš: ‘Sram te bilo, sad nemoj više da pljačkaš banke! Pravo rješenje? Zabraniti SNSD. Tačka'”.
Piše: Dragan BURSAĆ Radio Sarajevo
Zamislite ovu scenu: Milorad Dodik, pod šatorom, negdje na Manjači, sa zatamljenim naočalama, drži govor, dok iz razglasa trešti “Ne može nam niko ništa!“. Oko njega plastificirani osmijesi, šleperi sendviča, mlako pivo i pokoji traktor parkiran pored bine. A u pozadini – plakat visoke rezolucije – Christian Schmidt naređuje da se SNSD i Ujedinjenoj Srpskoj ukida finansiranje iz budžeta.
Na prvi pogled – aplauz! Konačno da neko kaže “Dosta je bilo!”. Na drugi, pribraniji, pogled – Dodik se već kezi. Jer zna ono što Schmidt i međunarodni faktor znaju, ali neće da kažu naglas:
Pare iz budžeta? Ma dajte, to je njima za bakšiš!
Jer ono od čega SNSD zaista živi ne dolazi iz kase države koju ruši.
Ne dolazi iz kabineta Savjeta ministara.
Ne dolazi iz skupštinskih naknada.
Dok god stranka radi, a sistem ćuti, Dodik ne treba budžet – ima državu.
SCHMIDT OBUSTAVIO BUDŽETSKO FINANCIRANJE Dodikovog SNSD-a i stranke Ujedinjena Srpska
Dolazi iz:
• Beograda, preko “bratske pomoći” i tzv. kulturnih fondova,
• Moskve, kroz političku podršku, naftu i parainstitucionalne mehanizme,
• crnih fondova, kroz sumnjive ugovore, javne nabavke, provizije, izgradnju puteva koji vode pravo u tuđe džepove,
• i, naravno, kroz monopol nad institucijama RS, koje su pretvorene u ekspoziture SNSD-a i koje muzu RS upumpavajući u sebe entitetske novce.
Schmidt je ugasio svijeću u dvorcu koji gori odavno
Da se ne lažemo – ovo što je Schmidt uradio je važna poruka, ali više liči na opomenu pred isključenje, nego na stvarno isključenje. Jednom rječju nijet, a ne djelo.
Zabraniti finansiranje jednoj političkoj partiji koja je bukvalno zarobila cijeli jedan entitet, a ostaviti joj sve resurse da i dalje vlada, hapsi, progoni, cenzuriše i prijeti – to je kao da lopovu uzmeš štapić sladoleda i kažeš: “Sram te bilo, sad nemoj više da pljačkaš banke!”
Pravo rješenje? Zabraniti SNSD. Tačka.
Jer ovo nije više partija. Ovo je političko-kriminalna organizacija koja:
-koristi institucije RS kao svoju privatnu kasu,
– negira državu čiju platu prima,
– prijeti ratom kad mu se nešto ne sviđa,
– koristi policiju kao partijski odred,
– i ima otvorene veze sa nacionalističkim, antidemokratskim i destabilizirajućim centrima moći u regionu i šire.
Znači, ne zabrana finansiranja – zabrana rada.
Kao što se zabranjuje stranka koja zagovara haos.
Kao što se zabranjuje udruženje koje regrutuje nasilnike.
Kao što se zatvara firma koja pere pare.
SNSD je sve to – u jednom. I više.
I nije sam.
Jer ako danas SNSD ostane bez budžeta sutra će mu nesankcionisani Đokić i ostali drugari dati dio svog. Pa šta smo riješili?
A i ako ne daju – tu je “donacija iz Srbije”, ona bez PDV-a, bez fiskalne kase, ali s velikom nacionalnom etiketom: “Za očuvanje Republike Srpske!”
Zato je Schmidtova odluka kap u okeanu bez dna.
Kao kad pokušavaš da očistiš septičku jamu čajnom kašičicom. Lijepo izgleda. Imaš utisak da nešto radiš. Ali smrdi i dalje. A sadržaj samo nadolazi.
I zato, gospodine Schmidt, ako zaista mislite da štitite Ustav BiH, da čuvate mir, da pravite prostor za demokratiju – onda idite do kraja.
Jer Dodik se neće zaustaviti jer mu nedostaje par stotina hiljada budžetskih maraka, to upamtite!
Ali možda hoće ako ga konačno izbrišete sa političke mape. U paketu s partijom koju je pretvorio u autokratsku karikaturu patriotizma. U zemlji koju svakim danom sve manje priznaje.
A sve više cijedi.
DRAGAN BURSAĆ: Pokušaj hapšenja Dodika i Oružana pobuna u režiji MUP-a RS!
