Posjeta hrvatskog premijera Andreja Plenkovića Banjoj Luci, tokom koje se na marginama zvaničnih događaja susreo i s liderom SNSD-a Miloradom Dodikom, uz istup Dragana Čovića, ponovo je pokazala da Hrvatska – a posebno HDZ BiH – njeguje izrazito naklonjene odnose prema entitetu Republika Srpska. U tim odnosima dosljedno se zanemaruje sve ono što se u drugim političkim kontekstima smatra ključnim temama: pitanja prošlosti, ratnih zločina, odgovornosti i političkih posljedica.
Plenkovićev odnos prema Sarajevu „preko“ Komšića, a prema Dodiku – bez uslova
U političkoj matrici službenog Zagreba, odnos prema Sarajevu godinama je uslovljen činjenicom da u Predsjedništvu sjedi Željko Komšić. Time su odnosi Hrvatske prema državnim institucijama BiH reducirani na jednu tačku konflikta.
Istovremeno, politička veza Zagreb – Banja Luka postaje sve čvršća. Ta veza funkcioniše kao dobro podmazan mehanizam: Dodik i njegovi partneri u RS-u predstavljaju za Hrvatsku najpouzdaniju polugu za pritisak na Sarajevo, posebno kada je riječ o izmjenama Izbornog zakona i širem ustavnom inženjeringu u korist hrvatskog pregovaračkog položaja.
Zagreb i Beograd u dubokoj distanci – ali Zagreb i Banja Luka u punoj harmoniji
Dok odnosi Hrvatske i Srbije osciliraju od loših do otvoreno konfliktnih, Zagreb i Banja Luka održavaju gotovo savršenu političku harmoniju. Uprkos potpuno različitim narativima o prošlosti i odgovornosti, između Dodikove administracije i zvaničnog Zagreba nikada se ne otvara nijedno teško pitanje. Jedini logičan razlog: čista politička korisnost.
Čovićevo obraćanje Dodiku – politička naklonost bez ikakvog skrivenog sloja
Dragan Čović se na svečanosti u Banjoj Luci obratio Dodiku tonom koji se rijetko koristi u formalnim prilikama:
„Predsjedniče Dodik, kroz tebe želim pozdraviti sve prijatelje iz Republike Srpske… To zajedništvo može napraviti čudo.“
Ovakav vokabular jasno odražava strateško političko partnerstvo — i to partnerstvo koje se održava ne zato što se dijele vrijednosti, već zato što se dijele interesi.
Šutnja o hrvatskim žrtvama u RS-u: pitanje koje Zagreb nikada ne postavlja
Najveća praznina u ovim „savršenim odnosima“ nije u simbolici, već u selektivnoj etici.
Dok se u odnosu Bošnjaka i Hrvata rat i ratni zločini često nalaze u samom centru političkih pregovora, hrvatski funkcioneri nikada ne otvaraju pitanje zločina počinjenih nad Hrvatima u entitetu RS.
Primjeri su brojni:
-
Masakr u Briševu, najteži pojedinačni zločin nad Hrvatima u BiH, gdje je ubijeno najmanje 67 civila – nikada nije bio predmet ni pritiska ni zahtjeva Zagreba prema RS-u.
-
Odlikovanje Slavka Lisice, pravosnažno osuđenog za ratne zločine u Šibeniku, koje je Milorad Dodik 2019. potpisao bez ijednog protesta iz Zagreba ili Mostara.
-
Odlikovanje generala koji su granatirali hrvatske gradove – opet bez političke reakcije HDZ-a ili Plenkovića.
Ni status Hrvata u RS-u, gdje praktično i ne učestvuju u političkom životu, nikada nije tema „brige o legitimnom predstavljanju“.
Zašto ta šutnja? Zato što bi narušila političku konstrukciju
Sve te teme ostaju isključene jer bi zahtijevale konfrontaciju s Dodikom – a Dodik je, za političku strategiju HDZ-a i Hrvatske, presudno važan. On je blok koji treba gurati protiv Sarajeva, a ne partnera s kojim treba otvarati neugodne rasprave o ratnim zločinima ili moralnoj odgovornosti.
“Pronađi uljeza”: Zagreb – Beograd – Banja Luka
U političkoj slagalici stvari izgledaju ovako:
-
Zagreb i Beograd – stalna napetost.
-
Beograd i Banja Luka – političko jedinstvo.
-
Banja Luka i Zagreb – idila bez ijednog konfliktnog pitanja.
U takvom trouglu, jedini „uljez“ nije Republika Srpska – nego kriteriji dosljednosti koje bi Hrvatska primjenjivala da joj ti odnosi nisu strateški korisni.
BOSNA JE REPUBLIKA, NE ETNIČKA PARCELA: Komšić razbio mitove o novim entitetima
