Združene snage Ukrajine nastavljaju postupno, ali postojano napredovanje na dva smjera na Zaporoškom frontu. Očito je uvođenje svježih rezervi dalo rezultate. Čak su i ruski izvori potvrdili gubitak sela Urožajne desetak kilometara južno od Velike Novosilke. Završni juriš izvršile su 35. i 38. samostalne brigade marinaca. U prethodnim akcijama, krajem srpnja, oslobođeno je naselje Staromaiorske na istočnoj, suprotnoj obali rijeke Mokri Jali. U tim akcijama također su sudjelovala dvije brigade mornaričke pješadije Združenih snaga Ukrajine.
Piše: Goran REDŽEPOVIĆ Telegram
Što je karakteristično za posljednje operacije u rajonu Velike Novosilke, gdje se sastaju Zaporoška Donjecka oblast? Prvi put je viđeno združeno djelovanje ukupno četiri ukrajinske brigade u napadu. Napadi su izvođeni u dva paralelna, ali međuovisna smjera, istočno i zapadno od rijeke Mokri Jali.
Koordinirani napad iz više smjerova
Finalni napad na Urožajne vršen je iz više taktičkih, ali koordiniranih smjerova. Takav pristup nagnao je ruske snage na povlačenje i prije neposrednog borbenog dodira, jer inače ostali bi odsječeni u naselju. U borbi za naselje uspješno su korišteni tenkovi kao neposredna vatrena podrška pješadije. Međutim, ovaj put i malobrojna ukrajinska jurišna avijacija odigrala je svoju ulogu.
Zapovjedno mjesto ruskih okupacijskih snaga, koje se nalazilo u armirano-betonskoj višekatnici, uspješno je neutralizirano pogodcima dvije bombe Mk-84, pojedinačne mase od po 900 kilograma. JDAM-ER (Joint Direct Attack Munition-Extended Range) sustav osigurava precizno navođenje na cilj kao i produženi dolet bombe jer, nakon otpuštanja od aviona, bomba koristi dodatna krilca za planiranje. Tehnološke karakteristike JDAM-ER kompleta učinile su jedan avion dovoljnim za eliminaciju važnog cilja smještenog u tvrdom objektu.
Ukrajinci su po Rusima tukli kasetnom municijom
Posljednje operacije za oslobađanje naselja Urožajne demonstrirale su izvrsnu koordinaciju topničke vatre i mobilnih mehaniziranih jedinica. Svi pokušaji ruskih protuudara sprječavani su djelovanjem već u pozadini neprijatelja. Preciznom topničkom vatrom tučene su ruske kolone za snabdijevanja kao i postrojbe u fazi taktičkog podilaženja. Zbog toga nisu bile u stanju potpuno razviti borbeni poredak za napad. Ostatak posla odradile bi ukrajinske snage iz neposrednog borbenog dodira.
No, to nije sve. Ruska pješadija u povlačenju tučena je kazetnim streljivom s poražavajućim učinkom. U posjednih mjesec dana, od kad su granate M864, kalibra od 155 milimetara sa potkalibarnim streljivom dostavljene Ukrajincima, njihov učinak pokazao se devastirajući za rusko pješaštvo. Jedna granata, koja sadrži 72 bombice, predstavlja smrtnu opasnost za pješadiju izvan zaklona, bilo da je u napadu ili na maršu. U fazi napada uspješno razdvaja ruski oklop od pješaštva za podršku.
U napadu na obrambene položaje pokriva velike površine. Sve što je izvan natkrivenih zaklona nalazi se na udaru tisuća bombica. Svaka od pet ispaljenih granata od 155 milimetara sadrži devastirajuće kazetno streljivo. Ipak, najviše fascinira brzina reagiranja ukrajinskih artiljeraca. Vrijeme od otkrivanja neprijateljskih ciljeva do vatrenog udara ukrajinskog topništva mjeri se u minutama. To im osigurava učinkovito gađanje i pokretnih ciljeva.
Ukrajinci su riješili jedan od svojih najvećih nedostataka
Mornaričko pješaštvo Združenih snaga Ukrajine, pokazalo je da u uvjetima izostanka masivnog minsko-eksplozivnog zaprečavanja uspješno izvodi napade iz pokreta. Izgleda da je na ovom dijelu bojišta kopnena vojska Ukrajine uspjela demonstrirati uspješnu integraciju vatre i pokreta. To je bila jedna od najvećih nedostataka načinu upotrebe kopnenih snaga.
Uvođenje u borbu postrojbi “prve lige” dogodilo se i južno od Orhiva, gdje Ukrajinske snage napreduju u smjeru Tokmaka. Nakon dva mjeseca teških borbi, novoformirana ukrajinska 47. mehanizirana brigada izvučena je na odmor i popunu. Udarnu snaga ukrajinskih napadnih operacija, u predjelu sela Robotine na zapadnom dijelu Zaporoških fronta, sad čini 82. zračno-desantna brigada. Ova veteranska postrojba, s ogromnim borbenim iskustvom, preuzela je položaje od neiskusne 47. brigade.
Vatreno krštenje Challangera 2
Pored ogromnog iskustva, 82. zračno desantna brigada u potpunosti je naoružana zapadnom teškom borbenom tehnikom. U sastavu brigade nalazi se 14 tenkova Challenger 2, britanskih oklopnih grdosija borbene mase od 75 tona. Borba kod Robotine predstavlja vatreno krštenje tih tenkova na ukrajinskom ratištu. Na snimkama je vidljiva nadogradnja mrežaste konstrukcije na kupoli tenka, zbog zaštite od ruskih dronova kamikaza. U sastavu brigade padobranaca nalazi se i 40 borbenih vozila pješadije Marder njemačkog porijekla, kao i 90 borbenih oklopnih vozila Stryker.
Ova američke vozila s pogonom na sve kotače izvedena su u nekoliko verzija. Očigledno je, po sastavu naoružanja i opreme, 82. zračno desantna brigada bila namijenjena za eksploataciju proboja ruske obrane. Međutim, sad se mora nositi za zadaćom koju nije uspjela izvršiti prethodna postrojba. Prve vijesti s ratišta ukazuju da se iskusni padobranci dobro nose s novim izazovima. Uspješno su ušli u sjeverni dio naselja Robotine i ostvarili značajni napredak jugoistočno od mjesta.
Helikopteri Ka-52 su ograničeno angažirani
Uočljiv je vrlo ograničen angažman ruskih jurišnih helikoptera Ka-52. Dalekometnim raketnim udarima po aerodromu Berdiansk, ruske helikopterske jurišne eskadrile privremeno su otjerane s okupiranog dijela Ukrajine. Krajem srpnja, jedna mješovita helikopterska borbena skupina poslana je u nekadašnju civilnu zračnu luku Luhansk. Lokacija je udaljena preko 200 odnosno 300 kilometara od poprišta žestokih okršaja u na Zaporoškom frontu. Takva distanca drastično povećava vrijeme reagiranja, a samim time i učinkovitost ovih ruskih ubojitih strojeva.
Na lijevoj obali Dnjepra i dalje se vode sporadični okršaji zaraćenih strana. Kod grada Oleski, ukrajinske snage uspijevaju zadržati kontrolu nad ostacima Antonovski mosta na južnoj obali Dnjepra. Nakon nekoliko neuspjelih pokušaja, ruske snage odustale se od eliminacije ukrajinskih položaja između rijeka Dnjepar i Konka. Za sada nije jasno čije snage nadziru brojne ade u delti Dnjepra. Izgleda da su Ukrajinci u tom dijelu fronta agresivniji i drže inicijativu.
Ruske operativne rezerve odsutne su s lijeve obale Dnjepra
Prepad ukrajinskih snaga kod naselja Kozački Laheri potvrdio je pretpostavku o odsustvu ruskih operativnih rezervi na lijevoj obali Dnjepra. Nakon što su dijelovi ruske 7. zračno-desantne divizije angažirani kao rezerva na Zaporoškom i Donjeckom frontu, u naselju i okolini ostale su slabo naoružane i nemotivirane jedinice sastavljene od prisilno mobiliziranih ruskih rezervista. Zbog toga ukrajinski napad na Kozačke Laheri bio je očit izbor. Naselje je branila jedna pješačka bojna bez oklopne podrške.
Različite su informacije o stanju ukrajinskog “mostobrana” na tom dijelu ratišta. Međutim, Kijev je već ostvario dio svojih namjera. Nasilnim izvođenjem, uspjeli su natjerati rusku stranu za dodatni angažman snaga u okupiranom dijelu Hersonskog okruga. Primijećeno je premještanje dodatnih 40 komada teške artiljerije, te oko 1500 vojnika s riječnim čamcima.
Djelomičan uspjeh Rusa kod Luhanska
Naselje Kozački Laheri nalaze se na najužem kopnenom dijelu koji razdvaja rijeku Konka od pješčare Oleški. Na samo pet kilometara od rijeke Konka prostire se velika, besputna pješčara površine 1600 četvornih kilometara. U slučaju stavljanja pod kontrolu ove male “prevlake” presjekla bi se glavna rošadna komunikacija, paralelna s rijekom Dnjepar, koja vodi duž autoputa T2206 između gradova Oleski i Nova Kahovka.
Ruski napadi na luhanskon frontu, kod Kupjanska, djelomično su uspjeli u svojoj osnovnoj namjeri. Vezali su značajne dijelove ukrajinskih snaga na krajnjem sjeveroistoku fronta. Relativno skromni ruski teritorijalni dobitci daleko su manje značajni u odnosu na iznuđeni angažman ukrajinskih rezervi s drugih dijelova ratišta. Ruske izvori javljaju o nedostatku rezervi, smanjenim količinama streljiva, lošoj logistici i znatno potentnijim ukrajinskim jedinicama koje se bave elektroničkim i protu-elektroničkim ratovanjem.
Ključnu ulogu i dalje ima artiljerija
Ipak, i dalje ključnu ulogu na frontu ima artiljerija. Prema istim ruskim izvorima, zapadna artiljerija ima veći domet i bolju preciznost. Zapadni artiljerijski radari točnije određuju putanje zrna na znatno većim udaljenostima. Vrijeme reagiranja ukrajinskih topnika svelo se na nekoliki minuta. Takvi kumulativni učinci doveli su ruske snage u permanentno inferioran položaj, pogotovo kad se radi o kontrabatiranju.
Za sada, uređeniji obrambeni položaji omogućavaju Rusima da i s manjim, slabije opremljenim i lošije obučenim snagama sprječavaju kolaps fronta u Zaporožju. U ovom završnom dijelu ofenzive, gdje se sportskim rječnikom “lomi utakmica”, izgleda da će presudnu ulogu imati “klupa s rezervnim igračima”. Nesumnjivo je da je ukrajinska “klupa” kvalitetnija.
Međutim, uvijek se postavlja pitanje hoće li to biti dovoljno za zadavanje završnog udarca? Koliko su ukupno raspoložive ukrajinske rezerve? Hoće li novouvedene ukrajinske jedinice biti dostatne za savladavanje svih pojaseva utvrđene ruske obrane i stavljanja pod kontrolu velikih prostranstava okupiranog Zaporožja i Hersona? Uvođenjem u borbu snaga 10. korpusa, Ukrajinci su povećali tempo napredovanja, ali to je i dalje relativno mali progres da bi se ukrajinska ofenziva ocijenila uspješnom. Pred njima je još dosta posla.
