Građani i građanke Crne Gore bi trebale imati besplatan pristup i obilazak ovih objekata, u svrhu edukacije i informisanja o vremenu nastanka i izgradnje, okolnostima istih, objašnjavanja arhitektonsko-umjetničkog aspekta, te pružanja transparentnih informacija o eventualnim sumnjivim donacijama i prihodima koji su pomogli izgradnju konkretnih centara, kao i ulozi SPC u ratovima koji su doprinijeli obogaćivanju individua koji su onda iz zahvalnosti “čašćavali” popove.
Pišu: Andrej NIKOLAIDIS i Dušan PAJOVIĆ CdM
Stranim turistima će se ulaz naplaćivati. Biće im pružene identične usluge, a pored kustosa će im biti obezbijeđene slušalice sa prevodom na engleskom jeziku koje će objašnjavati prethodno pomenute istorijske zapise i činjenice.
U toku sedmice, postojaće nekoliko slobodnih termina, u kojima će bilo koja od religijskih zajednica moći da organizuje liturgije i slične obrede unutar prostora, nakon što plati adekvatnu cijenu jednočasovnog zakupa prostora. Rezervacija bi se odvijala online klikom u naznačenom slobodnom terminu. U skladu sa korištenjem prostorija striktno u duhovne svrhe, direktni imperijalistički politički uticaj ili širenje mržnje bi bilo zabranjeno, a kazna za takvo djelo bi uključivala ukidanje mogućnosti korišćenja ovih objekata.
Od onoga što je već napravljeno, izgrađeno i učinjeno – korist će imati kolektiv, odnosno društvo koje je od poreza doprinijelo izgradnji ove imperije.
Šta raditi sa porezima i materijalnim bogatstvom?
Srpska pravoslavna crkva je treća najbogatija firma u državi Srbiji, odmah nakon dvije vodeće energetske kompanije. Procjenjuje se da SPC prihoduje više od 140 miliona eura godišnje, a veliki dio tog novca upravo donosi iz Crne Gore, preko Ostroga. Kontrola prihoda ove političke korporacije, naravno – ne postoji. Kao ni porez na dodatu vrijednost, na finansijsku transakciju, porez na bogatstvo, kao i porez na brojnu imovinu.
Stoga u ovom drugom dijelu predlažemo upravo to: porez na dodatu vrijednost (PDV) za sve proizvode koje prodaju (od vodice, ikona, svijeća pa do akcionih figura svetaca), kao i na usluge vjenčanja, krštenja i sahrana.
Što se donacija tiče, one su najveće od kriminalaca i tajkuna koji time pokušavaju da operu savjest ili možda i kreiraju saveznike. Za ostale, mi smatramo da zavedena i obespravljena radnička klasa daje „dobrovoljne“ donacije isključivo zbog crkvene velikosrpske propagande. Chomsky je taj proces nazvao proizvodnjom vještačke saglasnosti, a Gramsci hegemonijom. Oba termina označavaju sličnu stvar, koja se oslikava u hipotezi da u kapitalističko-imperijalnom društvu standardna forma prisile nije više potrebna. Prisila postaje implicitna, na taj način da se ni ne primjećuje da je nasilna naredba, već se uzima kao ličan stav i želja potlačenog, bez njegove ili njene svijesti da je u stvari ta ideja nametnuta spolja od visokih instanci moći.
Elem, u kratkom roku, bez kontra-hegemonističkih snaga obrazovanja, institucija i praksisa se protiv toga ne možemo boriti. Tako da bi umjesto prisilne zabrane donacija ljudima koji to žele (odnosno misle da žele), za početak religijskim institucijama na donacije jednostavno naplaćivali porez za fiskalne transakcije.
Finalna i najbitnija stvar je ta da crkva kao multimilijarderska korporacija mora da plaća dodatan porez na profit, u skladu sa politikama progresivnog oporezivanja. „Prije će kamila proći kroz iglene uši nego bogataš u carstvo nebesko.“ Jebiga, tako kaže Biblija. Pa svoju krvavo (bukvalno, ne metaforički) stečenu imovinu – podijelite sa sirotinjom.
Ovi koraci čak i nisu osobito revolucionarni: možemo mi to i jače. Isto tako, oni nisu ni apstraktni ni utopistički, jer prethodni načini oporezivanja se svakako sprovode, ali je crkva od njih izuzeta (!) – jer je bogatija, moćnija i jača od države, makar ove naše sa poltronskom vlašću. Štoviše, ona je gazda porobljenoj preCrnoj Gori. U tome leži sva problematika. Da bi se gospodarsko-sluganski odnosi promijenili, sve religijske institucije moraju ući u fiskalni i pravni sistem. Poreskom sistemu polažu račune svi građani. Razmislite: zašto to ne bi radila i crkva.
Kome te pare od naplaćenih poreza, rezervacija termina i naplaćenih onda da idu?
Da opet ne bi bilo glupih propagandnih priča da neko hoće da od crkve pravi hotele i kazina, iako u praksi to radi jedino sama Srpska pravoslavne crkva, ovaj novac neće ići direktno u budžet države.
Ne, ovaj novac će ići direktno nazad građanima i građankama kroz univerzalni bazični dohodak.
Kako smo prošlog mjeseca pisali, Centralna banka bi trebala otvoriti račun za svakog punoljetnog građanina/ku Crne Gore na koji bi se ovaj novac slivao. Na samom početku mjeseca dobijete tipa par stotina eura od religijskih zajednica putem ovog zakona. Pa da onda vidimo koliko će se vjernika sručiti na ulice po pozivu onih koji bi preko gladnih usta da brane svoje pune stomake, džipove, vikendice i imanja.
Vodeći se Marksovim istorijskim materijalizmom, mi smatramo da se neke nove užaščanstvene litije ne bi ni dogodile. Mislimo da bi i te novokomponovane vjernike boljela ona stvar da se bore za ratnohuškačku korporaciju koja im ubrizgava opijum za mase da bi im iskrivila sliku stvarnosti. Uz veće pare i sređeniju zemlju, nema ni potrebe da se od te stvarnosti bježi u imaginaciju “zagrobnog života”, već da se uživa u ovozemaljskom.
Kad je već Evropa sad umirila mase sa 200 eura koje su ljudi ionako dobijali (samo kroz zdravstveni doprinos umjesto direktno na ruke), nema razloga da se ne vjeruje da bi narod bio zadovoljan ako bi natrag dobio pare koje su prethodno ukradene od njega samog.
