Evropska unija razmatra potez koji bi do jučer bio nezamisliv: omogućiti Ukrajini djelimično članstvo već naredne godine, i to prije nego što ispuni sve formalne kriterije za punopravno pristupanje. Riječ je o strateškom zaokretu čiji je cilj jasan – nepovratno vezati Kijev za evropski prostor i presjeći dugoročnu mogućnost ruskog političkog i sigurnosnog povratka u Ukrajinu.
Četiri godine nakon početka ruske invazije punog obima, Brisel više ne želi čekati kraj dugog i tehnički iscrpljujućeg procesa proširenja. Umjesto toga, razrađuje se model koji bi Ukrajini dao institucionalno „mjesto za stolom“ mnogo ranije, uz postepeno sticanje prava i obaveza. Time bi se, tvrde evropski zvaničnici, zadržao reformski zamah u Kijevu i spriječilo strateško razočaranje Zapadom u ključnom trenutku rata.
Za ukrajinsko rukovodstvo, pitanje članstva više nije samo evropska ambicija, već sigurnosni imperativ. Predsjednik Volodimir Zelenski otvoreno poručuje da će Moskva pokušati blokirati svaki institucionalni iskorak Ukrajine prema EU, zbog čega insistira na jasnom i obavezujućem datumu – 2027. godini. Po njegovoj logici, precizan rok nije simbolika, već politički alat: datum koji bi morali priznati ne samo Brisel i Washington, nego i Rusija u okviru eventualnog mirovnog sporazuma.
U srcu ove inicijative nalazi se koncept koji se u diplomatskim krugovima sve češće naziva „obrnuto proširenje“. Za razliku od dosadašnje prakse, gdje države ulaze u EU tek nakon što ispune sve uvjete, novi model predviđa postepenu integraciju od samog početka procesa. Ideja podsjeća na ranije prijedloge o „Evropi više brzina“, ali s jasnijim geopolitičkim ciljem: stabilizirati istočno krilo kontinenta dok rat još traje.
Za zagovornike plana, prednost je dvostruka. Ukrajina bi dobila snažan politički signal da joj je budućnost u EU zagarantovana, dok bi Brisel zadržao instrumente pritiska za nastavak reformi u oblasti vladavine prava, pravosuđa i borbe protiv korupcije. Suština poruke nije spuštanje kriterija, već promjena redoslijeda – prvo politička integracija, zatim tehničko dovršavanje.
No, put do takvog presedana prepun je mina. Najveća prepreka ostaje Mađarska i njen premijer Viktor Orbán, koji se već godinama protivi ubrzanom proširenju i koristi pravo veta kao polugu pritiska na Brisel. Evropske institucije zato pažljivo prate mađarske izbore, računajući da bi eventualna promjena vlasti otvorila prostor za kompromis. Orbánov glavni izazivač već je najavio referendum o evropskom kursu zemlje.
Ako se to ne dogodi, u Briselu se sve otvorenije govori o alternativnim scenarijima. Jedan od njih uključuje i politički pritisak iz Washingtona. Kako bivši i sadašnji američki akteri razmatraju mirovni okvir koji bi Ukrajini garantovao evropsku perspektivu, dio evropskih diplomata vjeruje da bi upravo SAD mogle natjerati Budimpeštu da odustane od blokade.
Krajnja, ali zasad neisključena opcija jeste aktiviranje Člana 7 Ugovora o EU, što bi Mađarskoj moglo suspendovati pravo glasa. Iako se Brisel zasad suzdržava od tog poteza kako ne bi dodatno polarizirao političku scenu u Mađarskoj, diplomate priznaju da se ta mogućnost ozbiljno razmatra ako opstrukcije potraju.
U osnovi, plan za djelimično članstvo Ukrajine nije samo pitanje proširenja. Riječ je o redefiniranju same Evropske unije – od sporog, proceduralnog projekta ka geopolitičkom akteru spremnom da mijenja vlastita pravila kada je u pitanju sigurnost kontinenta. Ukrajina bi u tom scenariju postala ne samo nova članica u nastajanju, već test sposobnosti EU da djeluje kao politička sila, a ne samo regulatorni savez.
FOREIGN AFFAIRS: Amerika je digla ruke, Evropa je ostavljena
