Posljednjih pet-šest godina Izrael je prešao u dramatičnu fazu vršljanja i rovarenja po već dovoljno ranjivoj dejtonskoj državnoj strukturi Bosne i Hercegovine. U tu svrhu Netanyahu je angažovao i svoje lične izaslanike koje je bez sumnje prethodno obučavao svemoćni Mossad. I koji su već uspjeli u Banjaluci i Mostaru, služeći se tamošnjim politikama razaranja države, da stegnu obruč oko Sarajeva.
Piše: Hajrudin SOMUN Oslobođenje
S pravom su se oni političari, koji nas nasmijanih i našminkanih lica s velikih bilborda po Sarajevu pozivaju da 4. oktobra za njih glasamo, povodom sramne sahrane i veličanja vojnog komandanta agresije na Bosnu i Hercegovinu Ratka Mladića, morali uozbiljiti zbog zapaljive prijetnje samom opstanku Bosne i Hercegovine koja visi o koncu više godina. Pitam se, iz ugla mog posebnog zanimanja, da li bi ti, uglavnom, stari i poznati političari, zaokupljeni očekivanjem da ostanu ili da se vrate na vlast, mogli da odgovore na jedno pitanje, koje se dugo spremam da postavim, ali ne znam kome ni gdje: šta im se može dogoditi već na oktobarskim izborima ove godine.
Pratim, naime, kako se jedna zemlja Srednjeg istoka na razne načine uvlači u vrtlog zamršenih evropskih i regionalnih zbivanja, a Bosnu i Hercegovinu gura u dalje podjele, pa i njeno rastakanje. Radi se o Izraelu, onom kako ga vodi vlada Benjamina Netanyahua. A može mu se dok god iza njega stoji Amerika, da se miješa u unutrašnju politiku svake države koja se suprotstavi njegovoj genocidnoj politici nad Palestincima i ekspanziji velikog Izraela. Prema Bosni i Hercegovini se tako ponaša decenijama. Kao i nekad prema Jugoslaviji, o čemu bih mogao podsjetiti na vjerovatnu umiješanost radikalnog jevrejskog lobija i u njeno razbijanje. Posljednjih pet-šest godina Izrael je prešao u dramatičnu fazu vršljanja i rovarenja po već dovoljno ranjivoj dejtonskoj državnoj strukturi Bosne i Hercegovine. U tu svrhu Netanyahu je angažovao i svoje lične izaslanike koje je bez sumnje prethodno obučavao svemoćni Mossad. I koji su već uspjeli u Banjaluci i Mostaru, služeći se tamošnjim politikama razaranja države, da stegnu obruč oko Sarajeva.
Bilo je posljednjih mjeseci već dovoljno upozoravajućih znakova takve namjere iz regionalnog i evropskog okruženja BiH. Više nema sumnje da su Mossadovi ljudi bili umiješani u obaranje vlade u Ljubljani i povratak neofašiste Janše. Premijer Golob i ministrica vanjskih poslova Fajon priznanjem Države Palestine su se našli na udaru frustriranog Netanyahua. Na redu je Španija, koja godinama otvoreno optužuje Izrael zbog okupacije palestinskih teritorija. Njenog premijera Sancheza pokušavaju da obore koristeći se vještački izazvanom migrantskom krizom, u koju su vjerovatno bili upetljani Mossadovi prsti. Evo, ovih dana, šef izraelske diplomatije prijeti Velikoj Britaniji da će joj se odgovoriti odgovarajućim mjerama zato što je, zajedno s Francuskom i Kanadom, uvela trgovinske i finansijske sankcije protiv ilegalnih izraelskih naselja na okupiranoj palestinskoj Zapadnoj obali.
Proteklih nekoliko godina se već nakupilo dovoljno upozorenja za zabrinutost zbog političke, diplomatske i ekonomske aktivnosti Netanyahuovih izaslanika po BiH. Krenulo je iz Mostara, gdje se ustoličio biznismen neke dubiozne izraelske firme Amir Gross Kabiri, kupujući od HDZ-a Aluminijum, nekadašnji ponos hercegovačke privrede, i ulažući pare u fudbalski klub Zrinjski. Pričalo se da je i kolekcionar umjetničkih djela, ali je on iz Tel Aviva dobio mnogo širi dijapazon zadataka. U pomoć mu je često stizala ambasadorica Galit Peleg iz Tirane, odakle je diplomatski pokrivala BiH. U Mostaru je Kabiri registrovao Gospodarsku komoru države Izrael u BiH, za koju nije htjela ni da čuje Jevrejska zajednica iz Sarajeva niti se tražila saglasnost institucija BiH. U izjavama za javnost je govorio “mi smo ovdje da ostanemo” i divio se svom mentoru, bolje reći stanodavcu Draganu Čoviću, za koga kaže da je učinio mnogo za židovski narod. Uzgred je iz Mostara upućivao prijetnje gradonačelnici Sarajeva Benjamini Karić zbog njenog propalestinskog stajališta, kao i Jevrejskoj zajednici u BiH, posebno Vladimiru Andrleu, koji vodi jevrejsko i humanitarno društvo La Benevolencija.
Vrhunac tog vršljanja Mossada po Hercegovini dogodio se u maju 2023. na mostarskom privrednom sajmu, na kojem je Izrael bio gost-domaćin. Tada je Netanyahuov izaslanik Dan Oryan, direktor odjela za Balkan u MVP-u Izraela, pred mnogobrojnim zvanicama rekao: “Ako se mene pita, nema sumnje da bi Bosna i Hercegovina mogla biti mali Izrael na Balkanu, ali i veći Izrael na Balkanu”. O svemu tome je, dakle, pisano i govoreno u raznim medijima, a na forumu Kruga 99 Fuad Đidić je argumentima dokazivao kako je lider HDZ-a BiH Dragan Čović u čvrstom cionističkom zagrljaju i da je instrument u ostvarivanju velike vizije izraelske diplomatije u BiH.
A šta tek reći koliko je lider SNSD-a Milorad Dodik mnogo prije Čovića upao u taj zagrljaj, kad je uskoro po dolasku na vlast u entitetu Republika Srpska namjestio svog izaslanika u Tel Avivu, a za jedne od brojnih invazija izraelske armije u Gazi čestitao Benjaminu Netanyahuu. I njemu je 2020-ih počeo dolaziti u goste Amir Gross Kabiri, da bi i tamo početkom ovog septembra otvorio kancelariju Privredne komore Izraela i Republike Srpske. Na svečano otvaranje u sjedištu entitetske vlade Netanyahu je poslao svog ministra za pitanja dijaspore i borbu protiv antisemitizma. Nakon pohvale domaćinima za podršku Izraelu nakon 7. oktobra 2023, Amichai Chikli je zaključio da je vrijeme da se pređe u akciju tješnje saradnje RS-a sa Izraelom. Uz prisustvo članice Predsjedništva BiH Željke Cvijanović, Milorad Dodik je, kako je prenijela banjaluka.ba, istakao da – “danas Izrael i Republika Srpska stoje rame uz rame”, te da se “zastave dvije zemlje viore stotinama i hiljadama godina iako su mnogi pokušavali da ih spale, ali bezuspješno, jer su ih čvrsto držale ruke Srba i Jevreja”.
Zna taj Netanyahuov emisar Chikli, a priznala je i ambasadorica Galit Peleg, da je Sarajevo ipak centar i glavni grad Bosne i Hercegovine, da u njemu Jevreji nikad nisu živjeli u getu i da je bio evropski grad s najvećim postotkom Jevreja sve do njihovog holokausta. Ambasadorica je u Sarajevo samo skoknula na putu za Banjaluku. Ipak je prihvatila da na televiziji N1, izazvana vještim pitanjima voditeljice, iskali mržnju prema Palestincima i jetkim cinizmom pravda ubijanje njihove djece u Gazi. Da, toga bi trebalo da je svjestan i Milorad Dodik, da je grad ispod Tabije sjedište države BiH. Da se njegova malobrojna zajednica ne solidariše sa Amirom Kabirijem. Da je, uz ostalo, hotel Evropa odbio njegovu namjeru da u njegovoj sali priredi prijem povodom 7. oktobra. Kao što ni svi Jevreji u Americi ne podržavaju okupacionu politiku Izraela, tako postoji razlika između liberalnih Jevreja i ekstremnih cionista kojima pripada današnja izraelska vlada i koje šalje emisare da sarađuju sa razaračima BiH. Te razlike je jasno izrazio Menachem Rosensaft, bivši potpredsjednik Svjetskog jevrejskog kongresa. On je povodom prijave Federalnoj upravi policije predsjednika La Benevolencija zbog prijetnji od vlasnika Aluminija iz Mostara, juna 2024. na platformi Times of Israel, objavio članak pod naslovom “Godzilla u bosanskoj radnji porculana”. Evo šta kaže: “Kontrast između Vladimira Andrlea i Amira Grossa Kabirija ne može biti veći. Dok se Andrle posvetio njegovanju pozitivnih odnosa između Bošnjaka i bosanskih Jevreja, Kabiri je dosljedno nastojao da pojača tenzije i čini sve da aktivno podstiče međusobno neprijateljstvo između dvije zajednice… Odmetnici kao što je Kabiri, koji žele razbiti BiH, moraju biti nedvosmisleno razotkriveni, izolovani i odbačeni”.
Nakon svega ovoga mislim da bi neko iz državnih i federalnih institucija sa sjedištem u Sarajevu trebalo da posluša ovo alarmantno upozorenje i da nešto poduzme kako bi takvi Mossadovi agenti bili izolovani i odbačeni. Da se ne umiješaju čak u naredne oktobarske izbore.
Da bih lakše objasnio takvu bojazan, neupućenom ni u osnove IT, pomogao mi je prije nekoliko dana Saša Mrdović, profesor sa sarajevskog Elektrotehničkog fakulteta. U TV intervjuu, govoreći o cyber prijetnjama i hakiranju, naveo je slikovit primjer. U takvim napadima, naime, postoje dva faktora, tehnički i ljudski. Nema te brave za koju lopovi ne mogu izmisliti ključ, ali je još lakše uspjeti da se od vlasnika kuće na neki način dobije ključ. Za taj ljudski faktor miješanja u unutrašnje podjele BiH su se Mossadovi agenti, vidjeli smo, dobro pripremili. A tehnički bi takođe mogao da se ostvari, s obzirom na tehnološku pamet nadmoćniju i od CIA i MI6, kao i iskustvo kakvo su savršeno demonstrirali prošle godine u Libanu i u februaru ove, kada su za nekoliko trenutaka usmrtili iranske duhovne i političke lidere. Ne, oni takve metode primjenjuju samo prema onima koje smatraju egzistencijalnom prijetnjom. Ali je dovoljno sjetiti se kako su u Libanu likvidirali i ranili hiljade pripadnika Hizbulaha, aktivirajući pejdžere i voki-tokije, kada im je njihov vođa Hasan Nasralah naredio da prestanu koristiti pametne telefone jer se lako lociraju. Možda ću se smatrati neukim i naivnim, ali ipak pitam – zar se ne može nešto slično primijeniti kako bi se i na ovim našim izborima načinio haos ili se glasanje namjestilo prema željama iz Mostara i Banjaluke. Podsjećam samo na još jedan doprinos tom tehničkom faktoru. Entitetski ministar Srđan Rajčević krajem 2020. sastao se sa Tamirom Pardom, bivšim direktorom Mossada, i Vlada RS-a je kasnije sa izraelskom kompanijom Elta Systems potpisala memorandum o uspostavljanju cyber akademije u Banjaluci.
