Godina je 2008. Zemlja je Rumunija. Stanovnici malog mjesta M. su na fer i demokratskim izborima odlučili da funkciju gradonačelnika i naredne četiri godine obavlja Florin Hagi. U narodu omiljeni Hagi gradonačelnik je bio već gotovo dvije decenije. Njegova (još jedna) izborna pobjeda nikoga ne bi iznenadila. Da Florin Hagi nije bio mrtav.
Piše: Andrej Nikolaidis Slobodna Bosna
Gradonačelnik je usred kampanje umro zbog problema sa jetrom. Na neki način, to je bila cijena vlasti. Hagi je svoju popularnost u mjestu dugovao, između ostalog, i tome što je u lokalnim kafanama često pio sa svojim glasačima – održavao je, takoreći, kontakt sa bazom. Podržavaoci Florina Hagija rado su nosili majice sa njegovim i likom slavnog fudbalera, Gheorghea, na kojima je pisalo: Hagija za predsjednika.
Florin Hagi je umro u pedesetsedmoj godini, na vrhuncu popularnosti. Rumunska javnost bila je uznemirena izbornom pobjedom mrtvog čovjeka. Stav o nesvakidašnjoj zloupotrebi demokratije zauzela je i Evropska unija, čija je Rumunija članica. Slijedeći upute upravnih tijela EU, u kojoj je razvijena nova forma demokratije, izglasavanje unaprijed zadatih odluka i kandidata, po kojima se demokratski izražena volja naroda ima ignorisati ukoliko je u suprotnosti sa voljom Brisela, rumunska je Vlada saopštila da se rezultat izbora u M.-u ne može prihvatiti, te u gradonačelnika proizvela poraženog kandidata.
Takva odluka Vlade razbješnjela je lokalno stanovništvo. Građani M-a insistirali su da njihovim gradom i dalje upravlja Hagi, koga su doživljavali kao uglednog domaćina, nepotkupljivog i posvećenog interesima naroda. Centristička partija čiji je kandidat za gradonačelnika na izborima poražen od mrtvog čovjeka, rezultat glasanja nazvala je “kvazi-demokratskom travestijom” i grubom povredom “ne samo izbornog, nego i prirodnog zakona”. Kolumnisti evropskih prijestoničkih novina raspisali su se o mogućim posljedicama odluke građana M-a na buduće izbore širom Evrope. “Šta ako se na narednim izborima za Predsjednika Francuske kao kandidat pojavi Napoleon Bonaparta? Šta ako Englezi riješe da još jednu priliku na mjestu premijera pruže Vinstonu Čerčilu?”
Novinarima koji su posjetili M. da bi se, kako se kaže, na licu mjesta upoznali sa nesvakidašnjim slučajem, jedan od gradonačelnikovih pristalica rekao je kako on, naravno, “zna da je Hagi umro, ali ne želi nikakvu promjenu”.
A i ovo vam se desilo baš ovako. Ako ne vjerujete, eno vam crnogorskih portala, pa se uvjerite.
Uhapsilo Mila Božovića, gradonačelnika Budve.
Božović je već peti, šesti, štatijaznam koji gradonačelnik Budve koji je uhapšen. Ako skočiš sa 47. sprata na beton, poginućeš. Ako su te izabrali za gradonačelnika Budve, ideš u zatvor. To je tako.
Crna Gora je zemlja čojstva i junaštva, zemlja škaljarskog i kavačkog klana. Nikad mi nije bilo jasno: je li škaljarski klan čojstvo, a kavački junaštvo, ili je obratno? Pa ipak, čak i u zemlji koja je uspjela da na kilometar vazdušne linije iznjedri dva globalno popularna narko-klana, razlog zbog kojega je Božović uhapšen pomalo je bizaran. Božovića, naime, zatvorilo pod obrazloženjem da je narko-bos.
Uhapšeni Božović funkcioner je Demokratskog fronta Andrije Mandića. Nekad se za njih govorilo da su četnici – što oni i jesu. Ali danas je novi vakat, pa se više ne kaže četnici nego „borci protiv korupcije“ i „borci za demokratizaciju Crne Gore“. Što jest-jest: kako su oni iz Demokratskog fronta lijepo govorili o nužnosti borbe protiv korupcije… Kako su hrabro oni upozoravali javnost na povezanost narko-klanova i političkih struktura… Novi je vakat, rekoh. Nekad su četnike posprdno zvali „gibaničari“. A, ne. Savremeni, new age četnici su, čini se, kokainičari.
Nisam čovjek sklon da se ibreti. Naprotiv: grozim se ljudi koji se stalno nešto sablažnjavaju. Biti živ znači nagledati se gadosti, i to, kako bi pravnici rekli, u produženom trajanju. Nikakav me gadluk začuditi ne može. Ono pred čim zanijemim su rijetki, odveć rijetki primjeri dobrote. Stoga mislim ovako: ako je u Rumuniji, koja je članica EU, gradonačelnik mogao biti mrtav čoek, može vala kod nas, koji smo tek kandidat za EU, grad voditi narko-bos.
Tako misle i crnogorski provladini mediji. Toga plača, te kuknjave. Božović je odličan jaran sa Abazovićem – po Dritanovim riječima. A vlada je Dritanova. Stoga, svaki dan na provladinim televizijama i portalima čujemo nove razloge zašto bi Milo (Božović, ne Đukanović) trebao odmah biti pušten na slobodu. Te treba se poštovati pretpostavka nevinosti, te nema ko radnicima u opštini da isplati plate, te sve u Budvi stalo, a sezona stiže, te tužilaštvo nije iznijelo valjane razloge za privođenje…
Da je uhapsilo Mila (Đukanovića, ne Božovića), svi bi se ti mediji javno mazili vlastiti nježnik nad slikom Mila (Đukanovića, ne Božovića) u lisicama i od tužilaštva tražilo doživotni pritvor i kaznu od 749 doživotnih robija.
Isto misle i građani Budve – barem 4 000 njih. Pola grada, naime, potpisalo je peticiju kojoj se zahtijeva da Milo (Božović, ne Đukanović) odmah bude pušten na slobodu. Budući da ih tužilaštvo nije poslušalo, ljudi su se odlučili da radikalizuju „građansku akciju“. Pa se u Crnoj Gori desilo ovo: građani Budve blokirali su Jadransku magistralu u znak protesta što čovjek kojeg tužilaštvo sumnjiči da je narko-bos nije pušten iz zatvora, da u miru i spokoju, kako dobri Bog zapovijeda, nastavi da vodi njihov grad.
Kakva majka Rusija, trice i kučine. Crnoj je Gori Kolumbija mater. A Eskobar (Pablo, ne Gabrijel) babo.
