Na predizbornom skupu u saveznoj državi Wisconsin, samo nekoliko dana prije predsjedničkih izbora u Sjedinjenim Američkim Državama, Donald Trump je izrazio nezadovoljstvo zbog neispravnog mikrofona: „Tako sam ljut. Na pozornici sam i kiptim. Kiptim. Mučim se s ovim glupim mikrofonom.“
Piše: Belen FERNANDEZ Al Jazeera
Situacija je bila u toj mjeri iritantna da je Trump dodao: „Želite li me vidjeti kako prebijam ljude iza pozornice?“
Trump je, bez sumnje, jedna veoma ljutita osoba. Pogledajte samo sve što je ikada rekao o svojim sveprisutnim neprijateljima, bili oni demokrate, imigranti, pripadnici „radikalne ljevice“ – ili mikrofoni. No, kao što pokazuje njegova “veličanstvena pobjeda”, kako ju je sam opisao, protiv demokratske kandidatkinje Kamale Harris na ovim izborima, puno je Amerikanaca također ljuto.
Smanjio porez bogatašima
Iako je očito da i sam pripada američkoj bogatoj supereliti, milijarder Trump osvojio je široki sektor domaće radničke klase koja ga vidi kao spasitelja od ekonomske krize u plutokratskom sistemu čiji je on sastavni dio. Srditi poziv da „ponovo učinimo Ameriku velikom“ namjerno ignoriše činjenicu da nikada nije bilo ničeg velikog u naciji utemeljenoj na velikoj socijalno-ekonomskoj nejednakosti, gdje republikanci i demokrate podjednako nastavljaju plutokratiju pod maskom demokratije.
U svom prvom predsjedničkom mandatu, Trump je smanjio porez, kome drugom nego drugim bogatašima. Ipak, mnogi glasači ga doživljavaju kao jedinog kandidata koji je spreman vratiti dostojanstvo ljudima čija je finansijska patnja direktna posljedica kapitalističkog uređenja koje Trumpu omogućava da napreduje.
Naravno, bijes je prikladan protuotrov za osjećaj nemoći, a Trump je veoma sposoban kada je u pitanju usmjeravanje javnog nezadovoljstva u svoju korist. Ksenofobija je uvijek zgodno oružje u tom pogledu, a tzv. „sigurnost granice“ bila je ključno pitanje koje je pokretalo ovogodišnje izbore, s Trumpom koji je obećavao masovne deportacije i promovisao svoju karakterističnu propagandu o navodnom demokratskom sponzorstvu invazije na SAD od hordi bolesnih migranata kradljivaca koji jedu kućne ljubimce.
Naravno, mnogo je razloga da se bude ljut – čak i „kiptjeti“ da se poslužim Trumpovim izrazom – zbog situacije kakva je u SAD-u pod administracijom Josepha Bidena koja je na odlasku i u kojoj je Harris potpredsjednica. To učini da se sjetite saučesništva u izraelskom genocidu u Palestini i, konkretno, činjenice da SAD ne vidi ništa sporno u tome što šalje ogromne količine oružja i milijarde dolara pomoći izraelskoj vojsci da masovno ubija Palestince dok milioni Amerikanaca ne mogu priuštiti smještaj, utočište, zdravstvenu njegu ili hranu.
Ali, hej – to vam je kapitalizam.
Seksističko odbijanje Harris
U međuvremenu, prihvatanje Trumpa kao ličnosti koja je izvan tradicionalnog sistema elitne politike, nekoga ko može „prebiti ljude iza pozornice“, ako hoćete, samo je olakšano nadmenim komentarima određenih demokratskih čelnika. Tokom govora prošlog mjeseca u ime Harris, bivši američki predsjednik Barack Obama poručio je tamnoputim muškarcima da podrška Trumpu podrazumijeva seksističko odbijanje Harris: „Razmišljate o tome da ne izađete na izbore ili da podržite nekoga ko vas godinama ponižava, jer mislite da je to znak snage, jer se tako ponaša muškarac? Omalovažavanje žena? To nije prihvatljivo.“
Ipak, ima i drugih razloga osim mizoginije da se ne glasa za bivšu kalifornijsku „šeficu policije“ [državnu tužiteljicu]. Osim toga, poznato je da prekorijevanje u djetinjstvu izaziva bijes.
U članku iz 2022. za vašingtonski Centar za ekonomska i politička istraživanja, ekonomista Dean Baker pokušao je objasniti „bijes trumpovaca“ i kako je došlo do toga da je „velika većina neobrazovanih bijelaca (posebno bijelih muškaraca) spremna slijediti Donalda Trumpa s bilo koje litice“.
Uzimajući u obzir da su manje obrazovani članovi američke radne snage loše prošli tokom protekle četiri decenije, čak i kada su bili suočeni s relativno zdravim ekonomskim rastom, Baker je primijetio da je to zbog toga što su se oni koji su bili zaduženi za vođenje ekonomske politike „svjesno strukturirali na načine koji su donosili koristi ljudima poput njih samih i naštetili radnicima s manje obrazovanja“.
To je, naravno, uobičajeno u plutokratiji. Ipak, Baker je dalje spekulisao da je jedan od razloga zašto su za takav kazneni aranžman okrivljene demokrate taj što su „ljudi koji imaju koristi od ovih politika i potom direktno šire besmislice da je preraspodjela naviše samo prirodan rad tržišta, pretežno povezani s Demokratskom strankom“. To, međutim, ne isključuje ulogu Republikanske stranke u donošenju štetnih politika, koji „nisu bili ništa bolji, a često su i gori“.
I dok je „ljutnja trumpovaca“ možda pokrenula ovogodišnje izbore, postoji mnogo stvari zbog kojih se može biti ljut.
BELEN FERNANDEZ: SAD je u poziciji koju je sam stvorio – i već je u ratu
