Nade više nemam u svoj opstanak kao što sam je imala na početku ovog genocida. Sigurna sam da ću umrijeti u sljedećim sedmicama ili u nekom od sljedećih dana. Bolesna sam od teške viroze danima i ne mogu se pomaći sa svoga ležaja!
Napadaju me noćne more što tako blisko liče stvarnosti, pa ja više ne mogu da razlučim između stvarnosti i snova.
Živim u svijetu koji je nešto drugo od svijeta za koji sam tvrdila da ga izgrađujem! Ja sam aktivistica u zajednici koja je živila od iluzije da je svijet slobodan i pravedan. Nastojala sam da obezbijedim prava ne samo svome narodu, nego i mnogim muškarcima i ženama u zemljama Trećeg svijeta!
Šokiralo me da ja zapravo nisam iz Trećeg svijeta! Zapravo, mi smo nešto najljudskije i najmoralnije! Da, jer Svijet odobrava, podržava, i finansira genocid kojem smo podvrgnuti, ozakonjuje ga i iznalazi mu razloge već 58 dana! I sve to dok smo mi zapravo narod koji 75 godina živi u okupiranoj zemlji, još uvijek zahtijevajući svoja prava i još uvijek odašiljući svoj glas Svijetu!
Moja poruka Svijetu: nevini niste u onome što nam se dešava. Vi, vlade i narodi koji podržavaju izraelsko uništenje moga naroda. Oprostiti Vam nećemo, oprostiti Vam nećemo, ljudskost Vam neće oprostiti, zaboraviti nećemo, a čak i ako umremo, historija neće zaboraviti.
Poruka prijateljima: Hvala Vama i podržavaocima diljem Svijeta.. Saosjećajni ste bili i veoma jaki. Tražimo od Vas da ne izgubite nadu, čak iako je sva prilika da je Svijet potpuno nepravedan i Vaši napori još uvijek nisu izdejstvovali primirje.
Prevod: Nenad Filipović
