“Četiri metra visok, kažete? Samo mi nije jasno dobija li spomenik uprkos tome što je rekao da su muslimani “lažni ljudi lažne vjere”, da je Srebrenica izmišljotina i “manipulacija”, da su Crnogorci izmišljena nacija i duhovno nedonošče Svetog Save ili BAŠ zbog toga?”
Piše: Dragan BURSAĆ CdM
Eto, Crna Gora. Zemlja krša, mora i nevjerovatne sposobnosti da od svakog društvenog, političkog, vjerskog i istorijskog promašaja – napravi spomenik. Bukvalno.
Najnoviji arhitektonsko-patrijarhalni biser: spomenik Amfilohiju Radoviću u Beranama. I ne bilo kakav – već bronzana statua visine preko četiri metra, širine metar i 60 centimetara, postavljena na mermerno postolje, taman da ne možeš da je ne vidiš, niti da je zaobiđeš. Ni fizički, ni simbolički.
Predviđeno je to Odlukom o izgradnji obilježja, koju je usvojila Skupština opštine Berane.
„Spomenik će biti postavljen u gradskom parku pored hrama, u samom centru Berana. Velika je zahvalnost Ministarstvu kulture i medija koje je dalo sve potrebne saglasnosti“, saopštio je ponosno Nikola Urošević, sekretar za kulturu, omladinu i odnose sa NVO.
Četiri metra, kažete?
Sasvim prikladno. Jer četiri metra su taman dovoljna da u bronzi sažmu sve:
• jednu crkvenu kontrarevoluciju,
• višedecenijsku duhovnu okupaciju,
• i sve sočne uvrede, kletve i dehumanizacije koje je pokojni mitropolit SPC saopštavao iz Beograda, Podgorice, pa i s neba – ako pitate Zdravka Krivokapića.
Zasluge? Ima ih. Da se smrzneš.
Jer nije lako, znate, u 21. vijeku:
• javno reći da su Muslimani “lažni ljudi lažne vjere”,
• da je Srebrenica izmišljotina i “manipulacija”,
• da su Crnogorci izmišljena nacija, duhovno nedonošče Svetog Save,
• da žene koje pobace nose đavola u sebi,
• da svjetovna vlast mora biti podčinjena božanskom, pardon – srpskom svetosavlju.
To su sve vrhunski dometi jednog crkvenog autoriteta, koji će sada, od ljeta, izgledati kao džinovski bronzani Gandalf s Balkana.
I sve to u – navodno sekularnoj državi.
Sekularnoj, kažu.
A u toj sekularnoj Crnoj Gori, ne možeš:
• organizovati protest protiv crkvene agresije, a da te ne nazovu izdajnikom,
• reći da Amfilohije nije svetac, a da ti ne prirede politički pogrom,
• kritikovati SPC, a da ti ne jave da si “autošovinista, NATO plaćenik i potomak Brozovog kučeta.
Zato se u Beranama gradi spomenik.
Ne Njegošu, jer je previše dubok.
Ne Marku Miljanovu, jer je previše hrabar.
Ne civilnim žrtvama ratova devedesetih, jer ih niko ni ne priznaje.
Ne, nego Amfilohiju. Čovjeku koji je do zadnjeg daha pjenio protiv svega što nije pravoslavno, srpsko i svetosavsko u ekskluzivnom vlasništvu SPC-a.
I da se zna – sve po zakonu. Sve po crkvi. Sve po državi.
Odluku o spomeniku usvojili su odbornici parlamentarne većine u Beranama, dok je DPS, u svom prepoznatljivom stilu političke kičme od gume – bio uzdržan. Odbornici Bošnjačke stranke i pokreta “Zato što volim Berane” nisu ni prisustvovali.
Spomenik nije inicirao nikakav pokret građana, već – Eparhija Budimljansko-nikšićka. A izvjestilac inicijative? Pa naravno – sekretar za kulturu, omladinu i odnose s NVO. Opet on.
Državni činovnik – portparol crkvenih ambicija.
A da sve bude pod konac, Vlada Crne Gore, na prijedlog ministarke kulture Tamare Vujović, dala je saglasnost za izgradnju.
Aminovala ga, rekli bi oni koje je Amfilohije učio kako da govore.
Ista ta Crna Gora koja je jednom htjela da bude evropska, građanska, antifašistička — sada gradi spomenik čovjeku koji je sve to negirao.
Koji je prizivao duhove prošlosti da prožderu budućnost.
Koji je više vremena proveo u šinjelu političke moći, nego u odeždi ljubavi.
Što nas vodi – gdje?
Pravo u teokratsku državu. U mutaciju Irana i Rusije.
DRAGAN BURSAĆ: Porfirije, duhovnik ruske sekte i pljuvač srpske mladosti!
