Ugledao sam bilborde u Bosanskoj Gradišci! Na državnoj granici Bosne i Hercegovine i Republike Hrvatske. U okviru nelegalne i nelegitimne, a ponajprije antiustavne kampanje “Granica postoji“, entitet Republika Srpska je pokrenuo bilbord-kampanju u kojoj su prikazani raznorazni “ljudi u situacijama“, kako potvrđuju da je RS više-manje samostalna. Ima tu poljoprivrednika, ima svakojakih profila, na koncu ima neodređeno poluuniformisano biće, za koje kruže razne tvrdnje.
Piše: Dragan BURSAĆ Radio Sarajevo
Specijalac u drvosječinoj koži
Jelena Trivić, opozicionarka, tako tvrdi da vidi vojnika, koji bi da diže nekakav ustanak i kaže da joj nije prijatno. Sa druge strane, Dodikovi pijuni, Nenad Nešić prvi čovjek državne bezbijednosti i Nenad Stevandić, prvi čovjek entitetske skupštine tvrde kako nema govora da se radi o vojniku ili specijalcu, nego je riječ o šumaru. Drvosječi.
Kako god, taj šumar/lugar/drvosječa me je gledao sa državne bosanskohercegovačke granice, poručujući da međuentitetska granica itekako postoji i da je RS na korak, na pola koraka od toga da postane neka samostalna teritorija, a moguće i državica. Dodik to i ne krije, usprkos svim racionalnim pokazateljima koji kazuju da je takva naseobina neostvariva i još više nesprovediva u realnosti. Ali, briga Dodika za realnost, pa čak sugeriše pojedinim EU diplomatama da će tvorevina imati rublju kao svoju valutu (sic!).
Balvan revolucija 2.0.
Elem, sjedim tako u automobilu gledam srpskog pozer-manekena na bilbordu, koji kaže da granica postoji i porukom dodaje “Zato što ne damo našu zemlju“. Pa mi sinu!
U pravu je i Nešić koji kaže da je drvosječa na bilbordu, a u pravu je i Trivićeva koja vidi naoružano lice. Može to biti jedan te isti čovjek. Tako je Mile Martić sa svojim pobunjenim četnicima u Kninu, Dalmatinskoj zagori i po Lici dizao balvan-revoluciju na samom početku devedesetih. Pa vi najtačnije ne znate kad je osoba drvosječa, a kad prerasta u četnikolikog Knindžu zločinca Dragana Vasiljkovića i njegove krvave horde. Da, Banjaluka i otvoreno sprema balvan-revoluciju 2.0.
OHR zabrinut i zbunjen
I zaista situacija je, na žalost, gotovo preslikana. Država Bosna i Hercegovina, u teoriji i na papiru postoji, ali srpski nacionalisti, uključujući i one koji rade na najvišim pozicijama u državi poput ministra bezbijednosti Nešića rade svim silama da unište tu državu Bosnu i Hercegovinu. I što je najstrašnije nemaju nikakvih sankcija. Jedini, bukvalno jedini koji je sankcionisan u čitavom ovom periodu je neki povratnik-Bošnjak, koji je Dodika nazvao “debelim krmetom“. Za to vrijeme Milorad Dodik uspješno razara zemlju, negira genocid, sprda se sa ubijenim, zaziva nove balvan-revolucije i logistički ih proizvodi organizujući saobraćajne kolapse na međuentitetskoj liniji auto-litijama, prijeti da će uhapsiti visokog predstavnika, prijeti otvorenom secesijom i dešava se jedno veliko NIŠTA.
A kad smo kod OHR, on je između ničega i nečega. Sa jedne strane kancelarija visokog predstavnika izdaje saopštenje u kome kaže da ne postoje bilo kakve granice unutar države Bosne i Hercegovine, što je logično, a onda u jednom drugom saopštenju kaže da “podjednako rade za sve građane RS-a i BiH“, kao da RS nije u Bosni i Hercegovini i kao da je posebna država ili državna zajednica. Prijatelji mi kažu, kako im se uvijek desi greška u prevodu baš na ovakvim mjestima, a ja ne znam šta da mislim.
Osim pukog fakta da je OHR zajedno sa visokim predstavnikom trenutno najbesposlenija oragnizacija u državi, koja nema pojma šta bi sama sa sobom, a kamo li sa trenutnom situacijom, koja je blago rečeno eksplozivna. Toliko eksplozivna da i veliki BBC pravi reportaže o nama u predratnom ozračju, gluho bilo.
A šta ako granica postoji?
A ja opet sjedim u autu na državnoj BiH granici, pa se pitam, postoji li unutardržavna granica, kao što mi sugerišu likovi sa bilborda.
Onda pročitam odličan FB status novinara i aktiviste Almira Panjete, koji kaže:
“U RS osvanuli plakati „GRANICA POSTOJI“. Nažalost, velikim dijelom su u pravu – granica postoji, pa je nedavno dječak u teškom stanju iz Bijeljine transportovan dva i po sata u Banju Luku da bi nedugo nakon dolaska umro, a možda je mogao biti spašen da je prebačen u Kliniku u Tuzli do koje je mogao stići za manje od sata. Granica postoji pa teži pacijenti iz Istočnog Sarajeva isto idu u Banju Luku umjesto na KCUS, a teži pacijenti iz Bihaća umjesto u bližu Banju Luku idu u Zenicu ili u Sarajevo.
Postoji granica u zatucanim glavama u 21. vijeku kad normalan svijet briše granice gdje god može, kad lik iz Županje sjedne u auto pa zapuca u Minhen bez da ga igdje iko zaustavi i pregleda, mi imamo granicu između Doboja i Jelaha kad političar kaže da se postavi granica, a onda ostalih 360 dana uredno ide trgovina, jedni drugima prodaju, jedni kod drugih kupuju, jedni kod drugih rade…
Kome ovakvi tokmaci u 21. vijeku postave granicu, taj i jeste za granice – jer dalje od balkona ne vidi!
„Jebem i vas i granicu!“
I to vam je tako, dobri moji. Izmišljena granica na terenu će odnositi živote, granica u glavama će stvarati mentalnu i ekonomsku bijedu. A manji BiH entitet radi predano sa svojim kadrovima i Dodikom na čelu da napravi mentalnu bijedu, koja umire od gladi i koja će od dijela zemlje stvoriti nekakvu rusku guberniju, dok isti ti stanovnici tog entiteta bježe glavom bez obzira kao ekonomski migranti, ne put Rusije, nego u EU.
I opet je loptica i na institucijama BiH i na međunarodnoj zajednici, koja ako hoće, može zaustaviti aktivne pripreme za balvan-revoluciju, a koja se kroz proces auto-litijaških okupljanja na fiktivnoj entitetskoj liniji već dešava.
Hoće li, pravo je pitanje?
Da to formulišem ovako: ako se ne spriječi Dodikovo divljanje i put u secesionizam, opasno se približavamo 1992, a ne 2024, sa svim reperkusijama koje donosi ta godina, a znamo šta nam je donijela. Bojim se da pojedini krugovi u međunarodnoj zajednici jasno vide čitavu ovu sliku i namjerno ne čine ništa, a to je već suučesništvo, a ne neznanje.
Onda smo prepušteni sami sebi, a kad smo ostavljeni sami sebi sa “prijateljima“ koji su nas izdali, e tek onda smo svi zajedno u problemu. Samo mislim da to ne vide lokalni političari, nedorasli da vode mjesnu zajednicu, a kamo li državu, koji žive u nekakvom svom mikrobablu, pa im je balvan-revolucija egzotika. Sve dok prvi balvan ne padne ispred njihovog penthausa ili vile.
E onda je već kasno.
A vi dobro pogledajte bilborde i sami ocijenite šta vidite. Ja vidim 1992. godinu sa primjesama Martićeve 1991.
Ne ponovila se!
