Nikad mi nije bila bliska ona Leibnizova teza da živimo u najboljem od svih svjetovova. Doduše, mogao bih da je modifikujem i da kažem da živimo u najapsurdnijem. U nekom paralelnom Matrixu u kome nema one žene u crvenoj haljini, jer je u stvari sve glitch.
Piše: Dušan Pajović CdM
Recimo, u najboljem od svih svjetova žena u crvenoj haljini, dakle anomalije koja dokazuje da nešto nije u redu, bi bila oličena u Abazovićevom napadu na Centar za građansko obrazovanje (CGO) i Daliborku Uljarević. U našem, najapsurdnijem, to je samo jedan od konstantnih spoticanja agenta Smitha. Odlazeći premijer je u konstantnom režimu napadanja opozicionih medija, organizacija i pojedinaca, ali sada je otišao korak dalje i CGO nazvao organizacijom koja je dio kriminalne hobotnice. Kritičare vlasti je po automatizmu označio u skladu sa svojom čuvenom formulom – ako nisi sa mnom, onda si u dilu sa kriminalnim grupama i sumnjivim oligarsima.
No, za razliku od Abazovića koji se okreće onako kako velikosrpski vjetar duva, CGO je uvijek bio nezavisan i kritički orijentisan. Svoje sposobnosti i integritet su demonstrirali, kako povjerenjem u crnogorskom društvu, tako i priznanjem međunarodnih zajednica, univerziteta, intelektualaca i intelektualki. Njima ne trebaju fiktivni počasni doktorati, još fiktivnijih univerziteta. Jer su oni doktorirali crnogorsku zbilju. Što su nebrojeno puta dokazali.
Vjerujem da to zna i sam Abazović. Ali kako je on wannabe Vučić, prosto ga unutrašnji poriv tjera da napada kritički orijentisane organizacije i pojedince na najprizemniji način. To je ta matrica „Aca Srbina“, kako Vučiću često skandiraju pristalice. S druge strane, jedno je kada to radi Aleksandar u Srbiji, koji kontroliše većinu vlasti i opozicije, a sasvim drugo kada to radi, pa… „naš“ Vučić od tri odsto.
Ne ide. Stvarno – ne ide. To je kao da gledate neki remake. Iste su riječi, čak se i glumci slično ponašaju, ali nije to to. Užasan scenario sa još gorim glumcima. Pritom je i originalni film sranje, pardon my French.
Taman pred bacanje ostatka kokica u kantu, u završnici ovog remakea Matrixa, pojavljuje se i Đukanović koji osuđuje napade upućene CGO-u. Flashback pokazuje da ih je i on u prošlosti više puta sabotirao i vrijeđao.
Sljedeća, finalna scena prikazuje predsjednika Milatovića, koji pasivno-agresivnom prozivkom „brani“ Ljuba Filipovića simulirajući navodnu slobodu govora i demokratiju. I sam osjeća da to nije tačno, te poput Cyphera izgovara „Znaš, znam da ovaj odrezak ne postoji. Znam da kad ga stavim u usta, Matrix samo govori mom mozgu da je sočan i ukusan. Nakon devet godina, znaš što sam shvatio? Neznanje je blaženo.“
Kraj. Publika se ustaje i kreće da odlazi. Preziru film, režisera, producenta i glumce, te i sami sebe jer su potrošili novac i vrijeme na glupu horor komediju.
U creditsu piše: „Glavni glumac se prinudno povlači, Abazovića će zamijeniti neko drugi. Došlo je vrijeme da neko drugi bude Halid ‘mjesto Halida… Ili Vučić umjesto Vučića.“
Čekamo nastavak. A kao i uvijek – biće gori od prvog dijela.
DUŠAN PAJOVIĆ: Predsjednik Momir Milatović ili Jakov Bulatović?
