Dolazak ministara za evropska pitanja Francuske, Njemačke i Velike Britanije u Bosnu i Hercegovinu neposredno uoči izbora novog visokog predstavnika protumačen je kao jasan signal da vodeće evropske sile ne žele odustati od sadašnjeg modela međunarodnog nadzora nad provedbom Dejtonskog sporazuma.
Međutim, iza kulisa se vodi mnogo ozbiljnija rasprava od samog izbora nasljednika Christiana Schmidta. U pitanju je sukob dvije vizije budućnosti Bosne i Hercegovine – evropske, koja insistira na očuvanju snažne uloge Ureda visokog predstavnika (OHR), i američke, koja zagovara postepeno smanjenje njegovih ovlasti i veće prepuštanje odgovornosti domaćim institucijama.
Zbog toga će novi visoki predstavnik, čiji bi izbor trebao biti potvrđen na sjednici Upravnog odbora Vijeća za provedbu mira (PIC), mandat započeti u znatno složenijim okolnostima nego njegovi prethodnici.
OHR između evropske podrške i američke rezerve
U fokusu predstojeće sjednice PIC-a neće biti samo izbor novog međunarodnog upravitelja, nego i pitanje budućnosti same institucije.
Posebno su na udaru takozvane bonske ovlasti – instrument koji visokom predstavniku omogućava nametanje zakona i smjenu izabranih zvaničnika kada procijeni da je ugrožen Dejtonski mirovni sporazum.
Politički analitičar Adnan Huskić smatra da će najveći izazov za novog visokog predstavnika biti upravo nedostatak jedinstvene međunarodne podrške.
„Bez jasnog i nedvosmislenog međunarodnog konsenzusa bit će mnogo teže koristiti instrumente koje funkcija visokog predstavnika podrazumijeva“, ocjenjuje Huskić.
Nema jedinstvenog evropskog fronta
Iako zajednička posjeta evropskih ministara ostavlja dojam koordiniranog nastupa, analitičari upozoravaju da između Pariza, Berlina i Londona ne postoji potpuna saglasnost o svim pitanjima vezanim za Bosnu i Hercegovinu.
Kurt Bassuener iz Vijeća za demokratizacijsku politiku u Berlinu smatra da evropske sile zasad pokazuju političku volju da očuvaju OHR, ali ostaje otvoreno pitanje koliko su spremne tu politiku podržati konkretnim potezima, finansijskim sredstvima i sigurnosnim kapacitetima.
Prema njegovoj ocjeni, evropske zemlje sada imaju priliku dokazati da mogu preuzeti veću odgovornost za stabilnost Zapadnog Balkana, posebno u trenutku kada odnosi sa Sjedinjenim Državama prolaze kroz novu fazu preispitivanja.
Washington traži drugačiji pristup
Razlike između evropskih saveznika i SAD-a postale su vidljive i tokom rasprave u Vijeću sigurnosti Ujedinjenih nacija.
Dok su Francuska i Velika Britanija otvoreno podržale nastavak snažne uloge OHR-a, američka predstavnica Tammy Bruce poručila je da bi budući visoki predstavnik trebao imati znatno ograničeniji mandat.
Analitičari smatraju da Washington sve više teži modelu u kojem bi domaće institucije preuzele odgovornost za političke procese, dok bi međunarodna zajednica imala manju izvršnu ulogu nego do sada.
Takav pristup dio je šire promjene američke vanjske politike nakon povratka Donalda Trumpa u Bijelu kuću, što je dovelo do novih neslaganja između nekada bliskih transatlantskih partnera.
„Ovo više nije samo pitanje Bosne i Hercegovine. Riječ je o mnogo dubljem razmimoilaženju između SAD-a i Evrope u pogledu međunarodnog djelovanja i političkih prioriteta“, smatra Huskić.
Ko će naslijediti Schmidta?
Dok traje rasprava o budućnosti OHR-a, još nije poznato ko će preuzeti funkciju devetog visokog predstavnika u Bosni i Hercegovini.
Među imenima koja se najčešće spominju nalaze se italijanski diplomata Antonio Zanardi Landi, bivši ambasador u Rusiji, Srbiji i Crnoj Gori, zatim francuski izaslanik za Zapadni Balkan René Troccaz, kao i britanski kandidati Karen Pierce i Stuart Peach.
Bez obzira na to ko bude izabran, jedno je izvjesno – novi visoki predstavnik preuzet će funkciju u trenutku kada je međunarodna zajednica podijeljena oko njegovih ovlasti, a sama budućnost OHR-a postaje tema gotovo jednako važna kao i politička kriza koju bi ta institucija trebala rješavati.
DRAGAN BURSAĆ: SAD traži stečajnog upravnika za gašenje OHR-a i ostavlja BiH domaćim predatorima!
