Do 17. vijeka ludilo ne postoji. Preciznije: ne postoji ono što danas nazivamo ludilom. Ne postoji ideja da „lude“ treba izolovati od svijeta, da ih treba mučiti i silom utjerivati natrag u takozvani „racionalni pogled na svijet“.
Piše: Andrej NIKOLAIDIS CdM
Naravno, ludake – osim ponekad – nisu postavljali na čelo država i povjeravali im gradnju mostova. Ali su osluškivali što oni govore jer su mislili da kroz njih progovara neko ili nešto koga ili što oni koji ludi nisu ne mogu čuti.
Ludilo je izum kapitalizma i prateće mu sluškinje, liberalne demokratije. Sve što vidi kao opasnost a ne može ga kooptirati i nad njim izvršiti aproprijaciju pa ga svesti na komoditet, dakle pronaći način da zaradi na negdašnjem neprijatelju – što je bila sudbina ljevice – kapitalizam izoluje i zatvori. Ono što ne može biti uspješno nadzirano i policirano, biće poslano, između ostalog, u ludnice. Tako će biti učinjeno u ime racionalnosti. Samo „racionalno“ biće definisano onako kako odgovara kapitalu i državi, a u ime nauke. Time će biti postavljene koordinate unutar kojih je svaka borba uzaludna, unutar kojih je svaki otpor samo simulacija i spektakl.
Međutim… a šta ako takozvana stvarnost uopšte nije racionalna? Šta ako u jezgru stvarnosti stoji nešto psihotičko?
Vas/nas uče da je sistem odlučan u borbi protiv korupcije, koju doživljava kao neprijatelja. Bezbrojne su antikorupcijske inicijative – više ih je no tajni provincijskih biblioteka. Ne manje brojne su organizacije koje novcem stranih vlada egzorciraju korupciju iz društva. Te družbe hode svijetom i, nalik na sveštenika koji izgoni Đavla iz male Regan u Fridkinovom „Istjerivaču Đavola“ uzvikuju ne „The power of Christ compels you“, nego „The power of grant compels you“.
Avaj. Uzalud.
Jer… Šta ako korupcija nije neprijatelj, nego sami temelj sistema? Onda kada je sistem u krizi, pa nema vremena za šminkanje, to postane očito – zato se niti jedna vlada Trećeg svijeta ne može niti primaći stepenu korupcije Trampove administracije. Šta ako je ovako: gdje je veća moć, veća je i korupcija? Šta ako je francuski protestantski teolog i anarhista Žak Elu bio u pravu kada je između moći i korupcije stavio znak jednakosti pa ih tretirao kao sinonime? Šta ako je protestantski teolog bio u pravu kada je isticao kako Hristovo „ne“ svakoj moći nije značilo nemoć, nego upravo suprotno – svemoć? Šta ako je bio u pravu kada je tvrdio da je Hristova poruka hrišćanima – ne učestvujte niti u jednoj strukturi moći, odbijte svaku moć kao što je u svojoj svemoći učinio Isus? Šta nam to onda govori o stepenu korupcije u crkvi, zadrigloj od bogatstva i moći?
Šta ako korupcija nije razlog zbog kojega ćete biti razriješeni vlasti? Šta ako je sistem podešen tako da je korupcija uslov da dobijete moć? Šta ako se vlast i moć daje samo onima koji su teško korumpirani, zato što poštenog čovjeka ne možeš kontrolisati, dok će onaj korumpirani dovijeka biti tvoj rob? Šta ako su kompromitujući snimci i podaci ne znače eliminaciju iz vlasti i moći, nego su osnovni uslov da vlast i moć dobiješ? Šta ako korupcija ne izjeda vlast, nego vlast iz nje izvire?
Vrlina je porozna i prolazna. Nositelj vrline u svakom trenutku može pokleknuti. Zato iskvarenost vezuje jače od vrline: jer je iskvarenost nepovratna. Nositelju vrline moć ne može vjerovati. Onome korumpiranome o čijoj korupciji čuva dokaze – itekako može.
Šta ako su naše političke elite klasteri/rosteri iskvarenosti koji služe ultimativnoj korupciji, istinskoj moći?
Pogledajte Epštajn fajlove… Ljudi koji su dolazili na njegove pedofilske i, da budem sakrastičan, racionalno je pretpostaviti kanibalske orgije, znali su da ih ovaj snima. Znali su da će ti snimci biti upotrijebljeni za njihovu kontrolu. Zašto su onda pristali na to? Vrlo jednostavno: zato što je to bila cijena moći.
Činjenica da se tamo nalazio i Čomski, ogavni negator genocida u Srebrenici i ikona retardirane navodno antiimperijalističke ljevice specijalizovane za podršu diktatorima i masovnim ubicama, svjedoči o tome do koje je mjere sistem namješten.
Više od toga mene brine ovo. Uvodni redovi ovog teksta su, naravno, publicističko prepričavanje Fukoovih istraživanja. Imajući u vidu njegove seksualne preferencije i više puta demonstriranu apsolutnu amoralnost, pitanje „da je živ, koje su šanse da se u Epštajn fajlovima ne bi našlo i njegovo ime“ ne čini se iracionalnim. Kao što nije neracionalno pretpostaviti da bi Hajdegerova kritika AfD-a glasila: nedovoljno radikalni, nedovoljan otklon od zapadne metafizike.
Korupcija je univerzalna i apsolutna struktura: zato su i naše alatke za borbu protiv nje korumpirane. A kako je ponavljao Žirar: Đavola ne možeš istjerivati Đavolom.
Šta kažete, to su smanute ideje? Velite: nema racionalnog osnova da bi se tako mislilo? Tako je. Ono što svojim očima vidimo nije racionalno. Istina nije racionalna. Ona je incidentna. Zato je treba skloniti i zatvoriti: azilirati.
ANDREJ NIKOLAIDIS: Zašto je crnogorska himna najljepša na svijet
