Tupac je još 1991. godine napisao pjesmu Brenda’s got a baby. U njoj repuje o dvanaestogodišnjakinji sa problemima u razvoju, koja se porađa.
Piše: Dušan PAJOVIĆ CdM
Brenda odrasta u getu, podizana od strane roditelja zavisnika o heroinu, te biva seksualno napastvovana od strane rođaka. Ni ona ni njena porodica, ne primjećuju da se nalazi u drugom stanju. Djevojčica se porađa na podu prljavog toaleta, te od straha od bebinog plača – zamotava je u peškire i baca u kantu. Misleći da će tako pobjeći od vapaja.
Porodica je izbacuje iz kuće i ne želi da ima više kontakt sa njom, a Brenda uzima bebu i odlazi da živi na ulici prvo kao dilerka, pa prostitutka; da bi prehranila dijete.
Brenda’s got a baby je pjesma pisana po istinitoj priči. Nakon što je Tupac pročitao tekst u novinama, odlučio se da napiše pjesmu. Koristio je Brendu da predstavi generalne poteškoće mladih majki, kritikujući nizak nivo podrške od strane vlada i društva u globalu. Amerika nije preduzela ništa da Brenda ne odrasta u domu sa roditeljima koji su zavisnici, da se pobrine o njenom psihofizičkom stanju, nijesu se postarali da do zlostavljanja ne dođe, a ni da joj se pruži adekvatna podrška nakon porođaja. Njenu trudnoću niko nije ni primijetio. Ni vlasti ni komšije. Beba je završila u smeću, a iz njega nikada nije ni izašla, bez faktički.
Oduvijek sam pričao da, ako nam je, kako kažu, zemlja majka – onda ona praktikuje čedomorstvo. Iz sigurnosti majčinske utrobe nas iščupa strava svakodnevice, te odmah pri porođaju lišava života.
Čedomorstvo se, nažalost, prije nekoliko dana, desilo i bukvalno u Bloku IX u Podgorici. Pronađen je leš bebe u kanti blizu igrališta. Ljudi su potrčali da osude „majku-monstruma“. Pozivali su na linč. Lako je bilo kriviti je što je nije dala na usvajanje, što beba nikada neće izgovoriti prve riječi, prohodati prve korake, udariti nogom loptu i razmijeniti sličice fudbalera. Ali ja nijesam mogao da, pored ogromne žalosti za bebom, ne pomislim na Brendu.
Nijesam mogao da ne razmišljam u kakvim je uslovima živjela, kako je tu bebu dobila, zašto nije pobacila i kako su je tretirali porodica i prijatelji. Nijesam mogao da ne budem bijesan na manjak psihosocijalne podrške ugroženim majkama i trudnicama.
Osoba koja se nalazi u „normalnom“ mentalnom stanju, nikada tako nešto ne bi napravila. Već u prvim danima porođaja, može se javiti jaka postnatalna depresija; nastala usred hormonalnog disbalansa i ogromne životne promjene – zastrašujuće pomisli oko potpune odgovornosti za jedno novo živo biće.
I tako nešto je za očekivati. Ko ne bi posumnjao da može da se brine i ispunjava sve potrebe jedne osobe koju treba učiti šta je život? Pogotovo ako imate problema sa samopouzdanjem, stresom, umorom ili ste sami pretrpjeli iskustva zlostavljanja, nasilja i podigli se u atmosferi koju ne biste poželjeli drugima.
Procjenjuje se da se ovaj mentalni poremećaj javlja sa prevalencom do 60 odsto kod mladih majki. O tome se rijetko govori, a još rjeđe piše. Jer je to „sramota“. Jer majkama društvo, svekrve i muževi govore da treba da ih bude stid što se ne osjećaju dobro jer su rodile. Jer babe iz komšiluka jedva čekaju da kažu kako su one lagano podigle četvoro đece, dok se ona „śekira oko tog jednog“.
Psiholozi kažu da se postporođajna depresija prevazilazi uz jaku podršku društva. Meni se čini kao da se to isto društvo odlučuje da radi sve suprotno – da to stanje omalovaži, odbaci i oteža.
O slučaju bebe iz Bloka IX ne znamo dovoljno i vjerujem da nikada nećemo ni znati. Možemo samo da pretpostavimo. Da pretpostavimo da država nije ispratila majkin proces trudnoće, mentalno stanje, i da ginekolozi i psiholozi nijesu viđeli ništa sporno u njenim emocijama i ponašanju, već upirali da „ona to može“.
Možemo i pretpostaviti da smo u gradu prošli pored zamišljene trudnice, a da je nijesmo pitali kako je i da li možemo nekako pomoći. Da to nijesu uradili ni njeni prijatelji, komšije, partner ni roditelji. Da ni državu nije bila briga.
Tako smo tu bebu, zajedno sa njenom majkom, svi ostavili u kantu…
Izgleda da je Tupac u jednom bio u krivu – ako rasteš u getu, znači da ne možeš ni rasti. No, on je odavno mrtav… Već skoro 30 godina… Ali Brenda i dalje bebe baca u smeće.
Bilo bi krajnje vrijeme da se zamislimo kako do toga dolazi. Radi svih prošlih i budućih Brendi i njihovih beba.
