Napad na međunarodnu zračnu luku Kralj Khalid u Rijadu otvorio je novu fazu sigurnosne krize na Bliskom istoku. Za Saudijsku Arabiju, koja je godinama nastojala održati sliku stabilne države i sigurnog odredišta za investicije, turizam i međunarodno poslovanje, udar na ključnu infrastrukturu predstavlja mnogo više od fizičke štete. On dovodi u pitanje sposobnost kraljevstva da zaštiti vlastito središte moći i ekonomije.
Prema analizi BBC-ja, intenziviranje napada jemenskih hutista pokazuje da saudijska protuzračna odbrana nije uspjela pouzdano zaustaviti prijetnju koja se razvija neposredno uz njene granice. Eventualna sanacija oštećenja može biti relativno brza, ali političke i ekonomske posljedice napada mogle bi trajati znatno duže.
Istovremeno, hutisti pokušavaju proširiti pritisak na strateške položaje duž obale Crvenog mora i u blizini tjesnaca Bab el-Mandeb, jednog od ključnih prolaza za međunarodnu pomorsku trgovinu. Time se sukob u Jemenu sve otvorenije pretvara u pitanje regionalne sigurnosti i globalnih ekonomskih tokova.
Saudijska Arabija suočena s ranjivošću vlastite infrastrukture
Rijad se dugo predstavljao kao jedno od stabilnijih političkih i ekonomskih središta regije, uprkos ratovima i krizama koje su potresale susjedne zemlje. Kraljevstvo je preživjelo pobunu Al-Qaide sredinom 2000-ih, val protesta tokom Arapskog proljeća i druge regionalne potrese, a vlast je uspijevala očuvati unutrašnju stabilnost kombinacijom sigurnosnih mjera i političke kontrole.
Sada se, međutim, suočava s prijetnjom drugačijeg karaktera. Hutisti raspolažu bespilotnim letjelicama i projektilima kojima mogu ugroziti ključne infrastrukturne objekte daleko od neposredne linije fronta. Napadi na zračnu luku i druge osjetljive ciljeve pokazuju da vojna nadmoć Saudijske Arabije ne znači automatski i sposobnost da spriječi svaki udar na vlastitu teritoriju.
Kraljevstvo ima snažno ratno zrakoplovstvo i godinama izvodi napade na položaje hutista u Jemenu. Ipak, uprkos saudijskoj vojnoj kampanji, hutisti su zadržali kontrolu nad velikim dijelovima zemlje, naročito na sjeveru i zapadu, te razvili sposobnost da uzvrate napadima na saudijske ciljeve.
Njihova strategija ne podrazumijeva nužno osvajanje saudijske teritorije. Mnogo veći učinak mogu postići ugrožavanjem energetskih postrojenja, aerodroma, industrijskih kompleksa i transportnih pravaca. Takvi napadi povećavaju troškove sigurnosti, stvaraju neizvjesnost za investitore i podrivaju predstavu o Saudijskoj Arabiji kao zaštićenom prostoru u nestabilnom regionu.
Bab el-Mandeb kao poluga pritiska na svjetsku ekonomiju
Značaj sukoba dodatno raste zbog položaja Jemena uz Crveno more i tjesnac Bab el-Mandeb, kroz koji prolazi važan dio međunarodne trgovine. Kontrola ili ugrožavanje tog pomorskog pravca daje hutistima mogućnost da lokalni rat pretvore u problem koji se osjeća daleko izvan Bliskog istoka.
Jemenska vlada, koju podržava Saudijska Arabija, tvrdi da drži tjesnac pod kontrolom. Međutim, pokušaji hutista da zauzmu strateške položaje uz obalu pokazuju da se sigurnost plovidbe ne može svesti samo na formalnu kontrolu teritorije. Dovoljno je da napadi na brodove postanu učestaliji i nepredvidiviji pa da osiguravatelji, brodarske kompanije i trgovci počnu tražiti skuplje ili duže alternativne rute.
Situaciju dodatno komplikuje činjenica da Hormuški tjesnac, na drugoj strani Perzijskog zaljeva, prema tekstu BBC-ja još nije u potpunosti otvoren zbog izostanka dogovora između Sjedinjenih Američkih Država i Irana o okončanju rata.
Ako se istovremeno ugroze Hormuz i Bab el-Mandeb, posljedice bi mogle zahvatiti energetska tržišta, pomorski transport i lance snabdijevanja. Pritisak na Crveno more zato nije samo sredstvo u jemenskom ratu nego i potencijalni instrument šireg regionalnog nadmetanja.
Hutisti se u tom kontekstu posmatraju kao dio iranske regionalne mreže saveznika i partnera, poznate kao „osovina otpora“. Njihovi interesi nisu u svemu nužno identični interesima Teherana, ali sposobnost da ugroze pomorski promet i saudijsku infrastrukturu može Iranu pružiti dodatnu polugu u sukobu sa Sjedinjenim Državama i njihovim saveznicima.
Rat koji traje više od desetljeća
Aktuelna eskalacija ne može se razumjeti bez dugotrajnog građanskog rata u Jemenu. Sukob između međunarodno priznate vlade, koju podržava Saudijska Arabija, i hutista, iza kojih stoji Iran, traje više od deset godina. Donio je masovna stradanja i jednu od najtežih humanitarnih kriza na svijetu.
Saudijska intervencija nije uspjela poraziti hutiste niti obnoviti stabilnu vlast na cijeloj teritoriji Jemena. Istovremeno, hutisti su iz lokalnog pobunjeničkog pokreta izrasli u aktera čiji vojni kapaciteti mogu ugroziti susjednu državu i međunarodnu plovidbu.
Upravo je to jedan od ključnih problema za Rijad: prijetnja ne dolazi od konvencionalne vojske koja bi pokušala osvojiti velike dijelove saudijske teritorije, nego od protivnika koji može izazivati ozbiljne posljedice relativno jeftinim sredstvima. Bespilotne letjelice i projektili omogućavaju napade na udaljene ciljeve, dok prijetnja pomorskim putevima širi posljedice sukoba na međunarodnu ekonomiju.
Takva vrsta ratovanja otežava odgovor. Saudijska Arabija može nastaviti zračne napade i jačati odbranu, ali time ne mora ukloniti sposobnost hutista da uzvrate. Svaki novi napad istovremeno otvara pitanje koliko je kraljevstvo spremno platiti za nastavak vojne kampanje i koliko dugo može štititi ključnu infrastrukturu bez šireg političkog rješenja.
Trump između vojnog odgovora i političkih troškova
Napad na Rijad mogao bi promijeniti i računicu Washingtona. Sjedinjene Američke Države početkom septembra poručile su da se neće direktno uključivati u sukob u Jemenu, ali su ostavile mogućnost obavještajne pomoći Saudijskoj Arabiji. Naknadno je potvrđeno da Washington dostavlja obavještajne podatke i da je u kraljevstvo rasporedio vojne stručnjake.
Nakon posljednjeg napada, u kojem je prema izvještaju poginuo američki državljanin, predsjednik Donald Trump nije isključio mogućnost vojne intervencije uz Saudijsku Arabiju. Napad je nazvao strašnim, dodajući da će Washington brzo odlučiti o narednim potezima.
Takva izjava ostavlja otvorenim prostor za eskalaciju američkog angažmana, ali ne znači da je odluka o intervenciji već donesena. Direktno uključivanje u jemenski rat nosilo bi rizik od širenja sukoba i dodatnog opterećenja američkih vojnih kapaciteta.
Trump se pritom suočava s političkim ograničenjima. Povratak u Bijelu kuću pratio je obećanjem da će smanjiti američko učešće u ratovima u inostranstvu. Prema analizi BBC-ja, Washington je već suočen s neriješenim sukobima u Gazi, Libanu i Iranu. Otvaranje još jednog fronta moglo bi dodatno oslabiti uvjerljivost tog obećanja, naročito uoči novembarskih kongresnih izbora.
Američka administracija zato mora odvagnuti nekoliko suprotstavljenih interesa: zaštitu američkih državljana i partnera u Zaljevu, sigurnost međunarodne plovidbe, odvraćanje Irana i izbjegavanje novog dugotrajnog vojnog angažmana.
Eskalacija bez jasnog izlaza
Napad na Rijad pokazuje koliko je teško odvojiti rat u Jemenu od šireg sukoba interesa na Bliskom istoku. Hutisti mogu ugroziti saudijsku infrastrukturu i pomorske pravce, Iran dobiti dodatnu mogućnost pritiska na svoje protivnike, dok Saudijska Arabija i Sjedinjene Države moraju odlučivati kako odgovoriti bez izazivanja još šireg rata.
Vojni odgovor mogao bi privremeno smanjiti sposobnost hutista za napade, ali iskustvo proteklih godina pokazuje da sama vojna sila nije dovoljna za rješavanje jemenskog sukoba. Bez političkog sporazuma, svaka nova ofanziva nosi rizik da proizvede novu rundu odmazde, umjesto trajne sigurnosti.
Kako upozorava BBC-jeva analiza, sukob bi se mogao dodatno intenzivirati prije nego što se pojavi prostor za novo, vjerovatno krhko primirje. Hoće li se Sjedinjene Države direktno uključiti ili će se zadržati na podršci Saudijskoj Arabiji, ostaje otvoreno pitanje. Ono što je već jasno jeste da se posljedice rata više ne mogu ograničiti na Jemen: u pitanju su sigurnost Zaljeva, stabilnost pomorskih puteva i sposobnost regionalnih sila da spriječe daljnje širenje sukoba.
JEMEN: Vladine snage tvrde da kontrolišu Bab el-Mandeb, borbe s hutistima se nastavljaju
