A kad su to, i gdje, moliću vas lijepo, „legitimni“, pa još „predstavnici“ takozvanih „konstitutivnih naroda“ sjeli i konstituisali Bosnu i Hercegovinu? Ko je, dakle, Bosnu dogovarao u ime jednih, drugih i trećih? Šta se jelo, šta se pilo? Kako se odvijalo „konstituisanje“? Možete li uopšte zamisliti situaciju u kojoj nekakvi narodi dogovaraju da nešto kostituišu?
Piše: Andrej NIKOLAIDIS Istraga
Jel’ se nađe velika livada pa na nju dođu svi iz svih naroda, ili sve dogovaraju narodni predstavnici? Ako je ovo drugo, ko je te predstavnike izabrao – i u kojoj proceduri? A ta je procedura bila demokratska i ustavna (kako bi mogla biti ustavna kad predstavnici „konstitutivnih“ naroda tek treba da konstituišu konstituciju, dakle ustav), tako da nema sumnje da su „predstavnici naroda“ i legalni i legitimni? Ako vam priča o tome jesu li predstavnici naroda donijeli ustav, ili je ustav definisao konstitutivne narode, koji prije ustava ne mogu postojati kao konstitutivni malo liči na ono „šta je starije – kokoš ili jaje?“ – u pravu ste.
Kad bi se čovjek držao formalne logike kao pijan plota, morao bi primijetiti sljedeće: Bosna je postojala onda kada narodi postojali nisu – jer je, naime, nacija novotarija 19. vijeka.
Kako bi ono čega nema moglo konstituisati ono što jeste?
Ali šta ćete, tako vam je to: ono što ne postoji, a ljudi u to vjeruju na stvarnost utiče kudikamo snažnije od onoga što postoji, ali ljudi u to odbijaju povjerovati.
Hopa-cupa, eto nas na tezi da su oni koji insistiraju na „konstitutivnosti“ naroda i etničkoj podjeli zemlje antinacionalisti, dok su zastupnici teze da nacija ne može biti presudni ni identitetski, a još manje politički faktor, nego to mora biti građanin – istinski nacionalisti.
Hopa-cupa… Eto nas kod navodno „građanskih partija“ i intelektualaca koji golim prsima brane etničku podjelu zemlje, iako biti „građanski“ ne znači ni ne biti nacionalista, ni biti ateista, ni biti titofil, nego znači samo jedno – da smatraš da je nosilac suvereniteta građanin, a ne narod. Sa građanskim partijama kakve ima, Bosni i Hercegovini nacionalističke partije ne trebaju.
Bosanskohercegovačkoj političkoj eliti ne valja ništa komunističko: ni industrijalizacija (jer su zemlju temeljno deindustrijalizirali), ni sekularizacija (jer su sprovele temeljnu desekularizaciju), ni prosvijećenost, koja se ovdje doživljava kao uvreda religijskih uvjerenja – ama ništa. Bilo je to 45 godina mraka, terora i diktature tokom kojih je zemlja izgrađena (antikumunisti do dana današnjeg prodaju ono što su komunisti izgradili), višestruko uvećan broj pismenih i školovanih stanovnika, 45 godina tokom kojih je naročito odvratna bila emancipacija. Ne valja ništa osim komunističkog ZAVNOBiH-a i njegovog koncepta konstitutivnih naroda. Pritom, oni ZAVNOBiH tretiraju kao švedski sto – uzimaju samo ono što im se dopada. A dopada im se samo ono što nije progresivno. Hoćete ZAVNOBiH? Važi. Može. To znači da je Bosna i Hercegovina unitarna zajednica republikanskog uređenja. A, ne može?
Prividno neozbiljni ton ovoga teksta posljedica je mog odbijanja da o očitim svinjarijama vodim prividno seriozne rasprave.
Dvostruka agresija na Bosnu i Hercegovinu princip konstitutivnosti naroda razobličila je kao argumentaciju za rasparčavanje zemlje. Stvari imaju posljedice. Kada čašu bacite na beton, ona se slomi. Kada „konstitutivnost“ iskoristite kao pretpostavku okupacije i pripojenja dijelova Bosne „maticama“, popišali ste se na „konstitutivnost“ kao mehanizam etničke ravnoteže u kompleksnoj, višeetničkoj zajednici. „Konstitutivnost“ je danas u Bosni posljednje utočište za hulje. Zašto? Zato što hulje koje su pokušale secesiju tvrde da je građanska Bosna i Hercegovina skriveni put ka etničkoj supremaciji Bošnjaka. Nije. Niti je to moguće znati, zato što govorimo o budućnosti. Ali o onome što se već zbilo znamo sve: o tome ne proričemo. A znamo da „konstitutivnost“ naroda jeste iskorištena u pokušaju podjele zemlje. Ono što je već razotkrilo svoju mimikrijsku prirodu se, dakle, prikriva iza onoga što bi, tvrdi se, sutra moglo biti razotkriveno kao mimikrija.
Nema ničeg progresivnog i nenacionalističkog – naprotiv – u islamofobiji koja curi iz svakog retka napisanog u odbranu „konstitutivnosti“.
Istina je sljedeća: građanska Bosna i Hercegovina najbolja je moguća Bosna i Hercegovina. Ako nećete to, dobićete tačno ono od čega najviše strahujete. To što činite forma je samoispunjavajućeg proročanstva: vi aktivno radite na stvaranju pretpostavki za ostvarenje onoga od čega tvrdite da zazirete. To je istina. A istina ne zavisi od rezultata anketa ili glasanja. Istina nije stvar javnog mnenja: stoga, sa stanovišta istine, njime uzaludno manipulišete. I iznad svega: istina nije rezultat dogovora naroda, bili oni konstitutivni ili ne.
Kada bih bio zloban, kao što jesam, rekao bih vam sjedeće: suština naših najvećih strahova je upravo to što su oni precizna artikulacija onoga što znamo da smo zaslužili.
ANDREJ NIKOLAIDIS: Bosna i Hercegovina nema budućnost ukoliko nije građanska
INTERVIEW, ANDREJ NIKOLAIDIS: Bosna nije pala, Crna Gora jeste
INTERVIEW, ANDREJ NIKOLAIDIS: Bosna i Hercegovina treba biti i biće građanska država
