Najava predsjednika Srbije Aleksandra Vučića da bi Beograd mogao mijenjati tok rijeke Ibar izazvala je reakcije Evropske unije, Sjedinjenih Američkih Država, Prištine i zvaničnika Albanije. Bruxelles je upozorio da izjave o mogućim promjenama toka rijeka ne doprinose normalizaciji odnosa Srbije i Kosova, dok je Washington poručio da su mir i stabilnost na Zapadnom Balkanu njegov prioritet.
Moguće preusmjeravanje Ibra posebno je osjetljivo zbog jezera Gazivode, koje se nalazi na teritoriji Kosova i Srbije i predstavlja važan dio sistema vodosnabdijevanja, energetike, industrije i poljoprivrede na Kosovu.
Promjena toka moguća, ali izuzetno zahtjevna
Ibar izvire u Crnoj Gori, protiče kroz Srbiju, zatim ulazi na Kosovo i nakon približno 82 kilometra ponovo prelazi u Srbiju. Rijeka puni akumulaciju Gazivode, pri čemu se oko dvije trećine jezera nalazi na teritoriji Kosova.
Profesor hidraulike i vodnih resursa Alban Kurići ocjenjuje da se ideja o preusmjeravanju Ibra ne može potpuno odbaciti s tehničkog aspekta, ali bi njena realizacija zahtijevala ogromne građevinske zahvate.
Takav projekat podrazumijevao bi izgradnju brane i vodozahvatnih objekata, kao i velikog kanala, cjevovoda ili tunela za preusmjeravanje vode. U slučaju da gravitacijski transport nije moguć, bila bi potrebna i velika pumpna infrastruktura. Prije toga morali bi biti provedeni opsežni topografski, geološki, hidrološki i ekološki radovi.
Zbog toga se postavlja pitanje da li je riječ o realnom infrastrukturnom projektu ili prije svega o političkoj poruci.
Gazivode ključne za Kosovo
Posljedice eventualnog dugotrajnog smanjenja dotoka Ibra mogle bi biti ozbiljne. Voda iz jezera Gazivode koristi se kroz sistem Ibar-Lepenac za vodosnabdijevanje više gradova, industriju i navodnjavanje poljoprivrednog zemljišta. Akumulacija je važna i za proizvodnju hidroenergije, dok se njena voda koristi i za hlađenje termoelektrana Kosovske energetske korporacije.
Ipak, eventualno smanjenje dotoka ne bi značilo da bi Kosovo preko noći ostalo bez vode. Jezero ima značajan kapacitet akumulacije, pa bi neposredne posljedice zavisile od količine i trajanja smanjenja dotoka, kao i od nivoa vode u trenutku kada bi takva promjena počela.
Dugoročno, međutim, veće smanjenje dotoka moglo bi smanjiti proizvodnju hidroenergije i otvoriti ozbiljne probleme u raspodjeli vode između stanovništva, energetike, industrije i poljoprivrede.
Beograd i Priština razmijenili optužbe
Vučićeva izjava izazvala je i političku polemiku u regionu. Albanski ministar za Evropu i vanjske poslove Ferit Hodža poručio je da se voda ne smije koristiti kao sredstvo političkog pritiska niti za kažnjavanje druge države ili njenog stanovništva.
Na to je reagovao srbijanski ministar vanjskih poslova Marko Đurić, tvrdeći da Srbija ima pravo samostalno upravljati svojim prirodnim resursima. U raspravu se uključio i albanski premijer Edi Rama, koji je stavove Beograda opisao kao “politički folklor”.
Kosovske vlasti Vučićevu ideju ocijenile su kao prijeteću i destabilizirajuću. Aljbuljena Hadžiju upozorila je da su Gazivode i sistem Ibar-Lepenac od vitalnog značaja za vodosnabdijevanje, energetiku i poljoprivredu Kosova.
Vučić, međutim, tvrdi da njegov prijedlog nije prijetnja Kosovu, već dio planova za upravljanje vodotocima na teritoriji Srbije.
Ideja stara nekoliko decenija
Preusmjeravanje Ibra nije nova ideja. Vučić je još nakon eksplozije na kanalu Ibar-Lepenac u decembru 2024. godine govorio da je mogućnost promjene toka rijeke postojala još od 1985. godine.
Prema riječima Dušana Janjića iz Foruma za etničke odnose, o takvom projektu se razmatralo i u okviru Srpske akademije nauka i umjetnosti tokom osamdesetih, ali je od njega na kraju odustano.
Janjić smatra da je sadašnje pokretanje tog pitanja prije svega povezano s političkim kontekstom i nacionalističkom retorikom.
Postojao i američki prijedlog za Gazivode
Pitanje upravljanja Gazivodama ranije je bilo predmet pokušaja međunarodnog dogovora.
Srbija i Kosovo su 2020. godine, u okviru Vašingtonskog sporazuma o ekonomskoj normalizaciji, uključili i pitanje jezera Gazivode. Sjedinjene Američke Države su naredne godine stranama dostavile studiju izvodljivosti za zajedničko upravljanje jezerom, po uzoru na sporazum SAD-a i Kanade o rijeci Kolumbija.
Američki prijedlog predviđao je, između ostalog, formiranje komisije za rijeku Ibar koja bi omogućila razgovore Beograda i Prištine o upravljanju zajedničkim vodnim resursima. Međutim, taj prijedlog do danas nije realiziran.
Zbog toga je pitanje Ibra i Gazivoda ponovo postalo dio šireg političkog spora između Srbije i Kosova, ovaj put uz upozorenja da bi upravljanje prekograničnim vodama moglo postati novo sredstvo političkog pritiska.
KOSOVO ZBOG POLITIČKE KRIZE rizikuje gubitak miliona iz evropskog fonda
