Sedam dana nakon nenajavljene posjete direktora CIA-e Johna Ratcliffea Moskvi, i dalje nije jasno šta je Washington navelo na ovaj neuobičajen potez i kakve su američke obavještajne procjene o mogućim potezima Kremlja.
Prema informacijama izvora upoznatih s razgovorima, Ratcliffe je ruskim zvaničnicima prenio upozorenje da ne pokušavaju vojno testirati NATO, posebno na Baltiku. U fokusu su navodno bile Estonija, Latvija i Litvanija. Razgovaralo se i o ruskoj podršci Iranu.
Donald Trump posjetu je opisao kao „polurutinsku“, uz poruku da Washington želi okončanje rata u Ukrajini i da bi iz razgovora s Moskvom „nešto moglo proizaći“.
CIA nije objavila detalje misije. Kremlj je potvrdio da se Ratcliffe nije sastao s Vladimirom Putinom, već je posjet predstavio kao nastavak kontakata između sigurnosnih službi dvije zemlje.
Američki zvaničnici u međuvremenu su o svojim procjenama obavijestili NATO saveznike, dok je Ukrajina saopćila da je informacije dobila prije i nakon Ratcliffeovog odlaska u Moskvu.
Zašto je otišao upravo šef CIA-e?
Ratcliffeova posjeta značajna je i zbog presedana. Riječ je o prvom javno poznatom odlasku aktivnog direktora CIA-e u Moskvu od novembra 2021. godine, kada je tamo bio William Burns, nekoliko mjeseci prije ruske invazije na Ukrajinu.
Edward Bogan, penzionisani operativac CIA-e s 24 godine iskustva u nacionalnoj sigurnosti, smatra da obavještajni podaci iza misije nisu nužno morali biti potpuno potvrđeni. Sama odluka da direktor CIA-e lično otputuje, međutim, pokazuje da je prijetnja u Washingtonu procijenjena kao dovoljno ozbiljna za direktno upozorenje.
To ne znači da SAD očekuju skori ruski napad na članicu NATO-a. Prije ukazuje na procjenu da postoji rizik koji ne treba ignorisati.
Baltik kao moguća meta pritiska
Estonija, Latvija i Litvanija posebno su osjetljive jer su članice NATO-a, nekadašnje sovjetske republike i susjedi Rusije.
Mogući scenario ne mora biti veliki rat s NATO-om. Veću zabrinutost može izazvati ograničena vojna akcija ili hibridna operacija kojom bi Moskva pokušala testirati spremnost Alijanse na zajednički odgovor i iskoristiti eventualne podjele među saveznicima.
Rusija odbacuje tvrdnje da planira napad na NATO. Ipak, Moskva je uoči invazije na Ukrajinu također negirala da priprema rat.
Upozorenje vrijedi samo ako postoji odgovor
Sean Visveser, bivši šef stanice CIA-e i poznavalac ruskih obavještajnih taktika, Ratcliffeovu misiju vidi kao znak da je Washington spreman direktno postaviti granice Moskvi.
Ali upozorenje samo po sebi nije dovoljno, smatra on. Ako Rusija procijeni da neće biti posljedica, odvraćanje gubi smisao.
Zato je ključno pitanje šta se nalazi iza Ratcliffeove poruke: jesu li SAD i saveznici spremni reagovati ako Moskva odluči preći neku od označenih crvenih linija?
Rusija ima snagu, ali i ograničenja
Bogan istovremeno upozorava da ne treba precjenjivati ruske vojne kapacitete. Veliki dio ruskih snaga već je godinama angažiran u Ukrajini, u ratu koji traje mnogo duže nego što je Kremlj očekivao.
Ipak, to Moskvi ne oduzima mogućnost da pokuša promijeniti sigurnosnu računicu u Evropi.
Bogan smatra da bi jedan od mogućih scenarija mogao biti ograničen potez prema prostoru NATO-a, dovoljno ozbiljan da testira reakciju Alijanse, ali nedovoljno velik da odmah preraste u otvoreni rat.
„Nešto se sprema“, rekao je, uz ogradu da ne vjeruje kako Rusija trenutno želi direktnu konfrontaciju s NATO-om.
Šta je zapravo poručeno Moskvi?
Tu se otvara i pitanje američke politike.
Steven Cash, bivši obavještajac CIA-e i Ministarstva domovinske sigurnosti, smatra da tajni obavještajni kanali mogu biti korisni u komunikaciji s protivnicima, posebno kada klasična diplomatija nije pogodna.
Problem vidi u tome što nije jasno koliko je Ratcliffeova poruka bila usklađena sa širom politikom administracije. Posebno je ukazao na ograničenu javnu ulogu državnog sekretara Marca Rubija u vezi s posjetom.
Ako američki obavještajci, diplomate, vojska i saveznici nemaju potpuno usklađenu politiku prema Moskvi, upozorenje poslano tajnim kanalom može imati ograničen učinak.
Zbog toga Ratcliffeova posjeta ostaje važna ne samo zbog onoga što je javno poznato, nego još više zbog onoga što nije objavljeno.
Washington je očigledno želio nešto poručiti Moskvi. Ostaje pitanje šta je tačno znao i, još važnije, šta je spreman učiniti ako Rusija odluči provjeriti koliko su američka upozorenja ozbiljna.
