“Od Ognjena Tadića do Christiana Schmidta put je, izgleda, mnogo kraći nego što se čini. Jedan je godinama pokušavao politički srušiti Dodika, pa završio kao njegov savjetnik. Drugi je imao međunarodni mandat da ga zaustavi, a danas se divi njegovom političkom talentu. Kako je krenulo, Dodik bi uskoro mogao raspisati međunarodni konkurs za savjetnike, a Schmidt već ima ozbiljne reference.”
Piše: Dragan BURSAĆ Radio Sarajevo
Sjetimo se Ognjena Tadića
I prije nego što počnem, red je da se sjetimo Ognjena Tadića.
Ko je sad, pobogu, Ognjen Tadić i zašto bismo ga se trebali sjećati u priči o Christianu Schmidtu, Miloradu Dodiku i međunarodnoj zajednici koja već godinama demonstrira fascinantnu sposobnost da vlastite političke poraze predstavlja kao diplomatsku mudrost?
E, pa zato što je Ognjen Tadić svojevremeno bio jedan od najžešćih Dodikovih protivnika. Čovjek iz političkog miljea srpskih radikala, ideološki desniji od Dodika, nacionalistički tvrd kao kamen, napadao je gospodara Republike Srpske svim raspoloživim političkim sredstvima. Optuživao ga, osporavao mu legitimitet, predstavljao sebe kao alternativu i uvjeravao birače da upravo on može srušiti Dodikov režim.
A onda je 2014. godine izašao Dodiku na megdan u predsjedničkoj utrci za Republiku Srpsku i izgubio.
Godine su prolazile, politička uvjerenja pokazala su zavidnu fleksibilnost, a nekadašnji ljuti protivnik završio je u Dodikovom savjetničkom krugu.
Valjda ga danas savjetuje kako da se sačuva od političara kakav je nekada bio sam Ognjen Tadić.
I upravo sam se njega sjetio čitajući najnovije izjave penzionisanog visokog predstavnika Christiana Schmidta.
Jer, kako je krenulo, još ćemo dočekati da i Schmidt završi kao Dodikov savjetnik.
Kad šutnuti visoki predstavnik otkrije političkog genija
Schmidt, govoreći o Miloradu Dodiku, izjavljuje pazite sad:
“Taj čovjek uspio je dobiti podršku i Donalda Trumpa i Vladimira Putina. Bez obzira na sve kritike i protivljenje koje prema njemu osjećate, ipak se mora priznati da ima politički talent.”
A onda ga naziva političkom životinjom prvog reda, čovjekom koji ni od čega ne preza, podsjećajući kako je Dodik, prema vlastitim tvrdnjama, tridesetak puta sjedio kod Putina, praktično mu u krilu, dok istovremeno zahvaljuje američkoj administraciji što ga je vratila iz političke smrti.
Pa divno, gospodine Schmidt!
Još samo nedostaje da mu uručite priznanje za predatorsko životno djelo u kategoriji najuspješnijeg razaranja jedne države uz međunarodno pokroviteljstvo.
Jer mene ovdje najmanje zanima Dodikov politički talent. Taj talent poznajemo trideset godina, zajedno s njegovim metodama, nacionalističkim mobilizacijama, prijetnjama secesijom i sposobnošću da svaku institucionalnu krizu pretvori u vlastiti politički kapital.
Mene zanima nešto mnogo ozbiljnije: kako smo došli do toga da čovjek koji je bio zadužen za zaštitu Dejtonskog mirovnog sporazuma gotovo impresionirano opisuje političku uspješnost njegovog najupornijeg rušitelja?
Schmidt je, naime, upravo izgovorio ono što se u međunarodnim diplomatskim krugovima pokušava sakriti iza kilometarskih saopštenja, zabrinutosti i poziva na dijalog: Dodik je nadigrao one koji su ga trebali zaustaviti.
Američka administracija skinula mu je sankcije, Putin ga dočekuje kao svog balkanskog saveznika, a penzionisani visoki predstavnik objašnjava nam da pred sobom imamo politički izuzetno talentovanog čovjeka.
Pa čestitamo svima, posebno Schmidtu na otkriću. Dobro jutro Kolumbo!
Od bonskih ovlaštenja do traženja alata
Najzanimljiviji dio Schmidtovog nastupa ipak dolazi kada upozorava da nas naredne godine očekuju novi Dodikovi pokušaji cijepanja Bosne i Hercegovine i da se traže alati kojima bi se na to odgovorilo.
Čekajte, gospodine Schmidt, kakve sad alate tražite?
Godinama ste imali bonska ovlaštenja, međunarodni mandat, institucionalnu moć i podršku onog dijela međunarodne zajednice koji se barem deklarativno zalagao za očuvanje Bosne i Hercegovine. A sada, kada je Dodik politički ojačao, kada su mu Amerikanci otvorili vrata i kada bez naročitog skrivanja nastavlja secesionističku politiku, vi najavljujete potragu za alatima?
Šta je sljedeće? NVO radionica o prepoznavanju ranih znakova separatizma? Međunarodna konferencija na kojoj će se utvrđivati je li Dodik možda nacionalista? Studijska posjeta Banjoj Luci kako biste na licu mjesta ustanovili šta čovjek govori posljednjih dvadeset godina?
U toj beskrajnoj diplomatskoj komediji najtragičnija je činjenica da je Dodik vrlo dobro razumio pravila igre, dok su oni koji su ih trebali provoditi neprestano objašnjavali zašto baš sada nije pravi trenutak za odlučnu reakciju.
A onda je stigao Trump, sankcije su uklonjene i Dodik je iz političke izolacije izašao jači nego što je bio prije nje.
Schmidt danas može analizirati taj fenomen koliko god želi, ali teško će pobjeći od činjenice da je i sam dio međunarodnog sistema koji je takav ishod omogućio.
Blair, Strauss-Kahn, Frattini i balkanska savjetnička škola
Uostalom, penzionisani Schmidt imao bi od koga učiti.
Pogledajte samo galeriju nekadašnjih zapadnih državnika, diplomata i međunarodnih moćnika koji su nakon velikih karijera otkrili čari političkog savjetovanja balkanskih autokrata.
Eno vam Tonyja Blaira, nekadašnjeg britanskog premijera, koji je savjetovao Aleksandra Vučića. Eno Dominiquea Strauss-Kahna, bivšeg šefa Međunarodnog monetarnog fonda, angažovanog na savjetovanju srbijanske vlasti. Eno i Franca Frattinija, nekadašnjeg italijanskog ministra vanjskih poslova, koji je godinama njegovao bliske političke odnose s Vučićem. Ima ih ihaaj.
Čitava jedna međunarodna kasta pokazala je kako se evropske vrijednosti, demokratija i principijelnost mogu vrlo uspješno kombinovati s konsultantskim angažmanima, političkim prijateljstvima i služenjem onima čije bi političke metode u nekoj drugoj prilici vjerovatno javno osuđivali.
Zašto bi Schmidt bio izuzetak?
Naravno, nemam nikakvih saznanja da penzionisani visoki predstavnik namjerava postati Dodikov savjetnik. Ali sama činjenica da takva satirična pretpostavka zvuči gotovo uvjerljivo govori dovoljno o međunarodnoj politici na Balkanu.
Jer ovdje je već odavno uspostavljena posebna politička disciplina u kojoj jučerašnji protivnici postaju današnji saradnici, a nekadašnji čuvari demokratskih principa završavaju kao konsultanti ljudi koji su od tih principa napravili predmet sprdnje.
Ognjen Tadić je, reklo bi se, samo lokalni pionir jedne mnogo ozbiljnije međunarodne profesije.
Konkurs je otvoren, gospodine Schmidt!
I zato se vratimo na početak.
Ognjen Tadić je Dodika pokušavao pobijediti, pa je završio u njegovom savjetničkom krugu. Christian Schmidt je imao međunarodni mandat da obuzda Dodikovu politiku, a danas analizira njegove sposobnosti i međunarodne uspjehe, gotovo s nevjericom pred čovjekom koji je uspio pridobiti i Trumpa i Putina.
Razlika je, zasad, u savjetničkom ugovoru.
I tako bi penzionisani visoki predstavnik Christian Schmidt mogao pronaći novi profesionalni angažman kod čovjeka kojeg je svojevremeno trebao zaustaviti. Dodik bi dobio savjetnika, Schmidt novu karijeru, a Bosna i Hercegovina još jednu lekciju o tome koliko vrijede međunarodni principi kada se jednom povuku u penziju.
Uostalom, Ognjen Tadić je već utabao stazu. Od ljutog protivnika do savjetnika samo je jedan politički poraz. Schmidt je svoj, po svemu sudeći, već doživio.
A ako Dodik bude raspisivao konkurs za novog savjetnika, neka Schmidt slobodno priloži biografiju. Preporuku mu može napisati Ognjen Tadić.
DRAGAN BURSAĆ: Zbogom, građanska BiH, nismo te nešto ni željeli!
