Godinama je Beograd gradio političke odnose s Banjalukom, dok je Sarajevo ostajalo na margini njegove regionalne politike. Takav pristup, praćen nekritičkom podrškom potezima Milorada Dodika i povremenim razmjenama optužbi s bosanskohercegovačkim zvaničnicima, jedan je od ključnih razloga zbog kojih odnosi Srbije i Bosne i Hercegovine nisu dostigli nivo normalne međudržavne saradnje.
Na to je upozorio Aleksandar Popov iz Igmanske inicijative, ocjenjujući nedopustivim što je Beograd godinama gotovo isključivo njegovao odnose s Banjalukom, zanemarujući institucije i političko rukovodstvo Bosne i Hercegovine. U razgovoru za sarajevsko „Oslobođenje“ poručio je da svaki pokušaj regionalnog približavanja mora početi jasnim priznanjem teritorijalnog integriteta i suvereniteta susjednih država, posebno BiH i Crne Gore.
Popov smatra da bi novi predsjednik Srbije, nakon izbora, trebao posjetiti glavne gradove susjednih zemalja i poslati nedvosmislenu poruku da Beograd poštuje njihovu nezavisnost i da se neće miješati u njihove unutrašnje poslove.
Pravo Srbije da se interesira za položaj srpskog naroda u susjednim državama, naglašava, nije sporno. Problem nastaje kada se zaštita manjinskih prava pretvara u instrument političkog utjecaja i pritiska na suverene države. Upravo je takva praksa obilježila odnose Beograda s dijelom regiona.
Prema Popovljevoj ocjeni, Srbija danas nema normalizirane odnose ni s jednom susjednom državom. Posebno su opterećeni odnosi s Hrvatskom i Crnom Gorom, prema kojima su iz Beograda godinama stizale teške političke poruke. Takva politika, upozorava, istovremeno potkopava povjerenje susjeda i dovodi u pitanje pouzdanost Srbije kao partnera Evropske unije.
Igmanska inicijativa najavila je da će 1. decembra organizirati regionalnu konferenciju posvećenu resetovanju odnosa. Očekuje se učešće predstavnika Srbije, Bosne i Hercegovine, Crne Gore i Hrvatske.
Suština eventualnog „resetovanja“ neće, međutim, biti u novim deklaracijama i protokolarnim susretima, nego u promjeni političke prakse: Beograd mora prihvatiti da odnosi sa susjedima ne mogu biti podređeni njegovim vezama s pojedinim političkim centrima, niti se briga za Srbe izvan Srbije može koristiti kao opravdanje za miješanje u unutrašnja pitanja drugih država.



