Dolazak američkih izaslanika Stevea Witkoffa i Jareda Kushnera u Moskvu, gdje će razgovarati s Vladimirom Putinom, otvara novu rundu diplomatskih pokušaja da se zaustavi rat u Ukrajini. Sastanak dolazi neposredno nakon dvodnevnih pregovora u Abu Dabiju, ali dosadašnji tok razgovora ne ukazuje na približavanje ključnih pozicija Moskve i Kijeva.
Za Witkoffa je ovo već deseta posjeta Rusiji od početka njegovih posredničkih aktivnosti. Zajedno s Kushnerom, on je među glavnim predstavnicima administracije Donalda Trumpa u nastojanjima da se postigne dogovor o okončanju rata, što je američki predsjednik postavio među prioritete svoje vanjske politike. Izaslanike je na aerodromu Vnukovo dočekao Kiril Dmitrijev, ruski zvaničnik uključen u pregovore s Washingtonom.
Nakon razgovora s Putinom, američki predstavnici trebali bi otputovati u Dublin, gdje je predviđen susret s ukrajinskim predsjednikom Volodimirom Zelenskim, koji boravi u Irskoj povodom sastanka evropskih lidera.
Teritorijalno pitanje ostaje glavna prepreka
Pregovori u Abu Dabiju, održani 10. i 11. novembra, donijeli su određeni pomak na humanitarnom planu, uz najavu pripreme velike razmjene zarobljenika. Međutim, kada je riječ o političkom rješenju rata, nije bilo vidljivog napretka. Američki zvaničnici razgovore su opisali kao teške, ali produktivne, dok su razlike između ruskih i ukrajinskih zahtjeva ostale duboke.
Moskva i dalje ne pokazuje spremnost da odustane od svojih ključnih teritorijalnih zahtjeva. Ruski pregovarač Vladimir Medinski, koji je predvodio i ranije pregovaračke delegacije, odbacio je mogućnost teritorijalnih ustupaka kao dijela eventualnog sporazuma.
Najveći spor odnosi se na Donjecku oblast. Kremlj insistira na tome da Rusija dobije potpunu kontrolu nad ovom regijom, uključujući i područja koja ruske snage nisu uspjele zauzeti tokom rata. Za Kijev bi prihvatanje takvog zahtjeva značilo ustupanje teritorije koju Moskva nije uspjela osvojiti vojnim putem. Zbog toga se upravo pitanje Donjecka smatra jednom od ključnih prepreka eventualnom dogovoru.
Pregovarački okvir, međutim, ne obuhvata samo budući status ukrajinskih teritorija. Washington nastoji otvoriti i širu raspravu o sigurnosnoj arhitekturi Evrope, čime bi se u proces mogle uključiti i evropske države koje su dosad imale ograničenu ulogu u direktnim razgovorima.
Takav pristup odgovara dugogodišnjim nastojanjima Moskve da rat u Ukrajini predstavi kao dio šireg sukoba sa Zapadom. Uoči invazije 2022. godine, Kremlj je od Sjedinjenih Država i NATO-a tražio sigurnosne garancije koje su uključivale zabranu ukrajinskog članstva u Savezu, ali i ograničavanje vojnog prisustva NATO-a na njegovom istočnom krilu. Ruski prijedlozi podrazumijevali su i vraćanje rasporeda snaga na stanje iz 1997. godine.
Uključivanje evropske sigurnosti u pregovore moglo bi proširiti diplomatski proces, ali istovremeno nosi rizik da se pitanje ruske agresije na Ukrajinu podredi mnogo širem dogovoru o odnosima Moskve i Zapada. Time bi se otvorila mogućnost da se o sigurnosnom poretku Evrope razgovara bez jasnog odgovora na pitanje prava Ukrajine da samostalno odlučuje o svojoj budućnosti.
Kijev očekuje pritisak na Moskvu
Zelenski je poručio da Ukrajina želi konkretne rezultate do kraja godine, ali je naglasio da mnogo toga zavisi od načina na koji će Washington postupati prema Moskvi. Njegova izjava dolazi u trenutku kada zemlja ulazi u petu ratnu zimu, suočena s ponovljenim ruskim napadima na energetsku infrastrukturu i prekidima u snabdijevanju električnom energijom i grijanjem.
„Prolazimo kroz ove masovne napade. Naravno da želimo postići rezultate do kraja ove godine i, naravno, učinit ćemo sve što je u našoj moći da se to ostvari“, izjavio je ukrajinski predsjednik.
Kijev već dugo zastupa stav da se ozbiljni pregovori mogu postići tek promjenom odnosa snaga, odnosno pojačanim pritiskom na rusko političko i vojno rukovodstvo. U tom kontekstu Ukrajina traži snažnije sankcije i nastavak vojne pomoći, smatrajući da bi popuštanje pritiska Kremlju omogućilo da pregovore koristi za učvršćivanje svojih pozicija.
Dosadašnji potezi Trumpove administracije, međutim, pokazuju drugačiji pristup. Washington je ublažio dio sankcija, postigao dogovor s Rusijom o snabdijevanju dizelom i istovremeno vršio pritisak na Kijev da ne napada ruske rafinerije nafte. Takva politika otvara pitanje ravnoteže između američkih nastojanja da se postigne sporazum i ukrajinskih zahtjeva da Rusija za agresiju ne bude nagrađena teritorijalnim ustupcima.
Witkoffov raniji odnos prema ruskom predsjedniku također je izazvao pažnju. Tokom susreta s Putinom u oktobru, američki izaslanik nazvao ga je „humanitarcem“, nakon što je Moskva oslobodila američkog državljanina Stephena Hubbarda. Taj potez predstavio je kao gest dobre volje.
Politički analitičar Aleksandar Morozov ocijenio je da razgovori o novom evropskom sigurnosnom poretku zvuče gotovo apsurdno dok Ukrajina prolazi kroz intenzivne ruske napade. Prema njegovom tumačenju, Moskva istovremeno iskazuje zahvalnost Trumpu za diplomatske napore i koristi američku inicijativu kako bi izbjegla obavezujući dogovor o prekidu vatre.
Diplomatija se nastavlja, rat ne prestaje
Dok američki izaslanici razgovaraju s Putinom, borbe na terenu ne jenjavaju. Rusija i Ukrajina razmijenile su 12. novembra nove napade dronovima i projektilima.
U Kijevu su zabilježene eksplozije, a prema navodima zvaničnika, poginula je najmanje jedna osoba. Još jedna osoba stradala je u južnoj regiji Herson, dok su ruski napadi oštetili civilnu i energetsku infrastrukturu u zapadnoj regiji Rivne. Ruske vlasti istovremeno su saopćile da su presrele ukrajinske bespilotne letjelice usmjerene prema Moskvi i drugim regijama, među kojima su Rostov i Tula.
Nastavak napada tokom pregovora pokazuje koliko je ograničen domet dosadašnje diplomatije. Najava razmjene zarobljenika predstavlja konkretan humanitarni rezultat, ali ne mijenja činjenicu da dvije strane ostaju udaljene u pogledu teritorije, sigurnosnih garancija i uslova za prekid rata.
Posjeta Witkoffa i Kushnera Moskvi zato će biti važna prije svega kao pokazatelj spremnosti Washingtona da se suoči s ruskim zahtjevima i pokuša ih uskladiti s ukrajinskim pozicijama. Bez promjene pristupa Kremlja i jasnih garancija da dogovor neće značiti legitimizaciju teritorijalnih osvajanja, novi diplomatski susreti mogli bi ostati tek nastavak procesa u kojem se pregovara o miru, dok se rat nastavlja.
ABU DHABI BEZ POMAKA: Rusija pregovara o miru, a istovremeno nastavlja razarati Ukrajinu
