Trinaest godina nakon Briselskog sporazuma, Zajednica opština sa srpskom većinom ostaje neispunjena obaveza u dijalogu Kosova i Srbije. Ono što je 2013. predstavljeno kao korak prema evropskim integracijama obje zemlje pretvorilo se u jedno od najdugotrajnijih političkih spornih pitanja, ali i u prepreku koju Kosovo više ne može ignorisati.
Evropska unija i dalje insistira da Priština i Beograd provedu sve dogovore iz dijaloga, bez odlaganja i novih preduslova. To uključuje i uspostavljanje „odgovarajućeg nivoa samoupravljanja“ za srpsku zajednicu, predviđenog Osnovnim sporazumom iz 2023. godine. Za Kosovo je, međutim, problem što se evropski napredak i dalje u velikoj mjeri veže za proces normalizacije odnosa sa Srbijom, čime Beograd zadržava značajan utjecaj na dinamiku njegovih integracija.
Zajednica je prvobitno dogovorena Briselskim sporazumom iz aprila 2013. godine, s nadležnostima u oblastima lokalnog ekonomskog razvoja, obrazovanja, zdravstva i prostornog planiranja. Ustavni sud Kosova je dvije godine kasnije utvrdio da pojedini principi njenog funkcionisanja nisu usklađeni s Ustavom, ali nije osporio samu mogućnost njenog osnivanja. Evropski partneri su 2023. predstavili i nacrt statuta, koji do danas nije proveden.
Politički otpor Zajednici posebno je obilježio karijeru Aljbina Kurtija. Dok je bio opozicionar, upozoravao je da bi takav mehanizam mogao ugroziti funkcionalnost kosovske države i otvoriti prostor za njenu teritorijalnu podjelu. Dolaskom na vlast nije promijenio suštinu tog stava: odbacivao je model jednonacionalne strukture s izvršnim ovlaštenjima, insistirajući da Beograd prethodno ispuni svoje obaveze.
Ipak, okolnosti na terenu učinile su pitanje Zajednice složenijim od rasprave o njenim formalnim nadležnostima. Kosovo je u međuvremenu zatvaralo institucije koje podržava Srbija, ali obrazovanje i zdravstvo u sredinama sa srpskom većinom i dalje uglavnom funkcionišu u okviru srbijanskog sistema. To stvara paralelnu institucionalnu stvarnost koju Priština ne može riješiti samo administrativnim odlukama.
Zajednica bi, prema procjenama pojedinih stručnjaka, mogla poslužiti kao okvir za integraciju tih sistema u pravni poredak Kosova, uz očuvanje kontinuiteta usluga za građane. Međutim, takav proces zahtijeva dogovor o finansiranju, statusu zaposlenih i upravljanju školama i zdravstvenim ustanovama. Jednostrani potezi, posebno ako bi bili praćeni policijskim intervencijama, mogli bi dodatno produbiti nepovjerenje kosovskih Srba prema institucijama u Prištini.
Zbog toga Zajednica nije samo pitanje decentralizacije vlasti. Ona je i test sposobnosti Kosova da uspostavi jedinstven institucionalni sistem, a da pritom ne ugrozi prava i svakodnevni život srpske zajednice.
Promjena u Beogradu ne znači i promjenu politike prema Kosovu
Pobjeda Studentske liste na izborima u Srbiji 25. oktobra otvorila je mogućnost promjene pristupa dijalogu, ali još nema jasnih naznaka da će nova politička većina napustiti dosadašnje tvrde pozicije prema Kosovu. Predstavnici Studentske liste najavili su da će se o Zajednici i drugim obavezama iz dijaloga izjasniti nakon formiranja vlade i analize postojećih sporazuma.
Upravo tu leži jedna od najvećih neizvjesnosti. Smjena vlasti Aleksandra Vučića sama po sebi ne garantuje konstruktivniji odnos prema Kosovu. Pojedini predstavnici studentskog pokreta ranije su zastupali nacionalističke stavove i optuživali Vučića da nedovoljno štiti interese Srba na Kosovu. Nova vlada mogla bi, stoga, nastaviti politiku blokade, bez obzira na promjenu političkog establišmenta.
S druge strane, približavanje Evropskoj uniji moglo bi postati snažan podsticaj za nastavak dijaloga. Normalizacija odnosa s Kosovom dio je pregovaračkog procesa Srbije, a evropski fondovi predstavljaju dodatni instrument pritiska na obje strane. Ipak, ostaje otvoreno hoće li nova politička većina biti spremna prihvatiti obaveze koje su prethodne vlasti preuzele.
Priština mora preuzeti inicijativu
Kosovo se nalazi pred strateškim izborom: nastaviti čekati da Beograd promijeni politiku ili pokušati otvoriti prostor za vlastiti evropski napredak. Dosadašnje insistiranje da Srbija prva ispuni niz političkih i pravnih uslova nije donijelo rezultate, dok je pitanje Zajednice postalo prepreka koju evropski partneri redovno stavljaju pred Prištinu.
Kosovska vlada traži da Srbija potpiše Osnovni sporazum iz 2023. godine, izruči Milana Radoičića, optuženog za oružani napad u Banjskoj, te povuče pismo bivše premijerke Ane Brnabić kojim je Beograd izrazio rezerve prema pojedinim obavezama. Ti zahtjevi imaju političku težinu, ali njihovo postavljanje kao preduslova za svaki dalji korak održava proces u blokadi.
Kosovo bi zato moglo razmotriti drugačiji pristup: razgovore o uspostavljanju Zajednice povezati s konkretnim garancijama zapadnih partnera i mjerljivim napretkom u međunarodnim integracijama. Takav pristup podrazumijevao bi aktivniju ulogu Evropske unije i Sjedinjenih Država, ali i jasne mehanizme zaštite ustavnog poretka Kosova i prava srpske zajednice.
Priština je još 2022. podnijela zahtjev za članstvo u EU, ali nije dobila ni status kandidata. Proces pristupanja Vijeću Evrope zaustavljen je 2024. godine, između ostalog zbog zahtjeva dijela članica da Kosovo napravi konkretan korak prema osnivanju Zajednice.
To pokazuje da pitanje nije samo u odnosima s Beogradom nego i u sposobnosti kosovskih vlasti da uvjere zapadne partnere kako su spremne provoditi preuzete obaveze. Evropske integracije ne mogu se svesti na čekanje političke volje Srbije, ali ni Kosovo ne može očekivati da će međunarodni partneri trajno zanemarivati sporazume koje je samo potpisalo.
Zajednica opština sa srpskom većinom tako je postala mnogo više od neriješenog pitanja iz dijaloga. Ona je test političke zrelosti Prištine, dosljednosti Beograda i vjerodostojnosti evropske politike prema Zapadnom Balkanu. Ako se proces nastavi svoditi na međusobno uslovljavanje, najveći gubitnik bit će Kosovo, čiji će evropski put i dalje zavisiti od sporazuma koji već trinaest godina postoji samo na papiru.
ČETIRI GODINE BEZ SRPSKIH SUDIJA I TUŽILACA: Beograd povukao, Priština zatvorila vrata
