Navodni dogovor prema kojem bi Sirija Turskoj na sto godina ustupila na korištenje pojas teritorije uz zajedničku granicu, dubok do 30 kilometara, otvara ozbiljna pitanja o ekonomskom suverenitetu i dugoročnom utjecaju Ankare na poslijeratnu obnovu zemlje.
Informaciju je objavio bejrutski portal Al-Modon, pozivajući se na neimenovani izvor. Prema tim navodima, u pograničnom području bile bi izgrađene fabrike u kojima bi se zapošljavale sirijske izbjeglice koje se vraćaju u domovinu. Međutim, nisu objavljeni podaci o tačnoj lokaciji i površini zemljišta, niti o pravnom statusu projekta, načinu upravljanja i ovlaštenjima turske strane.
Damask i Ankara zasad nisu zvanično potvrdili postojanje takvog sporazuma. Zbog toga navode o stogodišnjem zakupu treba posmatrati kao nepotvrđenu informaciju, a ne kao zaključeni državni aranžman.
Ipak, sama mogućnost takvog projekta ukazuje na razmjere turskog interesa za poslijeratno uređenje Sirije. Nakon pada režima Bashara al-Assada u decembru 2024. godine, Turska je postala jedan od ključnih saveznika nove sirijske vlasti. Vojnu saradnju dvije zemlje dodatno je formalizirao memorandum potpisan u augustu 2025. godine.
Obnova ili produbljivanje ekonomske zavisnosti?
Prema drugom izvoru Al-Modona, najavljeni industrijski projekat već izaziva zabrinutost među sirijskim proizvođačima. Domaća industrija, oslabljena dugogodišnjim ratom, teško bi mogla konkurirati turskim kompanijama koje raspolažu većim proizvodnim kapacitetima, razvijenijim lancima snabdijevanja i boljim izvoznim mogućnostima.
Sirijska privreda u obnovu ulazi s uništenom infrastrukturom, iscrpljenim kapitalom, smanjenim proizvodnim kapacitetima i visokim troškovima energije. U takvim okolnostima, dolazak turskog industrijskog kapitala mogao bi donijeti nova radna mjesta i ubrzati povratak dijela izbjeglica, ali istovremeno dodatno oslabiti domaće proizvođače.
Najveću neizvjesnost predstavlja navodno trajanje zakupa. Stotinu godina nije uobičajen investicijski aranžman, nego vremenski okvir koji otvara pitanje stvarne kontrole nad zemljištem i ekonomskim aktivnostima na njemu. Bez jasnih podataka o vlasništvu, porezima, nadzoru i ovlaštenjima turskih kompanija, teško je procijeniti da li bi takav projekat predstavljao partnerstvo u obnovi ili dugoročno vezivanje dijela sirijske ekonomije za Tursku.
Damask razmatra premještanje ministarstava
Al-Modon je objavio i da sirijska vlada razmatra izmještanje dijela ministarstava iz Damaska u druge pokrajine. Pozivajući se na neimenovani politički izvor, portal navodi da bi taj potez bio obrazložen decentralizacijom i rasterećenjem glavnog grada, ali da iza njega stoje i sigurnosni razlozi.
Prema istom izvoru, vlasti strahuju da bi Damask mogao biti izložen vojnim i sigurnosnim prijetnjama, zbog čega bi raspoređivanje državnih institucija u više gradova smanjilo zavisnost od jednog administrativnog centra. Za sada, međutim, nisu poznati ni ministarstva koja bi bila preseljena ni gradovi u koje bi se institucije izmjestile.
Ako se navodi o stogodišnjem zakupu pokažu tačnim, teško će biti govoriti samo o investicijama i obnovi. U zemlji čija je država razorena ratom, a institucije tek uspostavljaju kontrolu nad teritorijom, ustupanje pograničnog pojasa stranoj sili na cijeli vijek značilo bi mnogo više od ekonomskog aranžmana. To bi otvorilo prostor za dugoročnu tursku kontrolu nad dijelom sirijskog ekonomskog i strateškog prostora.
Ankara bi tako svoj utjecaj, izgrađen kroz vojnu i političku podršku novoj vlasti, mogla pretvoriti u trajnu ekonomsku i teritorijalnu prednost. Sirija bi, umjesto da obnovom učvrsti vlastiti suverenitet, rizikovala da iz rata izađe oslabljena država čiji će ključni dijelovi privrede i strateške infrastrukture sve više zavisiti od Turske. Promjena vlasti u Damasku tada ne bi značila i punu obnovu sirijske samostalnosti, nego početak novog oblika zavisnosti.
SIRIJA I RUSIJA postigle dogovor o budućnosti ruskih vojnih baza
