Muzej 90-ih organizuje u Beogradu u četvrtak (19. novembra) projekciju dokumentarnog filma “Sniper Alley – To My Brother” autora Cristiana Lucia Grilli i Francesce Toscani.
Film koji prati priču Džemila Hodžića i njegov projekat “Sniper Alley Photo”, premijerno je predstavljen prije dvije godine na Sarajevo Film Festivalu.
Projekat okuplja fotografije nekih od najznačajnijih svjetskih ratnih fotoreportera, nastale tokom opsade Sarajeva između 1992. i 1996. godine.
Važno je da će beogradska publika pogledati ovaj dokumentarac kako bi se upoznala sa strahotama koje su se tokom agresije dogodile u Sarajevu, posebno s iskustvima najmlađih stanovnika grada pod opsadom.
Džemil Hodžić uoči prikazivanja filma u Beogradu za SB kaže da je ovo hrabar korak i da je zbog toga zahvalan Muzeju 90-ih.
“Naš projekat, sve što radimo i fotografije koje smo digitalno arhivirali, sve je dostupno na našoj stranici i mi smo prisutni na našim društvenim mrežama. Ko želi da nauči i koga zaista zanima opsada Sarajeva, agresija na Bosnu i Hercegovinu i genocid sveukupno, veoma lako može doći do informacija, dokumenata, knjiga i filmova. To je sve veoma lako dokučivo u virtualnom prostoru i na internetu”, kaže Hodžić.
“Zanimljivo će biti pratiti reakcije”
Film bh. rediteljice Jasmile Žbanić “Quo vadis, Aida?” još nije prikazan u bh. entitetu RS, kao ni u susjednoj Srbiji. Također, projekcija njenog dokumentarnog filma “Blum – Gospodari svoje budućnosti”, koja je trebala svečano zatvoriti tradicionalnu manifestaciju “Ljeto u Muzeju” u Beogradu, iznenada je otkazana u septembru ove godine.
S tim u vezi, Džemil Hodžić kaže da se činjenica da se film “Sniper Alley – To My Brother” prikazuje u Beogradu, uz prisustvo autora, može posmatrati i iz tog ugla.
“Ako se vratimo malo unazad i spomenemo da ‘Quo vadis, Aida?’ nije mogla biti prikazana nigdje u Srbiji. Iako ovo nije film tog kalibra, nije ni igrani film i nije riječ samo o jednom prikazivanju, opet se mora naglasiti da je ovo hrabar korak i na tome sam Muzeju izrazito zahvalan. Bit će zanimljivo pratiti reakcije, kako u medijima tako i na našim društvenim mrežama”, kaže Hodžić.
Brat Amel je imao samo 16 godina kada ga je ubio snajperista
Trećeg maja 1995. godine Džemil i njegov mlađi brat Amel igrali su se ispred kuće kada je na njih zapucao snajperista sa Špicaste stijene. Amel je ubijen sa samo 16 godina, a njegov gubitak zauvijek je promijenio Džemilov život.
Godinama kasnije Džemil je kontaktirao međunarodne fotoreportere koji su dokumentovali opsadu Sarajeva i fotografisali stotine djece, među kojima je bio i Amel. Iz lične potrebe da sačuva uspomenu na brata nastao je projekat koji je prerastao u prostor zajedničkog sjećanja.
Fotografiju za kojom je Džemil tragao uslikao je Thomas James Hurst 1993. godine.
Amel i Džemim Hodžić 1993. godine (Foto: Thomas James Hurst)
Film prati Džemilovu priču, ali i priče ljudi koji su u vremenu nasilja i razaranja birali humanost, prevazilazeći etničke identitete i političke ideologije. Kroz njihove sudbine film istražuje umjetnost, film, muziku i kulturu kao oblike duhovnog otpora, kao i načine na koje se lični bol pretvara u sjećanje, djelovanje i odgovornost prema budućim generacijama.
Iako je nastao iz iskustva Sarajeva, film se obraća i sadašnjosti. Podsjeća nas da se nasilje mijenja kroz vrijeme i prostor, ali da njegove posljedice ostaju duboko ljudske. U središtu su djeca koja pokušavaju razumjeti rat i odrasli koji nastoje svoje iskustvo pretvoriti u svjedočanstvo i odgovornost.
Film je posvećen Amelu Hodžiću, koji je volio crtati i sanjao da postane umjetnik, kao i svoj djeci koja, uprkos ratu, nastavljaju sanjati. Potrebno je reći da je nemjerljiv doprinos za historiju Sarajeva ovo što radi Džemil Hodžić kroz “Sniper Alley” platformu.
Nakon projekcije u Beogradu slijedi razgovor s rediteljima filma, naveli su iz Muzeja 90-tih.



