Zagreb traži rješavanje pitanja ratnih zločina, nestalih osoba, imovine, školskog broda Jadran i granice prije nego što Crna Gora postane članica Evropske unije. Dokument je upućen svim državama članicama, a njegovi zahtjevi mogli bi imati direktan utjecaj na završnicu crnogorskih pristupnih pregovora.
Hrvatska je državama članicama Evropske unije dostavila dokument u kojem je pobrojala otvorena pitanja s Crnom Gorom i obrazložila šta očekuje od Podgorice prije njenog pristupanja Uniji. Zagreb insistira da se sporovi između dvije države riješe prije članstva, a dio zahtjeva neposredno povezuje sa završetkom pregovora u poglavljima koja se odnose na vladavinu prava i vanjsku, sigurnosnu i odbrambenu politiku.
Prema informacijama Radija Slobodna Evropa (RSE), dokument je ostalim članicama proslijeđen početkom sedmice. Hrvatska u njemu poručuje da bez konkretnog napretka u rješavanju spornih pitanja neće biti moguće osigurati dovoljno široku političku i javnu podršku u Hrvatskoj za ratifikaciju pristupnog ugovora Crne Gore.
Najveći dio zahtjeva odnosi se na posljedice ratova devedesetih godina, dok se preostali tiču vlasništva nad školskim brodom Jadran i međudržavnog razgraničenja.
Šest zahtjeva povezanih s ratnim naslijeđem
Hrvatska je šest zahtjeva svrstala u okvir pregovaračkog poglavlja 23, koje obuhvata pravosuđe i temeljna prava. Zajedno s poglavljem 24, posvećenim pravdi, slobodi i sigurnosti, ono zauzima posebno mjesto u pristupnim pregovorima jer se otvara među prvima, a zatvara tek na kraju procesa.
Zagreb traži da Crna Gora riješi sljedeća pitanja:
- Odšteta za bivše zatočenike logora Morinj. Hrvatska navodi da je od oktobra 1991. do augusta 1992. u tom logoru bilo zatočeno više od 300 hrvatskih državljana, uglavnom s područja Dubrovnika. Traži rješavanje pitanja obeštećenja žrtava.
- Zaštita spomen-ploče u Morinju. Ploču posvećenu hrvatskim zatočenicima zajednički su otkrili ministri dvije države 10. oktobra 2022. godine. Zagreb tvrdi da je oko nje naknadno postavljena metalna konstrukcija koja bi mogla omogućiti prekrivanje ploče, osim tokom zvaničnih komemoracija. Hrvatska zahtijeva da se osigura njeno trajno i nesmetano isticanje.
- Promjena imena bazena u Kotoru. Gradski bazen nosi ime vaterpoliste Zorana Gopčevića, za kojeg hrvatska strana navodi da je tokom rata bio stražar u logoru Morinj. Zbog toga su hrvatski klubovi odbijali nastupati na tom objektu, dok je reprezentacija razmatrala bojkot završnog turnira Svjetskog kupa 2025. godine. Do bojkota nije došlo jer su utakmice Hrvatske premještene u Budvu.
- Rasvjetljavanje sudbine nestalih hrvatskih državljana. Zagreb traži informacije o 14 osoba čija sudbina još nije razjašnjena, kao i punu saradnju crnogorskih institucija, pristup arhivama i razmjenu relevantnih podataka.
- Procesuiranje ratnih zločina. Hrvatska insistira na efikasnijem krivičnom gonjenju odgovornih, uključujući odgovornost po komandnoj liniji. U dokumentu se navodi da u Crnoj Gori nije donesena nijedna presuda po osnovu komandne odgovornosti za ratne zločine.
- Rješavanje imovinskih zahtjeva hrvatskih porodica. Zagreb posebno ukazuje na slučajeve 51 porodice iz Tivta i drugih porodica iz Boke kotorske čija imovinska prava, prema hrvatskim navodima, nisu riješena uprkos pravosnažnim presudama ili dugotrajnim postupcima. Hrvatska to upoređuje s vraćanjem zemljišta u uvali Valdanos bivšim vlasnicima na osnovu zakona iz 2021. godine, upozoravajući na mogući nejednak tretman u sličnim slučajevima.
Brod Jadran i granica kao prepreke u pregovorima
Preostala dva zahtjeva odnose se na poglavlje 31, koje obuhvata vanjsku, sigurnosnu i odbrambenu politiku. Crna Gora od 2024. nije uspjela privremeno zatvoriti to poglavlje, a hrvatska blokada uslijedila je nakon što je crnogorska Skupština usvojila rezoluciju o Jasenovcu.
Prvi spor tiče se školskog broda Jadran. Hrvatska zahtijeva njegov povratak, tvrdeći da je brod pripadao Hrvatskoj, ali se zatekao u Crnoj Gori na remontu kada je 1991. počeo rat. Zagreb se poziva na Sporazum o pitanjima sukcesije iz 2001. godine kao pravni osnov za svoj zahtjev.
Drugo pitanje odnosi se na granicu. Hrvatska traži da Crna Gora potvrdi poštivanje nekadašnje republičke granice, pozivajući se na načelo uti possidetis juris, prema kojem administrativne granice bivših republika postaju međunarodne granice nakon sticanja nezavisnosti.
Zagreb također insistira na potpisivanju ugovora o kopnenoj granici na osnovu tri postojeće karte. Nakon toga, navodi se u dokumentu, Hrvatska bi bila spremna redovno sazivati sastanke komisija za razgraničenje na moru, bez unaprijed određenih rokova za završetak tog procesa.
Zašto hrvatski dokument ima težinu?
Dokument nije samo popis bilateralnih nesuglasica. U pristupnim pregovorima zajedničke pozicije država članica određuju uslove pod kojima kandidat može otvoriti ili privremeno zatvoriti pojedina poglavlja. Evropska komisija priprema nacrt, ali države članice tokom rasprave mogu zahtijevati izmjene, dodatna mjerila ili odgađanje odluke.
O tim pitanjima raspravlja se u radnim tijelima Vijeća EU-a, gdje svaka članica može iznijeti vlastite primjedbe. Za usvajanje zajedničke pozicije potrebna je saglasnost svih članica, što pojedinačnoj državi daje mogućnost da blokira napredak ako smatra da njeni zahtjevi nisu ispunjeni.
Isti princip važi i za konačni pristupni ugovor, čiju ratifikaciju moraju provesti sve članice Unije. Zbog toga neriješeni bilateralni sporovi mogu postati važan faktor u završnoj fazi proširenja, čak i kada kandidat ostvari napredak u usklađivanju zakonodavstva s evropskim pravilima.
Hrvatski ministar vanjskih i evropskih poslova Gordan Grlić Radman poručio je nakon sastanka šefova diplomatija EU-a 12. oktobra u Luxembourgu da se zahtjevi Zagreba odnose na neriješena pitanja iz perioda raspada bivše Jugoslavije i rata devedesetih godina.
Prema njegovim riječima, riječ je o ljudskim pravima i vladavini prava, a ne samo o bilateralnim interesima. Upozorio je da, uprkos proteku više decenija, nijedno od spornih pitanja nije u potpunosti riješeno.
Podrška članstvu uz insistiranje na hrvatskim zahtjevima
Zagreb u dokumentu naglašava da je podržavao evroatlantske integracije Crne Gore, uključujući njeno članstvo u NATO-u. Kao primjer saradnje navodi i ustupanje hrvatskog prijevoda pravne stečevine EU-a, čija se vrijednost procjenjuje na osam miliona eura.
Istovremeno, hrvatska strana tvrdi da su pojedini jednostrani potezi crnogorskih vlasti ponovo otvorili historijske sporove i oslabili podršku crnogorskom članstvu u Hrvatskoj.
Prema dokumentu, Zagreb je Podgorici još u decembru 2023. dostavio neformalni dokument s popisom otvorenih pitanja, koji je proslijeđen i ostalim članicama EU-a te Evropskoj komisiji. Dvije države održale su bilateralne konsultacije u januaru i maju 2025. godine, a ministri vanjskih poslova nastavili su razgovore i tokom 2026.
Hrvatska tvrdi da nijedno od navedenih pitanja do danas nije riješeno. Ipak, poručuje da joj cilj nije zaustavljanje crnogorskog pristupanja, već postizanje dogovora o zahtjevima koje smatra opravdanim i ostvarivim.
Za Podgoricu, koja nastoji što prije zaključiti pregovore s EU-om, to znači da će uspjeh zavisiti ne samo od provođenja reformi i ispunjavanja evropskih kriterija nego i od sposobnosti da riješi dugogodišnje sporove sa susjednom državom. Hrvatska, kao članica Unije, ima mogućnost da ta pitanja zadrži na stolu sve do završetka pristupnog procesa.
CRNA GORA PRED ULASKOM U EU: Šta će biti sa crnogorskim jezikom?
