Ruske vlasti pokušavaju održati priliv vojnika za rat protiv Ukrajine bez pokretanja nove masovne mobilizacije. Umjesto jednog velikog talasa mobilizacije, sistem se sve više oslanja na visoke novčane naknade, pritiske na stanovništvo i metode prisilnog odvođenja muškaraca u regrutne centre.
Slučaj Aleksandra Glebova, 63-godišnjeg poslastičara iz Penze, pokazuje koliko daleko takva praksa može ići. Prema svjedočenju njegove rođake Oksane, koja je zbog sigurnosti zatražila da joj se promijeni ime, Glebov je tokom šetnje uz rijeku Suru zaustavljen i ispitan od muškaraca u civilu. Potom su ga odveli u automobilu do lokalnog regrutnog centra, gdje su ga zastrašivanjem prisilili da potpiše ugovor za odlazak na ukrajinsko ratište.
Porodica je za njega ponovo čula narednog jutra. Bio je oko 600 kilometara dalje, u kamionu na putu prema Rostovu na Donu, jednom od glavnih polazišta za ruske vojne operacije u Ukrajini.
Slični slučajevi nisu izolirani. U Penzi je praksa poznata kao „busifikacija“ izazvala nezadovoljstvo stanovništva: muškarce zaustavljaju na ulicama, ubacuju u kombije i odvode u regrutne centre. Takve metode ukazuju na pritisak kojem su izloženi lokalni zvaničnici da osiguraju dovoljan broj novih vojnika.
Mobilizacija bez zvanične objave
Kremlj nastoji izbjeći ponavljanje mobilizacije iz septembra 2022. godine, kada je Vladimir Putin naredio pozivanje oko 300.000 ljudi, što je izazvalo nezadovoljstvo i odlazak dijela stanovništva iz zemlje. Umjesto toga, vlasti koriste niz paralelnih mehanizama kako bi popunjavale vojne redove, od novčanih podsticaja do pritisaka preko policije, poslodavaca, obrazovnih ustanova i regrutnih ureda.
Dara Massicot, stručnjakinja za rusku vojsku iz Carnegiejeve zadužbine za međunarodni mir, ocjenjuje da Moskva zasad koristi raspoložive rezerve ljudstva i da nema isti nivo hitnosti kakav je postojao tokom ljeta 2022. godine.
Aktivistica za ljudska prava Darija Berg smatra da se radi o svojevrsnoj „tihoj mobilizaciji“: umjesto jedinstvene odluke koja bi zahvatila veliki dio stanovništva, regrutacija se provodi postepeno, kroz različite oblike pritiska i obmane. Takav pristup omogućava vlastima da izbjegnu političke posljedice otvorene masovne mobilizacije, ali ne uklanja rizike za one koji se nađu na meti regrutera.
Novac i lokalne kvote održavaju priliv vojnika
Paralelno s prisilnim metodama, ruske vlasti nude visoke plate i bonuse za potpisivanje vojnih ugovora, uz dodatne naknade iz regionalnih budžeta. Pojedine porodice mogu dobiti značajne isplate u slučaju pogibije vojnika, a priliv novca u nekim udaljenim regijama podstakao je lokalnu ekonomsku aktivnost.
Ipak, podaci koje prati Janis Kluge iz Njemačkog instituta za međunarodne i sigurnosne poslove ukazuju na usporavanje regrutacije. Prema njegovoj analizi, Rusija je u septembru privukla oko 29.900 novih vojnika, naspram 31.900 u istom mjesecu prethodne godine. Od januara do kraja septembra ove godine ugovore je potpisalo oko 263.000 ljudi, u poređenju s 292.000 tokom istog perioda 2025.
Ako se taj trend nastavi, Rusija neće dostići godišnji cilj od 409.000 novih ugovornih vojnika. Ipak, stručnjaci procjenjuju da sadašnji priliv može biti dovoljan da se rat nastavi barem u kratkoročnom periodu.
Dodatni pritisak dolazi iz lokalnih vlasti. Prema Klugeu, pojedine općine i regije nude nagrade ljudima koji uspiju dovesti nove kandidate u regrutne centre. Takav sistem stvara podsticaje za ispunjavanje kvota bez obzira na to jesu li regruti došli dobrovoljno ili pod prisilom.
Digitalni nadzor kao dodatni alat
Rusija je posljednjih godina modernizirala sistem vojne evidencije i proširila upotrebu elektronskih baza podataka. Državne digitalne platforme, uključujući servis Gosuslugi i aplikaciju za razmjenu poruka MAX, dio su šire infrastrukture koju vlasti mogu koristiti za kontaktiranje muškaraca i ažuriranje njihovih podataka.
Zakonska obaveza jednogodišnjeg služenja vojnog roka odnosi se na muškarce od 18 do 30 godina. Ruski zakon formalno zabranjuje slanje ročnika u inostranstvo i njihovo angažiranje u borbenim operacijama, ali aktivisti upozoravaju da se na njih vrši pritisak kako bi potpisali ugovore s vojskom, čak i prije završetka redovnog služenja.
Nakon parlamentarnih izbora, aktivisti su zabilježili novi talas elektronskih poziva muškarcima da ažuriraju lične podatke. Ivan Čuviljajev iz grupe za pomoć onima koji žele izbjeći odlazak u rat „Idite lesom“ opisao je takvu praksu kao pokušaj da se širokim pozivima obuhvati što veći broj ljudi, uz očekivanje da će dio njih sam doći u regrutne urede, ne shvatajući moguće posljedice.
Ruski sistem regrutacije tako se oslanja na kombinaciju novca, administrativnog nadzora i prisile. Moskva time nastoji održati vojni pritisak na Ukrajinu bez politički rizične odluke o novoj masovnoj mobilizaciji. Međutim, sve veća upotreba prisilnih metoda pokazuje da održavanje ratnih napora postaje ozbiljan dugoročni izazov.
KYIV INDEPENDENT: Nazovimo stvari pravim imenom. Trump pomaže Rusiji da pobijedi
