Državna kompanija Jugoimport SDPR ostvarila je tokom 2025. godine prihode veće od 300 miliona eura, iako je Srbija u junu te godine zvanično obustavila izvoz naoružanja i vojne opreme. Finansijski izvještaji otkrivaju da trgovina nije zaustavljena, nego je nastavljena pod strožim režimom odobravanja, bez javnosti dostupnih podataka o tome kome je oružje prodavano i pod kojim uslovima.
Moratorij je uveden nakon instrukcije tadašnjeg predsjednika Aleksandra Vučića, u vrijeme izraelsko-iranskog sukoba i sve izraženijih optužbi Moskve da srpska municija, preko posrednika, završava u Ukrajini. Izvoz je ponovo pokrenut u februaru 2026. godine. Međutim, Jugoimport tvrdi da izvoz tokom moratorija nije bio obustavljen, već da je samo uvedena dodatna procedura za izdavanje dozvola.
Uz saglasnosti ministarstava vanjskih poslova, unutrašnjih poslova i odbrane te Bezbednosno-informativne agencije, bila je potrebna i saglasnost Vijeća za nacionalnu sigurnost, kojim je predsjedavao Vučić. Takav model, prema ocjeni vojnog analitičara Aleksandra Radića, u praksi je značio da je postojala opća zabrana, ali i neformalna lista poslova kojima je izvoz ipak odobren. Drugim riječima, odluka o tome ko može kupovati srpsko oružje ostala je u rukama političkog vrha.
Milijarde u uvozu, milioni u izvozu
Jugoimport je tokom 2025. zaključio 57 izvoznih ugovora s 22 države, ukupne vrijednosti 643 miliona dolara. Istovremeno je potpisano 237 uvoznih ugovora s 27 zemalja, vrijednih 2,2 milijarde dolara. Prema finansijskim izvještajima, oko četvrtine prihoda kompanije dolazilo je od izvoza, dok je preostali dio ostvaren uvozom.
Kompanija kao ključne klijente navodi Kipar, Azerbejdžan i Izrael, ali ne objavljuje detalje o konkretnim isporukama. Nije poznato ni koje su sve države učestvovale u trgovini, niti koje su vrste naoružanja nabavljane i prodavane.
Posebno je značajno što se čak 90 posto uvoza tokom 2025. odnosilo na nabavke za Oružane snage Srbije. Jugoimport tvrdi da u tim poslovima obavlja administrativne poslove za Ministarstvo odbrane, ali da ne odlučuje o tome šta će se kupovati i od kojih dobavljača. Ministarstvo, međutim, ne objavljuje podatke o nabavkama.
Dostupni međunarodni izvještaji ukazuju na to da je Kina posljednjih godina postala najvažniji vojni snabdjevač Srbije. Iz te zemlje nabavljani su, između ostalog, balističke rakete i protivzračni sistemi. U arsenalu srpske vojske nalazi se i izraelsko naoružanje, dok je vojna saradnja Beograda i Tel Aviva dodatno intenzivirana nakon početka rata u Gazi u oktobru 2023. godine. Srbija je istovremeno ubrzala isporuke municije Izraelu, a najavljena je i zajednička proizvodnja dronova u fabrici nadomak Beograda.
Ovakav obim nabavki i izvoza odvija se uz gotovo potpun izostanak javne kontrole. Radić upozorava da se odluke o nabavci naoružanja nisu nužno zasnivale na jasno utvrđenim potrebama vojske, nego na političkim dogovorima i ugovorima čiji sadržaj ostaje nedostupan javnosti. Trgovina oružjem, prema njegovoj ocjeni, postala je instrument vanjske politike, ali i prostor u kojem su mogući netransparentni i koruptivni aranžmani.
TOMISLAV MARKOVIĆ: Kada će Srbija skinuti Ratka Mladića s vlasti?
Nestali izvještaji, nepoznati kupci
Problem nije samo u tajnosti pojedinačnih ugovora. Srbija godinama ne objavljuje detaljne izvještaje o uvozu i izvozu naoružanja, iako je to zakonska obaveza. Ranije su podaci o tačnoj strukturi robe bili povjerljivi, ali su bili dostupni osnovni podaci o državama s kojima se trgovalo. Danas je i ta slika uglavnom nedostupna.
Prestanak objavljivanja izvještaja vremenski se poklopio s ruskom invazijom na Ukrajinu i pojavom optužbi da srpska municija preko posrednika stiže na ukrajinsko ratište. Beograd je tvrdio da ne isporučuje oružje direktno zaraćenim stranama, ali je istovremeno priznavao da ne može kontrolirati krajnje odredište legalno prodate robe.
Ruska Vanjska obavještajna služba je 2025. optužila Srbiju da posrednim kanalima snabdijeva Ukrajinu municijom. Na njenom spisku kompanija koje su navodno učestvovale u isporukama našao se i Jugoimport SDPR. Srpske vlasti odbacile su optužbe o direktnoj prodaji Kijevu, ali kanali kojima je municija eventualno stizala do ukrajinskih snaga nikada nisu službeno razjašnjeni.
U takvim okolnostima, odsustvo javnih izvještaja nije samo administrativni propust. Ono onemogućava provjeru tvrdnji vlasti, praćenje krajnjih korisnika i utvrđivanje odgovornosti za poslove koji mogu imati ozbiljne međunarodne i sigurnosne posljedice.
Mreža kompanija i nejasni finansijski poslovi
Jugoimport nije samo posrednik u trgovini oružjem. Kompanija se bavi i proizvodnjom, razvojem borbenih sistema i opremanjem vojske i policije, a posluje kroz mrežu od desetak povezanih firmi u Beogradu, Adi, Valjevu, Požegi i Kuršumliji. Ima i manjinski udio u Srpskoj banci, čiji je većinski vlasnik država.
Poslovanje kompanije obuhvata i finansijske odnose koji otvaraju dodatna pitanja. Jugoimport i dvije njegove povezane firme imali su račune u Alta banci, koja je krajem oktobra otišla u stečaj. Kompanija tvrdi da je na njenim računima ostalo manje od 50.000 eura, iznos koji bi trebao biti pokriven osiguranjem, te da stečaj neće ugroziti njeno poslovanje.
Međutim, podaci Narodne banke Srbije pokazuju da je Jugoimport imao više stotina aktivnih mjenica registrovanih preko Alta banke. Više od 40 mjenica evidentirano je od februara do oktobra 2026. godine. Kompanija objašnjava da je banka služila samo kao tehnički posrednik za registraciju, ali ne navodi čemu su mjenice služile, u čiju korist su izdate niti koje su obaveze osiguravale.
Dodatna pitanja otvaraju i javne nabavke. Jugoimport je od početka 2026. potrošio gotovo osam miliona eura na različite usluge i opremu. Među najvećim tenderima je ugovor vrijedan oko pet miliona eura za avionske karte i hotelski smještaj tokom naredne tri godine. Prethodni trogodišnji ugovor za iste usluge vrijedio je oko 1,5 miliona eura. Analiza odluka o dodjeli ugovora pokazuje i da je kompanija na brojnim tenderima imala samo jednog ponuđača, što ozbiljno dovodi u pitanje stvarnu konkurenciju.
THE JERUSALEM POST: Kako Srbija postaje ključni izraelski saveznik u Europi
Hoće li nova vlast otvoriti pitanje odgovornosti?
Nakon parlamentarnih izbora 25. oktobra, pobjednička Studentska lista najavila je reviziju ugovora o trgovini naoružanjem i formiranje nezavisne komisije koja bi ispitala moguće zloupotrebe i korupciju, s posebnim fokusom na Jugoimport SDPR. Konkretni potezi, međutim, najavljeni su tek nakon formiranja nove vlade.
Ni tada neće biti jednostavno poništiti već zaključene poslove. Radić smatra da bi raskid postojećih ugovora zbog eventualne korupcije mogao biti pravno i praktično težak, jer su aranžmani, kako ocjenjuje, sklapani tako da zaštite ugovorne strane. Nova vlast bi zato prije svega morala uspostaviti sistem kontrole koji bi spriječio ponavljanje takve prakse.
Jugoimport odbacuje optužbe o korupciji i političkoj kontroli nad poslovanjem, uz poruku da će kao državna kompanija provoditi politiku Vlade.
No suštinski problem nije samo u tome ko će upravljati kompanijom. Riječ je o državnom poslu vrijednom milijarde, koji se odvija bez osnovnih podataka o kupcima, dobavljačima, krajnjim korisnicima i političkim odlukama koje određuju tokove trgovine. Moratorij koji nije zaustavio izvoz, tajni ugovori, izostanak zakonskih izvještaja i slaba konkurencija u javnim nabavkama upućuju na sistem u kojem je strateška trgovina oružjem izmakla ozbiljnom javnom nadzoru.
Ako nova vlast zaista želi utvrditi razmjere mogućih zloupotreba, revizija Jugoimporta ne može se svesti na pregled nekoliko ugovora. Potrebno je otvoriti cjelokupni lanac odlučivanja – od političkih saglasnosti i nabavki do krajnjih kupaca i finansijskih garancija. Bez toga će obećana borba protiv korupcije ostati politička poruka, a trgovina oružjem nastaviti funkcionirati kao jedna od najmanje transparentnih oblasti državnog poslovanja.
RAT U GAZI OTVORIO NOVA SAVEZNIŠTVA: Kako je Srbija postala jedan od ključnih partnera Izraela



