Vojna industrija ponovo dobija globalni strateški značaj. Ratovi u Ukrajini i na Bliskom istoku pokazuju koliko brzo se mijenjaju savremene metode ratovanja, dok dronovi, precizno oružje i novi odbrambeni sistemi postaju ključni elementi vojnih doktrina.
U takvom okruženju Bosna i Hercegovina ima potencijale koje bi mogla pretvoriti u značajnu ekonomsku i sigurnosnu prednost, smatra vojno-politički analitičar Nedžad Ahatović. Problem, međutim, vidi u političkim blokadama i nedovoljnoj povezanosti domaće namjenske industrije s potrebama države.
Govoreći u emisiji “7Plus” na Hayat TV-u, Ahatović je ocijenio da globalna sigurnosna situacija više nije moguće opisati kao stabilnu. Rat u Ukrajini, sukobi na Bliskom istoku i posljedice napada velikih razmjera, prema njegovoj ocjeni, odavno su prešli granice područja u kojima se vode.
Ahatović smatra da se posljedice tih kriza sve snažnije osjećaju u svjetskoj ekonomiji.
“Globalno stanje sigurnosti još uvijek je pod nekom određenom kontrolom, ali nije dobro”, kazao je Ahatović, podsjećajući da je sigurnosna situacija ozbiljno narušena nakon ruske invazije na Ukrajinu 2022. godine, a da događaji na Bliskom istoku dodatno smanjuju prostor za optimizam.
Iran, Rusija i nova slika svjetske sigurnosti
Ahatović je veliki dio analize posvetio odnosima Rusije i Irana te promjenama koje ratovi donose globalnim odnosima.
Prema njegovom tumačenju, zemlje Perzijskog zaljeva godinama su predstavljale važan ekonomski prostor za Rusiju, omogućavajući Moskvi da održava određene tokove trgovine i kapitala uprkos međunarodnim pritiscima zbog rata u Ukrajini.
Ulaskom Sjedinjenih Američkih Država direktnije u sukob s Iranom, situacija je dodatno zakomplicirana. Ahatović smatra da je Iran pokazao sposobnost da se prilagodi načinu djelovanja velike vojne sile i da zbog toga njegovo izoliranje predstavlja mnogo veći problem nego što se ranije moglo očekivati.
“Ne mogu da izoluju Iran iz razloga što je Iran shvatio kako djeluje jedna velika sila”, ocijenio je Ahatović, dodajući da je Teheran imao decenije da razvija strategije kojima bi mogao odgovoriti na pritisak Sjedinjenih Država.
Hormuški moreuz kao poluga pritiska
Posebno važnim smatra pitanje Hormuškog moreuza, jednog od ključnih pomorskih pravaca za svjetsku trgovinu energentima.
Ahatović smatra da mogućnost kontrole ili ograničavanja pomorskog saobraćaja Iranu daje značajnu ekonomsku i političku polugu.
“Vrlo lako mogu zaustaviti promet i to i rade, ili da naplaćuju prolaz, što isto tako rade”, kazao je Ahatović, objašnjavajući da Teheran na taj način pokušava parirati pritisku kojem je izložen.
Prema njegovoj procjeni, savremeni ratovi istovremeno pokazuju i ograničenja postojećih vojnih kapaciteta. Kao primjer je naveo američke zalihe raketa, posebno sisteme Patriot, čija pojedinačna raketa, prema njegovim riječima, košta oko četiri miliona dolara.
To, smatra Ahatović, otvara pitanje koliko su postojeći sistemi naoružanja dugoročno održivi u ratovima u kojima se svakodnevno troši ogromna količina municije.
“Namjenska industrija Bosne i Hercegovine je strateški resurs”
Upravo u tom kontekstu Ahatović vidi priliku za Bosnu i Hercegovinu.
Domaću namjensku industriju smatra jednim od rijetkih resursa kojima država raspolaže, a koji bi mogao imati sve veći značaj na evropskom i NATO tržištu.
“Namjenska industrija Bosne i Hercegovine je strateški resurs. To je naš ekonomski strateški resurs”, istakao je Ahatović.
Prema njegovom mišljenju, BiH nema energetske i sirovinske resurse poput nafte koji bi mogli imati presudnu ulogu u globalnoj ekonomiji, ali ima industrijsku bazu koju bi mogla ponuditi evropskim sigurnosnim strukturama.
“Mi moramo naučiti da je to naš strateški resurs i da se mi s time možemo nuditi i u Evropsku uniju i u NATO”, poručio je.
Ahatović istovremeno upozorava da je potrebno promijeniti način razmišljanja o domaćoj vojnoj industriji. Umjesto da ona bude posmatrana prvenstveno kao izvozni sektor, smatra da bi morala biti mnogo snažnije povezana s potrebama Oružanih snaga BiH.
Srbija između različitih centara moći
Govoreći o regionalnom sigurnosnom okruženju, Ahatović je ocijenio da su Srbija i Hrvatska u razvoju svojih vojnih kapaciteta otišle dalje od Bosne i Hercegovine.
Posebno je analizirao poziciju Srbije, koja, prema njegovom tumačenju, pokušava istovremeno održavati odnose s različitim međunarodnim centrima moći.
Ahatović smatra da je za BiH zbog toga posebno važna diversifikacija vanjske politike.
“Mi moramo sarađivati sa Istokom i sa Zapadom”, rekao je, naglašavajući da države prvenstveno vode računa o vlastitim interesima.
U tom kontekstu govorio je i o ruskom utjecaju na Srbiju, vojnoj saradnji Beograda s različitim partnerima te posjeti ukrajinskog predsjednika Volodimira Zelenskog Srbiji.
Helikopter vrijedi onoliko koliko je operativan
Ahatović se osvrnuo i na sigurnosne kapacitete unutar BiH, uključujući nabavku helikoptera Kantona Sarajevo.
Podržao je samu odluku o nabavci, ali je problematizirao činjenicu da se takva oprema, kako tvrdi, ne stavlja dovoljno brzo u operativnu funkciju.
“Ja sam stvarno podržao ideju da se nabavi helikopter”, kazao je Ahatović, ali je istovremeno naglasio da letjelica mora biti spremna za korištenje onda kada je građanima najpotrebnija.
Kao primjer dobre prakse naveo je Zeničko-dobojski kanton i njegov H125, za koji tvrdi da je jednostavniji za održavanje i već se koristi u operacijama gašenja požara.
Njegova kritika, naglašava, nije usmjerena na sam izbor letjelice u Kantonu Sarajevo, nego na pitanje njene stvarne operativnosti.
“Imamo mogućnost da proizvodimo dronove”
Posebnu priliku Ahatović vidi u proizvodnji bespilotnih letjelica.
Prema njegovim riječima, BiH već ima inženjerske kapacitete i namjensku industriju koji bi mogli biti osnova za proizvodnju različitih tipova dronova – od izviđačkih i osmatračkih do letjelica ofanzivne namjene.
“Imamo mi mogućnost da proizvodimo dronove, mini dronove, i opservacijske dronove, dronove ofanzivne namjene”, rekao je.
Problem, međutim, vidi u tome što domaća industrija nije dovoljno povezana s potrebama Oružanih snaga BiH.
“Problem je što se ta vrsta industrije ne veže za Oružane snage, za potrebe Oružanih snaga”, istakao je Ahatović.
Prema njegovom mišljenju, upravo bi takva veza omogućila da se domaća proizvodnja usmjeri prema opremi koja je stvarno potrebna državi, umjesto da se razvoj industrije prepusti isključivo izvoznim potrebama.
Oko 800 kilometara vodene granice, a bez ozbiljne riječne komponente
Ahatović je ukazao i na šire slabosti sigurnosnog sistema BiH.
Podsjetio je da država ima oko 800 kilometara vodene granice, ali da nema razvijenu ozbiljnu riječnu flotilu niti dovoljno kapaciteta koji bi odgovarali specifičnostima takvog geografskog položaja.
Za njega je to još jedan pokazatelj da BiH nema dovoljno jasno definiran sistem sigurnosnih prioriteta.
Izbori kao prilika za promjenu političkog kursa
Na kraju razgovora Ahatović je govorio i o predstojećem izbornom periodu. Ne očekuje da će kampanja biti lišena političkih sukoba, ali smatra da građani kroz izbore imaju mogućnost promijeniti one koji upravljaju državnim resursima.
“Nije svrha demokratije da mi uvijek izbiramo iste, nego da izaberemo one koji će najbolje naše interese artikulisati”, poručio je.
Ahatović smatra da država ne smije biti sredstvo političkog nadmetanja, već mora imati funkcionalne institucije koje mogu upravljati vlastitim resursima i sigurnosnim kapacitetima.
Njegova osnovna poruka kroz cijeli razgovor svodi se na potrebu da BiH prepozna vlastite strateške prednosti i pretvori ih u konkretne državne kapacitete. U vremenu u kojem se Evropa ubrzano naoružava, a vojna industrija ponovo postaje jedno od ključnih pitanja sigurnosti, Ahatović smatra da bi upravo domaća namjenska industrija i razvoj novih tehnologija mogli biti među najvažnijim polugama za jačanje položaja Bosne i Hercegovine.
