Profesor Preljević vjerovatno je najnačitaniji i najšire obrazovani profesor UNSA, ako ostanemo pri humanističkim disciplinama. Širina i dubina njegovog uvida je iznimna. Tome sam se lično osvjedočio davne 2007-e kada sam saznao da je taj čovjek još na doktorskim studijama u Njemačkoj pročitao knjigu “Meer der Seele” Hellmuta Rittera koja jeste najveće djelo zapadne orijentalistike XX vijeka, ali je i knjiga višestruko zahtjevna za studiranje, i traži čitav niz predsprema, počevši od familijarnosti sa vonwillamowitzovskim staroonjemačkim pravopisom Ritterove knjige pa nadalje. Treba vidjeti tih preko 700 stranica velikog formata pa da shvatite o kakvom se izazovu radi, čak i čisto fizički.
Piše: Nenad FILIPOVIĆ za Proglas
Nedim Filipović je stalno prevrtao prvo izdanje te knjige, iz 1955, koju je napisao njegov profesor iz Istanbula i Begutachter Filipovićeve habilitacije o Bedreddinu; komunističko-mesijanskom filozofu, pogubljenom u Serezu 1417.
I danas priželjkujem da Prof. Preljević to Ritterovo prevede, ali naši izdavači…
Pored toga Prof. Preljević je javni intelektualac, rijedak u BiH po svojoj relevantnosti i po svojoj civilizovanosti. To je pokazao još svojim udjelom u polemici o “konsocijaciji” onomad kada je, kao gotovo jedini, izbjegao da polemiše iznoseći uvrede, jer je iznosio samo argumente.
No i takav Prof. Preljević našao se na okularu Franja Šarčevića da ga isti univerzitetski nastavnik matematike koji platu prima pretežno što propagandiše za Čovića i Milanovića i Gauleitera počasti biranom sintagmom “nacionalistička hulja”. Pored mnogih drugih socijalnih bolesti, Franjo Šarčević boluje i od “sindroma uplašenog djeteta”. Naime, kada mu se iznese bilo kakav prigovor, i u najnevinijem obliku, on se odmah rashisteriše, raspiše se po twitteru kako je ugrožen skupa sa gospojom te dvoje djece i puncem mu Rekom, emocionalno ucjenjuje da se sa diskusijom prestane, poziva u pomoć izvršitelje radova MZ kao Borka Rudić da prijete onima koji “drukčije kažu”, itd. Kompanjon u takvom terorisanju beha javnosti mu je i Drago Bojić. No, to ih obojicu ni najmanje ne sprečava da koriste najprizemniji jezik u najžešćem obliku verbalnih uvreda i/ili pretnji kada se obraćaju svojim oponentima (prisjetimo se legendarnog Šarčevićevog centriranja Komšićevih glasača prije par godina). Jer oni očito smatraju da imaju neki veći fond prava. Oni mogu blatiti, ali je svaki vid neslaganja sa njima i kritičke analize njihovih pogleda “nacionalizam”, “huljština”, “agresija” itd.
Prof. Preljević se dotakao jedne veoma važne pojave koja se u nas raspojasala otkako je u Bosnu sletio Gauleiter. Temeljno se revidira slika rata u BiH: od agresije pretvara se u građanski rat.
To ima svoju političku pozadinu jer je u toku faktička preobrazba BiH u kondominijum Srbije i Hrvatske prema najnovijoj američkoj doktrini za Balkan. U tom ključu: genocid nad Bošnjacima se ne negira otvoreno, ali se relativizuje i nivelira komparacijama onoga što je incomparabilia (Srebrenica i Kazani, Ahmići i Trusina, itd.). Upravo se u Preljevićevom tekstu pokazuje nazadna, šovinistička, i tribalistička pozadina te relativizacije koja nema ništa sa bilo čim moralno samosvjesnim. I to najviše boli. Ne samo Franja Šarčevića.
Integralnom velikodržavnom Hrvatu i samozvanom lijevom liberalu te čovićevskom džingoisti Šarčeviću namah se priključila Fraeulein Tijana Okićeva: feminista, iseljenik u EU, samozvana hegelijanka koja “o Hegelu zna samo da se zove Hegel” (Anastazija-Bela Šubića via Stevan Tontić), a zaista ne zna prevesti (horribile lectu!) Sittlichkeit-jednu od dvije-tri središnje Hegelove kategorije; još samozvanija historičarka koja osnovne činjenice iz historije ženskog pokreta u Titovoj Jugoslaviji ne zna a napisala je jednu historijicu istog gdje je pođonila tumačenja nekih zapadnih historičarki SSSR-a; no koja su neprimjenjiva na Titovu Jugoslaviju i koja-prije svega-faktografski “ne rade” a sirota Tijana još nije saznala u čemu se to katastrofalno sefila.
Kada smo jedan Tijanin interpretativni biser čuli u Muzeju revolucije u Sarajevu Drago Roksandić i moja malenkost, još 2017, samo smo se blago pogledali, i kiselo nasmiješili a to je značilo: “Sirota, ne zna ona to, Nije da namjerno preskače nego, jadna, jednostavno ne zna”.
… I sada se ta samozvana hegelijanka i samozvana marxistkinja potvrdila kao mali, sitni, obični šoven na mušku, franjošarčevićevsku. Prema veleumnoj marxistkinji Tijani (cf. njen tweet podrške džingoisti), niti je bilo agresije na BiH niti ima odgovornih za agresiju na BiH, a izvod je, naravno implicitan za sada: “Nije bilo genocida!”…
Ljudima kao Šarčević i Okićeva upravo najviše smetaju glasovi kao Preljevićev jer ih ne mogu svrstati u svoje islamofobne neoorijentalističke stereotipizujuće ladičice… Sa obzirom na lokalna, kantonalna, političko-patron-klijentska najrecentnija prešaltavanja interesuje me da li će ovaj gnjusni napad na Prof. Preljevića osuditi npr. Asim Mujkić, Nerzuk Ćurak, Dino Abazović? Sjetimo se kada su isti bili, u vrijeme rasprava o “konsocijaciji”, neopravdano i potpuno ad hominem napadani, posebno Mujkić, onda je Prof. Preljević nešto o tome i napisao i stao u odbranu onih koji su tada bili napadani…
