Intervju dr Edwarda Josepha za crnogorske medije o situaciji u Crnoj Gori i regionu je važan iz mnogo razloga, pa bi nova lica na crnogorskoj političkoj sceni trebala da taj tekst pažljivo pročitaju.
Piše: Srđa PAVLOVIĆ Portal Analitika
Ovaj intervju je važan i kao podsjetnik na štetne posljedice naivnog shvatanja ko su, ili ko mogu biti, naši prijatelji ili neprijatelji bez obzira s koje strane svijeta dolazili.
Indikativno je Josephovo oštro odbijanje teze o geostrateškom rekomponovanju Zapadnog Balkana pod budnim okom trenutne američke administracije. Oštrina tog neslaganja značajno nadmašuje utemeljenost argumenata koje on koristi kako bi podupro svoje stavove o ovom pitanju.
Primijetna gorčina u komentarima o Bosni i Hercegovini je inicijalno iznenađujuća. Ipak, kada se uzme u obzir kritika koja je iz Sarajeva upućena Edwardu Josephu i njegovim kolegama zbog ranije objavljene opaske (u drugoj analizi) o tome da je na sceni “bošnjački demografski oportunizam”, njegov jed dobija nešto drugaciji značaj i drugačiju specifičnu težinu.
Mislim da je kritika povodom ovakve problematične opaske sasvim opravdana i da zahtijeva detaljnije objašnjenje. Dr Joseph je ostao dužan to objašnjenje i nadam se da će uskoro imati priliku i medijski prostor u Crnoj Gori da to objašnjenje i ponudi.
INTERVIEW, EDWARD JOSEPH: Ne vjerujem da postoji zavjera da se Zapadni Balkan podijeli
Do tada, osim što može da predstavlja prizemnu formu pritiska na bošnjačke političke aktere, opaska o bošnjačkom demografskom oportunizmu sobom nosi i druga moguća teška poređenja.
Jedno od njih je poređenje s narativom srpskih nacionalista o Albancima koji na Kosovu koriste visok natalitet kao političko oružje.
Vjerujem da dr Joseph nikako ne može biti stavljen u istu vreću sa srpskim nacionalistima. Takođe vjerujem da nije prihvatljivo, niti je korisno, da ekspert njegovog kalibra koristi takve konstatacije, ili stavlja svoj potpis ispod analize koja takve termine upotrebljava. Siguran sam da je dr Joseph svjestan da ovakve opaske dovode u pitanje motive i kvalitet njegovog analitičkog pristupa, ali i da otvaraju poslovičnu Pandorinu kutiju iskrenosti i nezavisnosti u djelovanju.
Iskreno se nadam da će ovaj uvaženi analitičar dobiti šansu da uskoro svima nama detaljnije obrazloži svoju oštru kritiku teze o prekompoziciji Balkana na tri sfere uticaja u okvirima tri velikodržavna projekta, kao i da ponudi dodatna objašnjenja konteksta u kojem je upotrijebljena konstatacija o bošnjačkom demografakom oportunizmu.
