Kontrola nad Hormuškim tjesnacem jedno je od ključnih pitanja u sukobu između Irana i Sjedinjenih Američkih Država. Dok su obje strane posljednjih mjeseci iznosile tvrdnje o vlastitoj nadmoći nad ovim važnim pomorskim prolazom, podaci o kretanju brodova sada daju jasniju sliku.
Prema analizi kompanije Kpler, koja prati pomorski saobraćaj koristeći satelitske podatke i brodske transpondere, više od 80 posto prolazaka kroz Hormuški tjesnac tokom posljednje dvije sedmice odvijalo se rutom uz obalu Omana.
Riječ je o plovnom pravcu koji je odobrio UN, ali kojem se Teheran protivi. Iran je pokušavao nametnuti vlastita pravila prolaska kroz tjesnac, uključujući zahtjeve za plaćanje tranzita, a prema dostupnim podacima napadnuto je više desetina brodova koji su pokušavali koristiti rutu uz omansku obalu.
Uprkos rizicima, sve veći broj brodova sada zanemaruje iranske zahtjeve i prolazi kroz tjesnac uz najavljenu zaštitu američke mornarice.
„Sve ukazuje na to da je Iran barem djelimično izgubio kontrolu nad tjesnacem“, rekao je Homayoun Falakshahi, glavni analitičar za sirovu naftu u Kpleru.
Nagli pad iranskog utjecaja
Promjena je posebno izražena u odnosu na stanje od prije mjesec dana. Tada je Kpler bilježio vrlo malo saobraćaja omanskom rutom, dok je u posljednje vrijeme ona postala dominantni pravac za prolazak brodova.
Takav razvoj događaja otežava Teheranu da naplaćuje tranzit kroz tjesnac, što je pokušavao učiniti tokom proljeća. Iako je Memorandum o razumijevanju između SAD-a i Irana istekao ove sedmice, čime je teoretski otvorena mogućnost da Iran ponovo uvede naplatu, podaci s terena zasad ne pokazuju da je Teheran uspio nametnuti takav režim.
„Većina aktera na Bliskom istoku ne prihvata iranski zahtjev za plaćanjem tranzita niti ga provodi. Zbog toga omanska ruta ima najviše smisla“, ocijenio je Dan Pickering, osnivač i glavni investicijski direktor kompanije Pickering Energy Partners.
Naftne sile iz regije također pokušavaju prilagoditi transport novim okolnostima. Kuvajt, Saudijska Arabija i Ujedinjeni Arapski Emirati angažuju velike naftne tankere, poznate kao VLCC, za transport sirove nafte kroz Hormuški tjesnac. Teret se potom prebacuje na tankere kupaca izvan rizične zone, u Omanskom zaljevu, navodi Andy Lipow iz kompanije Lipow Oil Associates.
Dio saobraćaja ostaje skriven
Praćenje stvarnog obima pomorskog saobraćaja dodatno otežava činjenica da brodovi, pokušavajući izbjeći iranske napade, isključuju transpondere. U pojedinim slučajevima to traje i sedmicama.
Takav „mračni promet“ ne mogu registrirati svi komercijalni sistemi za praćenje brodova, uključujući Kpler. Dio plovila moguće je naknadno locirati satelitskim snimcima, ali je njihovo praćenje znatno složenije.
Sjedinjene Države, međutim, raspolažu znatnim vojnim kapacitetima u tom području i imaju širi uvid u pomorski saobraćaj. Američke procjene ukazuju na to da kroz tjesnac i okolne rute prolazi znatno više nafte nego što pokazuju podaci komercijalnih sistema.
Američki ministar energetike Chris Wright izjavio je prošle sedmice da je tokom jednog sedmodnevnog perioda kroz Hormuški tjesnac i alternativne pravce prolazilo oko 15 miliona barela nafte dnevno. To je i dalje manje od prijeratnog prosjeka, koji je iznosio približno 20 miliona barela dnevno, ali je znatno više nego što su ranije pokazivale pojedine procjene.
Ima li iko potpunu kontrolu?
Američki predsjednik Donald Trump zbog toga je u ponedjeljak izjavio da Sjedinjene Države imaju „potpunu kontrolu“ nad Hormuškim tjesnacem. Međutim, takva tvrdnja nije u potpunosti potvrđena stanjem na terenu.
Iranski napadi na brodove i dalje traju, dok je obim transporta nafte još ispod nivoa koji je postojao prije sukoba. To ukazuje da Washington nije uspostavio apsolutnu kontrolu nad cijelim plovnim putem.
Istovremeno, podaci sugeriraju da ni Iran više nema kapacitet da u potpunosti kontroliše saobraćaj kroz tjesnac.
„Ako im je cilj bio nametnuti se kao glavni akter, rekao bih da nikada nisu ni imali potpunu kontrolu. Čini se da je njihov cilj odvraćanje kako bi potvrdili svoju moć. Mislim da u tom odvraćanju i dalje uspijevaju“, rekao je Pickering.
Ipak, ukoliko su američke procjene o količini transportovane nafte tačne, sposobnost Irana da blokira ili ograničava plovidbu kroz Hormuški tjesnac očigledno je slabija nego prije mjesec ili dva.
Oman i Iran traže rješenje
Situaciju dodatno komplikuju pregovori između Omana i Irana o ponovnom uspostavljanju slobodne plovidbe kroz tjesnac. Sjedinjene Države nisu uključene u te razgovore, što je izazvalo nezadovoljstvo administracije Donalda Trumpa.
Za sada nije jasno hoće li pregovori dovesti do promjene režima plovidbe, povećanja prometa ili drugačijeg odnosa snaga na jednom od najvažnijih svjetskih pomorskih pravaca.
„Sve informacije i naslove treba uzimati s dozom rezerve. Ipak, može se reći da je Iran djelomično izgubio kontrolu nad tjesnacem“, zaključio je Andy Lipow.
IRAN POSTAVIO ŠEST USLOVA za ponovno otvaranje Hormuškog moreuza
