„Predsjedniče, Muslimani jesu naivni, ali nisu toliko“, kazao je haški osuđenik Jadranko Prlić, bivši premijer takozvane Herceg-Bosne, pravosnažno osuđen na 25 godina zatvora za „udruženi zločinački poduhvat“ nad Bošnjacima u Hercegovini i srednjoj Bosni tokom 1994. i 1995. godine.
Piše: Analitički tim Proglas.ba
Dio je to šireg razgovora o Bosni i Hercegovini koji je u septembru 1995. godine Jadranko Prlić vodio s predsjednikom Republike Hrvatske Franjom Tuđmanom o budućnosti Bosne i Hercegovine. Tuđman, koji je, podsjetimo, u Hagu označen kao čelnik UZP-a tokom „međunarodnog oružanog sukoba“, govori da će „Hrvatska imati problema sa Muslimanima zbog civilizacijskih razlika“, dok istovremeno zagovara relaksaciju odnosa sa Srbijom. Značajan dio ovog transkripta, koji je prije nekoliko godina objavila sarajevska „Slobodna Bosna“ i drugi mediji, u dobroj mjeri je aktuelan i danas.
Tuđmanovi obavještajci
Tačno 31 godinu kasnije, Jadranko Prlić priznaje i kaje se za zločine koje je počinio u ime provođenja Tuđmanovih politika prema Bosni i Hercegovini, te traži puštanje na slobodu, gdje bi ga dočekali oni koji tvrde da je nevin za zločine koje je lično priznao?!
Istovremeno, Zdenko Lučić, bivši Tuđmanov obavještajac, nekadašnji glavni tajnik stranke dr. Miroslava Tuđmana (Hrvatski istinski preporod – HIP), sina prvog hrvatskog predsjednika i šefa Hrvatske izvještajne službe (HIS), vodi kampanju za Predsjedništvo BiH.
Forsirajući navodni sukob s Draganom Čovićem (zanimljivo je da ne i s HDZ-om BiH), Lučić vodi kampanju tako da nastoji prikupljati glasove onih „naivnih“ Bošnjaka s početka priče.
Onih istih Bošnjaka koje je u logorima tzv. Herceg-Bosne isljeđivao zloglasni SIS, čiji je kadar bio Zdenko Lučić, a vodio ga je njegov rođeni brat dr. Ivo Lučić!
Prvi Tuđmanov obavještajac, načelnik SIS-a HVO i savjetnik za nacionalnu sigurnost u Predsjedničkom vijeću tzv. hrvatske republike Herceg-Bosne (HR-HB), pomoćnik ravnatelj Hrvatske izvještajne službe (HIS) Republike Hrvatske, predavač na Obavještajnoj akademiji Ureda za nacionalnu sigurnost (UNS) Republike Hrvatske, između 1997. i 1998. godine savjetnik u Predsjedništvu Bosne i Hercegovine, gdje sada želi vidjeti brata.
„Bosna i Hercegovina ne mora opstati“, poručeno je u novembru 2018. godine na skupu u Zagrebu.
Na tom skupu, koji je bio svojevrsno mjesto zagovaranja zaoštravanja odnosa s Bošnjacima i Sarajevom, govorili su upravo dr. Ivo Lučić, dr. Nino Raspudić te, zanimljivo, Ivan Vukoja, danas desna ruka Dragana Čovića i direktor HNK Mostar, kamena spoticanja odnosa u Mostaru.
Prizivanje sukoba Bošnjaka i Hrvata
Da, onog istog Čovića s kojim se danas sukobljava Zdenko Lučić.
Na tom skupu je poručeno:
„Iskustvo nam govori sljedeće – da se ništa bitno neće promijeniti u idućih nekoliko mjeseci ili nekoliko godina, da su to dugotrajni procesi i da se ovdje radikalne promjene događaju onda kad se urušava okruženje, međunarodni poredak, ono što drži tu Bosnu i Hercegovinu na okupu“, rekao je dr. Ivo Lučić, prenio je tada HRT.
Dosta konkretniji bio je Nino Raspudić, koji objašnjava suštinu cijele ove aktivnosti.
„Bilo koja država koja ne može dugoročno osigurati konsenzus većine svojih stanovnika ili većine svojih sastavnica, kao složena država, kao što je tronacionalna BiH, ako ne može dugoročno osigurati konsenzus za svoje postojanje, ne mora opstati! Ne vjerujem u ljubav na silu“, kazao je Raspudić.
Dr. Ivo Lučić je još 2011. godine na promociji knjige ratnog zločinca Slobodana Praljka zaprijetio da „ozbiljno prijeti rat između Bošnjaka i Hrvata“.
Da bi početkom te 2018. godine dr. Ivo Lučić u „Globusu“ nastojao iskonstruirati tezu o „ratu i konfliktu“ koji navodno zagovara Bakir Izetbegović, lider Stranke demokratske akcije (SDA) i tadašnji član, a danas kandidat za Predsjedništvo BiH.
Dr. Ivo Lučić se tako pridružio kampanji koju je 2017. godine pokrenuo upravo Miroslav Tuđman, tvrdeći da je „danas rasprostranjeni međunarodni terorizam, zapravo, začet u Bosni i Hercegovini devedesetih“. Ovaj narativ trebao je snažno podržati tvrdnje ondašnje predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović o „hiljadama boraca ISIL-a u Bosni i Hercegovini“. Nešto slično što sada u Izraelu govori Milorad Dodik.
Ta medijska akcija, koja je imala obilježja informacionog, odnosno hibridnog ratovanja protiv Bosne i Hercegovine, naravno, konstruirana je kako bi se izvršio pritisak na Bošnjake i Sarajevo za prihvatanje Izbornog zakona po mjeri HDZ-ove i Čovićeve želje za uspostavom hrvatskog entiteta u Bosni.
Prethodno, dok je Sarajevo dočekivalo tek ustoličenog Andreja Plenkovića, hrvatskog premijera, a Kolinda Grabar-Kitarović za neke bila „kraljica Balkana“, najviši čelnici Republike Hrvatske iz Bruxellesa su zaprijetili da će „iskoristiti svoj položaj u Europskoj uniji i NATO-u da bi riješili status Hrvata u Bosni i Hercegovini“.
„Ne radi se ni o čemu građanskom, radi se o unitarnom modelu, pokušaju da se po istom obrascu kako je to radio Slobodan Milošević sredinom i krajem osamdesetih godina… A sjetimo se da je Radovan Karadžić 1990. i 1991. godine zagovarao građansku Jugoslaviju i građansku BiH“, rekao je Lučić u januaru 2022. godine u „Otvorenom“ na HRT-u.
Ovu manipulaciju, propalu foru Lučića (usporediti Sarajevo i Miloševića s do zuba naoružanom JNA, naravno, može samo krajnje zlonamjeran čovjek), prihvatio je sam predsjednik Republike Hrvatske Zoran Milanović (prvo sapun, onda parfem), koji u februaru 2022. godine izjavljuje:
„Današnje ponašanje bošnjačkog vodstva u Bosni i Hercegovini preuzelo je obrazac Slobodana Miloševića, njihovog krvnika, iz 1990. godine…“, koji je odredio kako građansko uređenje Bosne i Hercegovine nije opcija za Hrvatsku?!
„Iznimno ponosan na brata Ivu“
Da se utjecaj starijeg brata na Zdenka Lučića itekako može vidjeti, svjedoče i objave na društveni mrežama.
Naime, Zdenko Lučić redovno objavljuje medijske i javne nastupe brata, uključujući promociju knjige „Škripari – Hrvatski pokret otpora u BiH od 1945. do 1951.“, autora dr. Ive Lučića, u kojoj se, revizionističkim manirom, „šminkaju ustaške zlikovce“ (bivše pripadnike snaga fašističke NDH), kako je nedavno primijetio „Dnevni avaz“.
„Iznimno ponosan na brata Ivu koji je u Ljubuškom pred preko 500 ljudi predstavio još jedno kapitalno historiografsko djelo. Knjiga ‘Škripari’ svjedoči o teškim vremenima našeg naroda na prostoru Bosne i Hercegovine kada je bilo zabranjeno ikakvo javno djelovanje, a mnogi su svirepo pobijeni ili najbolje godine života proveli u raznim zatvorima na području bivše države…“
Čermak-Kotromanović-Gotovina i „obitelj Lučić“
Na ovom mjestu bilo bi zanimljivo pogledati veze između porodice Lučić i utjecajnih političkih, poslovnih i vojno-sigurnosnih krugova u susjednoj Hrvatskoj koji bi eventualno mogli stajati iza njihovih ambicija.
Naime, javnost u Bosni i Hercegovini je malo upoznata s činjenicom da su trojica utjecajnih hrvatskih generala i poslovnih ljudi – Ivan Čermak, Ante Kotromanović i general Ante Gotovina, „trojac s bogatim vojnim, političkim i poslovnim iskustvom“ – nedavno pokrenula projekt izgradnje „logističkog diva“. No, prema pisanju „Slobodne Dalmacije“ iz januara ove godine, u cijeloj priči ključnu ulogu ima upravo „obitelj Lučić“. Tačnije, treći brat, Milan Lučić, javnosti poznat i po aferi sa pjevačicom Severinom početkom 2000-ih.
Prema pisanju „Slobodne Dalmacije“, nova kompanija Delta Logistic International d.o.o. zamišljena je kao snažan igrač u području prijevoza i skladištenja tereta, a njezino ishodište nalazi se u zadarskoj Gaženici, strateški važnoj luci za energetski i logistički sektor. U kontekstu koji ovdje razmatramo, zanimljivo je da se među ljudima povezanim s ovim poslovnim projektom pojavljuje upravo porodica Lučić, odnosno krug kojem pripada i sam dr. Ivo Lučić.
U političkom smislu treba imati na umu i činjenicu da se upravo general Ivan Čermak, bivši savjetnik Franje Tuđmana na Pantovčaku, u dijelu hrvatskih medija dovodi u vezu s ponovnim političkim usponom Zorana Milanovića do vrha hrvatske države. Milanovića i Čermaka je, prema pisanju hrvatskih medija, povezao general Kontrolanović. Indikativno je da nakon ovog spoja Milanović potpuno „rebrendira“ svoju politku, zagovarajući oštru politiku prema Sarajevu i posebno Bošnjacima koja je izražena u diskursu kulturnog rasisma: „prvo sapun, onda parfem“.
Istovremeno, u javnosti su godinama prisutne tvrdnje i navodi o vezama generala Čermaka s ruskim energetskim interesima u regiji Zapadnog Balkana, kao i o njegovim ratnim poslovnim vezama s Miloradom Dodikom. Prema svojevremenom svjedočenju Dragana Čavića, bivšeg predsjednika RS-a, Čermak je bio jedan od glavnih dobavljača nafte za RS tokom rata, dok se istim poslom bavio i sam Dodik preko kompanija u evropskim državama.
Zdenko, daj mi Ivu
I ranijih godina mediji iz Hrvatske ukazivali su na različite poslovne i političke veze koje su u regionalnom kontekstu povezivale Čermaka, Milanovića i Dodika. Čermakova kompanija Crodux bila je zaista dio projekta izgradnje plinovoda do rafinerije u Bosanskom Brodu, koja je u vlasništvu ruske kompanije Zarubežnjeft.
U martu 2021. godine, s teritorije Hrvatske – bez prethodnog učešća institucija države Bosne i Hercegovine, prema tadašnjim medijskim izvještajima – ispod rijeke Save, koja razdvaja dvije zemlje, položene su plinovodne cijevi dužine oko 450 metara.
Crodux je cijevi postavljao na temelju sporazuma između Vlade Republike Hrvatske i Vlade RS-a o „gasifikaciji“ Rafinerije nafte u Bosanskom Brodu. Iako je riječ o projektu koji je zadirao u prostor nadležnosti Bosne i Hercegovine, državne institucije BiH, prema tadašnjim informacijama, nisu bile uključene u postupak. Crodux, koji je Čermak navodno u međuvremenu prodao, i prije i poslije tog projekta sarađivao je s ruskim partnerima, dok Čermak već godinama investira u naftni, plinski, građevinski i bankarski sektor.
Kada se sve ovo posmatra zajedno – veze Ivana Čermaka s regionalnim energetskim poslovima, njegovi kontakti u političkim i vojnim krugovima Hrvatske, odnos s Milanovićem, kao i poslovna povezanost s ljudima iz porodice Lučić – otvara se pitanje postoji li širi političko-poslovni okvir u kojem treba posmatrati i ambiciju Zdenka Lučića da uđe u Predsjedništvo BiH.
Drugim riječima, nije li legitimno pitati se da li je politička kandidatura Zdenka Lučića samo individualni politički projekt ili dio šireg umrežavanja ljudi iz političkih, sigurnosnih i poslovnih struktura koje imaju dugu historiju djelovanja u odnosima Hrvatske i Bosne i Hercegovine?
Eksperti koji su istraživali djelovanje čelnika obavještajne službe tzv. HRHB upozoravaju da oni koji podržavaju Zdenka Lučića u srazu s Darijanom Filipovićem iz HDZ-a BiH i Slavenom Kovačevićem trebaju „dobro razmisliti“.
Da li, dakle, glasom za Zdenka Lučića u Predsjedništvo BiH zapravo ulazi i dr. Ivo Lučić i hrvatski generalski lobi?
Ko navija za Lučića?
Ovdje se otvara još jedna zanimljiva kontradikcija. Dok se Zdenko Lučić javno predstavlja kao politički protivnik Dragana Čovića, istovremeno se pojavljuje u medijima bliskim HDZ-u BiH, poput, recimo, „Večernjeg lista“, ali i na RTV Herceg-Bosne. Ankete medija koji su obično skloni HDZ-u BiH objavljuju ankete u kojima se favorizira upravo Lučića.
Upravo ta činjenica otvara pitanje koliko je njegov sukob s Čovićem zaista politički sukob s kompletnom politikom HDZ-a BiH, a koliko je riječ o borbi za istu političku publiku i isti prostor unutar hrvatskog političkog korpusa u Bosni i Hercegovini.
