Jaz između javnih poruka američkog predsjednika Donalda Trumpa i njegovog šefa diplomatije Marca Rubija sve je očigledniji kada je riječ o mogućnosti okončanja rata u Ukrajini. Dok Trump ponovo govori o gotovo postignutom dogovoru s Moskvom i Kijevom, Rubio priznaje da Washington još ne zna postoji li uopće realna osnova za mirovni sporazum.
Razlika nije samo u tonu. Ona otvara pitanje koliko su američka očekivanja utemeljena na stvarnom napretku pregovora, a koliko na političkoj potrebi Bijele kuće da predstavi diplomatski proces kao uspjeh koji je nadohvat ruke.
Na sastanku ministara vanjskih poslova zemalja G20 u Atlanti Rubio je odbio potvrditi da su pregovori u završnoj fazi. Odgovarajući na pitanje o mogućnosti postizanja mira, posebno nakon izjave ruskog ministra vanjskih poslova Sergeja Lavrova da Moskva nije promijenila svoj stav prema Ukrajini, američki državni sekretar bio je neuobičajeno oprezan.
„Ne znam može li se u Ukrajini postići mir pregovorima. To je ono što pokušavamo utvrditi. Mislim da niko ovdje ne tvrdi da smo na korak do mirovnog sporazuma“, poručio je Rubio.
Dodao je da će Sjedinjene Države nastaviti ispitivati mogućnosti za postizanje dogovora, ali nije želio stvarati utisak da je diplomatski proces bliže završetku nego što to činjenice potvrđuju. Njegova poruka bila je znatno odmjerenija od optimističnih najava koje posljednjih mjeseci dolaze iz Bijele kuće.
Samo nekoliko sati ranije Trump je, u razgovoru s konzervativnim komentatorom Bennyjem Johnsonom, iznio gotovo suprotnu procjenu. Tvrdio je da su Rusija i Ukrajina veoma blizu sporazuma, uprkos dubokom neprijateljstvu između njihovih predsjednika, Vladimira Putina i Volodimira Zelenskog.
„Mislim da smo vrlo blizu dogovora. To ranije nisam govorio. Mržnja između dvojice lidera bila je ogromna, ali vjerujem da postoji veoma dobra šansa da i to riješimo“, izjavio je Trump.
Takav optimizam nije nov. Američki predsjednik i ranije je u više navrata najavljivao mogućnost brzog završetka rata, ali se njegove procjene nisu pretvorile u konkretan mirovni sporazum. Problem ostaje u tome što politička spremnost Washingtona da proglasi napredak nije isto što i spremnost Moskve i Kijeva na kompromis.
Posebnu težinu ovoj razlici daje činjenica da ruska strana zasad ne pokazuje jasne znakove odustajanja od svojih maksimalističkih zahtjeva. Lavrovljeva poruka da se ruski stav nije promijenio teško se može uklopiti u sliku pregovora koji su pred samim završetkom. Rubio je, čini se, svjestan tog raskoraka između Trumpovih javnih očekivanja i stvarnog stanja diplomatskog procesa.
Dodatni pritisak na američku administraciju dolazi iz unutrašnje politike. Intenziviranje diplomatskih aktivnosti odvija se uoči izbora za američki Kongres, koji će imati veliki značaj za Trumpov politički položaj. Postizanje sporazuma kojim bi se okončao rat u Ukrajini predstavljalo bi važan vanjskopolitički uspjeh za predsjednika koji je više puta obećavao da će brzo riješiti sukob.
U tom kontekstu treba posmatrati i mogućnost susreta Putina i Zelenskog na samitu G20 u decembru. Ukrajinski predsjednik ranije je poručio da je spreman na direktan razgovor s ruskim liderom ukoliko se on pojavi na skupu. Trump je uputio poziv Putinu, ali ruski predsjednik još nije potvrdio dolazak.
Za početak novembra najavljen je i sastanak predstavnika Ukrajine, Rusije i Sjedinjenih Država, prvi takav susret od prošle zime. Njegov značaj zavisit će prije svega od toga hoće li strane pokazati spremnost da razgovaraju o suštinskim pitanjima rata, a ne samo o diplomatskim formulacijama koje omogućavaju privid napretka.
Sumnju u ozbiljnost ruskih namjera izrazila je i šefica evropske diplomatije Kaja Kallas, koja je na skupu G20 optužila Lavrova za iznošenje neistina i ocijenila da Moskva nije spremna za ozbiljne mirovne pregovore.
Upravo tu se nalazi suština problema: Washington može najavljivati optimistične rokove, organizirati sastanke i pokušavati okupiti zaraćene strane za istim stolom, ali bez promjene ruskog pristupa nema osnove za održiv sporazum.
Trump želi pokazati da je mir blizu i da njegova administracija može ostvariti ono što prethodnicima nije uspjelo. Rubio, nasuprot tome, zasad ne želi preuzeti odgovornost za obećanje čiju realizaciju ne može garantirati.
Razlika između njihovih izjava možda je i najprecizniji pokazatelj trenutnog stanja pregovora: politička očekivanja u Washingtonu rastu mnogo brže nego što se približavaju stvarni uslovi za završetak rata.
NOVI NAPAD NA RUSKU RAFINIERIJU uprkos navodima o obustavi ukrajinskih udara
