Gubitak teritorije u Iraku i Siriji nije uništio „Islamsku državu“, nego je promijenio način njenog djelovanja. Dok se organizacija oslanja na podzemne mreže i širi aktivnosti u Africi, nestabilnost u Siriji i mogući sigurnosni vakuum u Iraku otvaraju prostor za njeno ponovno jačanje.
Jordanski zračni udari na jugu Sirije, u kojima je prema tvrdnjama jordanskih vlasti ubijeno više od 20 pripadnika militantnih grupa, ponovo su skrenuli pažnju na prijetnju koju predstavlja takozvana „Islamska država“. Operacija je uslijedila nakon smrtonosne pucnjave na sahrani u grčkoj pravoslavnoj crkvi Svetog Đorđa u jordanskom selu Hamud, u kojoj je poginulo devet osoba.
Jordanske vlasti saopćile su da su istražitelji osumnjičene povezali s ekstremističkim grupama koje djeluju preko granice u Siriji. U vezi s pucnjavom uhapšene su tri osobe. Ipak, važno je naglasiti da „Islamska država“ nije preuzela odgovornost za napad, pa se veza između konkretnog incidenta i ove organizacije ne može smatrati potvrđenom samo na osnovu dosadašnjih saopćenja.
Širi sigurnosni kontekst, međutim, ukazuje na problem koji nadilazi jedan napad. Iako je organizacija izgubila gotovo svu teritoriju koju je nekada kontrolirala, njene mreže nisu nestale. Umjesto otvorenog ratovanja i upravljanja osvojenim područjima, danas se mnogo više oslanja na tajne ćelije, lokalne ogranke i operacije koje mogu iskoristiti slabosti državnih institucija.
Od kalifata do podzemne mreže
„Islamska država“ izrasla je iz ratova i raspada sigurnosnih struktura u Iraku i Siriji. Iskoristivši haos, sektaške sukobe i slabljenje državne vlasti, organizacija je 2014. godine proglasila kalifat i u kratkom periodu zauzela velika područja dviju zemalja. Pod njenom kontrolom našli su se milionsko stanovništvo, važni gradovi i strateški pravci, dok je organizacija nastojala nametnuti vlast i proširiti svoj utjecaj izvan Bliskog istoka.
Njena vladavina obilježena je masovnim ubistvima, javnim pogubljenjima, mučenjem, sistematskim progonom manjina i brutalnim nametanjem vlastitog tumačenja vjerskih propisa. Nasilje je istovremeno koristila kao sredstvo zastrašivanja i propagande, a napadima u inostranstvu nastojala je pokazati da može ugroziti i države udaljene od područja na kojima djeluje.
Vojna kampanja međunarodne koalicije predvođene Sjedinjenim Američkim Državama dovela je do sloma teritorijalnog kalifata. Gubitak Mosula u Iraku i Rake u Siriji označio je kraj perioda u kojem je organizacija mogla otvoreno upravljati velikim područjima. Ipak, teritorijalni poraz nije isto što i potpuno uništenje organizacijske strukture.
Nakon povlačenja s osvojenih područja, njeni pripadnici prešli su na djelovanje u manjim, međusobno povezanim ćelijama. Takva struktura otežava praćenje komandnog lanca, procjenu ukupne snage i sprečavanje napada. Prema procjenama Ujedinjenih nacija, organizacija i dalje ima približno 10.000 pripadnika, raspoređenih na različitim područjima.
Sirija i Irak ponovo postaju ključna žarišta
Promjene vlasti u Siriji nakon pada režima Bašara el Asada 2024. godine otvorile su novo razdoblje neizvjesnosti. Za organizacije poput „Islamske države“ slabljenje institucija, sukobi između različitih oružanih aktera i nedovoljna kontrola teritorije predstavljaju priliku za obnovu mreža i širenje operativnog prostora.
Organizacija je najavila novu fazu djelovanja protiv vlasti predsjednika Ahmeda el Šare, a zabilježeni su i napadi na sirijske sigurnosne snage. U jednom od njih ubijena su četiri pripadnika vladinih snaga u blizini Rake.
Prema izvorima Reutersa, pripadnici organizacije ponovo aktiviraju ranije uspostavljene ćelije, prikupljaju obavještajne podatke o potencijalnim metama te raspoređuju oružje, prigušivače i eksploziv. Izvještaj Ureda Ujedinjenih nacija za borbu protiv terorizma navodi i da su predsjednik el Šara i dvojica visokih članova njegove vlade bili mete pet neuspjelih pokušaja atentata pripisanih „Islamskoj državi“.
Sirijske sigurnosne strukture istraživale su i ćeliju povezanu s bombaškim napadima u Damasku u julu 2026. godine. Početne informacije ukazivale su na vezu s ovom organizacijom, dok su u dvije eksplozije u blizini hotela koji je početkom jula posjetio francuski predsjednik Emmanuel Macron ranjene 18 osoba.
U Iraku je problem drugačiji, ali povezan s istim rizicima. Sigurnosni zvaničnici navode da „Islamska država“ više nema kapacitet za dugotrajnu kontrolu teritorije, ali da i dalje raspolaže ćelijama sposobnim za ciljane napade. Organizacija je preuzela odgovornost za napad 5. oktobra u kojem je ubijen irački policajac u blizini Kirkuka. Iračke vlasti saopćile su i da su spriječile planove za napad bombaša samoubice.
Zabrinutost izaziva mogućnost da bi povlačenje preostalih američkih snaga iz Iraka moglo dodatno oslabiti sigurnosni sistem. Takav razvoj događaja ne bi automatski značio povratak organizacije na nekadašnji nivo moći, ali bi mogao otvoriti prostor za intenziviranje napada i obnovu njenih mreža.
Afrika postaje glavno područje djelovanja
Nakon poraza na Bliskom istoku, „Islamska država“ sve više se oslanja na ogranke u Africi i drugim dijelovima svijeta. Prema podacima o lokacijama i događajima oružanih sukoba, čak 86 posto globalnih operacija organizacije tokom prva tri mjeseca 2026. godine zabilježeno je na afričkom kontinentu.
Takva promjena pokazuje da organizacija više nije prvenstveno vezana za jedno geografsko središte. Njena sposobnost djelovanja zavisi od lokalnih sukoba, slabosti državnih institucija, propusnih granica i mogućnosti uspostavljanja veza s domaćim militantnim grupama.
Međunarodni domet organizacije potvrđuje i ogranak poznat kao Islamska država Horasan, odnosno ISIS-K, koji djeluje u širem području Afganistana i okolnih zemalja. Taj ogranak preuzeo je odgovornost za napad na koncertnu dvoranu u blizini Moskve 2024. godine, u kojem je ubijeno 149 osoba.
Organizacija, osim toga, može inspirirati napade pojedinaca ili manjih grupa koje ne djeluju nužno pod njenom neposrednom operativnom kontrolom. Pucnjava na jevrejskom događaju povodom Hanuke na plaži Bondi u Sydneyju 2025. godine, u kojoj je ubijeno 15 ljudi, ponovo je otvorila pitanje utjecaja propagande „Islamske države“ na napadače. Policija je saopćila da postoje pokazatelji da je organizacija utjecala na njihovo djelovanje.
Takvi napadi dodatno komplikuju borbu protiv terorizma: čak i kada su centralne strukture oslabljene, propaganda i ideološki utjecaj mogu se širiti izvan područja u kojima organizacija ima direktno prisustvo.
Jordan i cijena dugotrajne prijetnje
Jordan je godinama dio međunarodne koalicije protiv „Islamske države“ i jedna od zemalja regije koje su se suočavale s prijetnjama islamističkih militantnih grupa. Posebno traumatičan događaj bilo je zarobljavanje jordanskog pilota Muata el Kasasbeha nakon pada njegovog aviona u Siriji. Organizacija je 2015. godine objavila snimak njegovog brutalnog ubistva.
Zemlja je i nakon toga više puta sprečavala planove militantnih grupa, ali njena relativna stabilnost ne znači da je izvan dosega regionalnih sigurnosnih prijetnji. Ratovi i promjene odnosa snaga u susjedstvu, posebno u Siriji i Iraku, neposredno utječu na procjenu rizika i mogućnost prelijevanja nasilja preko granica.
Jordanski udari zato se mogu posmatrati i kao pokušaj sprečavanja da se prekogranične militantne mreže učvrste u područjima iz kojih bi mogle ugroziti jordansku teritoriju. Ipak, vojna operacija sama po sebi ne može ukloniti uzroke koji omogućavaju obnovu takvih grupa.
Zašto poraz nije značio kraj
Deklarirani cilj „Islamske države“ ostaje uspostavljanje vlasti zasnovane na njenom ekstremističkom tumačenju islama i širenje utjecaja na područja koja smatra dijelom svog projekta. Ali način ostvarivanja tog cilja značajno se promijenio.
Nekadašnja teritorijalna i vojna struktura ustupila je mjesto raspršenoj mreži koja se oslanja na tajne ćelije, kurirske veze, lokalne operativce i ogranke prilagođene okolnostima u kojima djeluju. Takva organizacija ne mora osvojiti gradove niti proglasiti teritorijalnu vlast da bi predstavljala ozbiljnu prijetnju.
Njena buduća snaga zato neće zavisiti samo od broja pripadnika ili količine naoružanja. Presudni će biti sposobnost država da kontroliraju teritoriju, razmjenjuju obavještajne podatke i sprečavaju povratak nasilnih mreža, ali i politički i sigurnosni razvoj u zemljama koje su prošle kroz rat i slom institucija.
Najveći rizik nije nužno obnova kalifata u obliku kakav je postojao prije desetak godina. Mnogo je realnija mogućnost dugotrajnog djelovanja manjih ćelija, povremenih napada i postepenog jačanja lokalnih ogranaka. Upravo zato gubitak teritorije ne treba poistovjećivati s nestankom prijetnje: „Islamska država“ danas je slabija nego na vrhuncu svoje moći, ali je istovremeno prilagođena načinu ratovanja koji je teže pratiti i suzbiti.
