Unutrašnji obračuni među kandidatima političkog centra sve više slabe umjerene snage u Francuskoj, dok se pred predsjedničke izbore narednog aprila otvara mogućnost da se u drugom krugu, zakazanom za maj, suoče krajnja desnica Marine Le Pen i krajnja ljevica Jean-Luca Mélenchona.
Prema dostupnim anketama, Le Pen ima snažnu poziciju za plasman u završnicu izbora, dok Mélenchon postepeno jača i približava se, odnosno prestiže kandidate koji bi trebali predstavljati umjerenu alternativu. Umjesto dogovora o zajedničkom kandidatu, centristički blok sve više opterećuju lična rivalstva i borba za političko naslijeđe Emmanuela Macrona.
Philippe gubi prednost
Édouard Philippe, bivši premijer i političar desnog centra, dugo se nametao kao najizgledniji kandidat umjerenog tabora. Međutim, njegova kampanja gubi zamah. Na rezultat utiču slabi nastupi, zamor birača nakon dva Macronova mandata, pogoršana društvena i sigurnosna atmosfera te neizvjesnost unutar samog političkog centra.
Philippe Moreau-Chevrolet, stručnjak za političku komunikaciju sa Sciences Poa, ocjenjuje da je u Macronovom političkom krugu zavladala panika jer nisu pripremili odgovor na ovakav razvoj događaja. Prema njegovim riječima, Philippeova kampanja nije uspjela doprijeti do birača u trenutku kada političke napetosti rastu, a izostanak ozbiljne kampanjske strategije dodatno je oslabio njegove izglede.
Bivši premijer našao se na udaru kritika i zbog pojedinih javnih nastupa. Posebnu pažnju izazvala je njegova izjava u podcastu da bi novoizabrani predsjednik, u idealnim okolnostima, trebao imati tri mjeseca odmora prije preuzimanja dužnosti. Takve poruke teško se uklapaju u političku atmosferu obilježenu nezadovoljstvom i rastućom polarizacijom.
Philippe i Attal u borbi za istu poziciju
Pad podrške dodatno je zaoštrio odnose između Philippea i Gabriela Attala, još jednog bivšeg francuskog premijera. Njih dvojica vode borbu oko toga ko bi trebao odustati od predsjedničke kandidature kako bi umjereni politički blok nastupio jedinstveno.
Prema anketi IFOP-Fiduciala za list Le Figaro, Philippeova podrška pala je na 15 posto, šest procentnih poena manje nego u septembru. Time je zaostao za Mélenchonom, koji ima 16,5 posto i približava se drugom krugu. Attal, s podrškom od 13 posto, također je iza lidera Nepokorene Francuske, ali i Raphaëla Glucksmanna, kandidata lijevog centra.
Attal je, pod pritiskom dijela vlastitog tabora da odustane i podrži Philippea, dodatno uznemirio Macronove saveznike ponovnim zagovaranjem velikih unutarstranačkih izbora na kojima bi se odabrao zajednički kandidat centra. Kritičari upozoravaju da bi takav proces mogao produbiti podjele umjesto da ih prevaziđe.
Ipak, Attal nije bez političkog utjecaja. Kao generalni sekretar Macronove stranke Renaissance, raspolaže značajnom kontrolom nad stranačkom organizacijom i finansijama, što mu omogućava da ostane važan faktor u pregovorima o budućoj kandidaturi.
Jean-Baptiste Moreau, bivši zastupnik iz Macronovog tabora, ocjenjuje da je situacija katastrofalna. Dok se kandidati međusobno napadaju u medijima, njihova podrška opada, a mogućnost drugog kruga između Nacionalnog okupljanja (RN) Marine Le Pen i Nepokorene Francuske (LFI) Jean-Luca Mélenchona postaje sve realnija.
Rascjepkanost zahvata cijeli politički centar
Problem nije ograničen na sukob Philippea i Attala. Na lijevom centru Glucksmann je ojačao nakon pobjede na unutarstranačkim izborima Socijalističke stranke, dok se na desnici za sličan dio biračkog tijela nadmeću Bruno Retailleau, bivši ministar unutrašnjih poslova, i David Lisnard, gradonačelnik Cannesa i zagovornik slobodnog tržišta.
Takva raspodjela glasova slabi mogućnost da se jedan kandidat izdvoji kao ozbiljna alternativa Le Pen i Mélenchonu. U izbornom sistemu u kojem se u drugi krug plasiraju dva najuspješnija kandidata, podijeljeno umjereno biračko tijelo može imati posljedice daleko veće od samog pada rejtinga pojedinih političara.
Philippeovi saveznici, međutim, smatraju da je prerano govoriti o njegovom političkom porazu. Laurent Marcangeli iz stranke Horizons tvrdi da bivši premijer i dalje ima realne izglede za ulazak u drugi krug, dok Attal, prema njegovim riječima, u pojedinim anketama bilježi tek jednocifrenu podršku.
Drugi Macronovi saveznici, međutim, sve otvorenije dovode u pitanje sposobnost bilo kojeg kandidata iz dosadašnje vlasti da privuče dovoljno birača. Macron završava drugi mandat uz veoma nisku popularnost, pa bi povezanost s njegovom administracijom mogla postati ozbiljan teret za svakoga ko se bude predstavljao kao kandidat kontinuiteta.
Perrine Goulet, zastupnica stranke MoDem, koja sarađuje s Macronovim političkim blokom, upozorava da podrška Philippeu i Attalu pada te da će svi kandidati povezani s aktuelnom vlašću biti u nepovoljnom položaju.
Poziv na odustajanje od ličnih ambicija
Goulet smatra da umjerene političke snage moraju staviti lične ambicije u drugi plan i pronaći kandidata koji može okupiti širi raspon birača – od Glucksmannovih pristalica na lijevom centru do Retailleauovih birača na desnici.
U suprotnom, upozorava, istovremeni nastup Glucksmanna, Retailleaua, Philippea i Attala mogao bi dovesti do toga da umjereni glasovi budu raspoređeni između više kandidata, dok bi Le Pen i Mélenchon profitirali od polarizacije.
Upravo je to ključna dilema francuskog centra: hoće li uspjeti postići dogovor prije izbora ili će međusobna nadmetanja omogućiti kandidatima s političkih ekstrema da preuzmu inicijativu. Ako se podjele nastave, drugi krug između krajnje desnice i krajnje ljevice više neće biti samo upozoravajući scenario, nego realna posljedica rasipanja glasova i krize političkog vodstva u umjerenom bloku.
FRANCUSKA PRED IZBORE: Uspon Le Pen produbljuje političke podjele i ulične sukobe
