Politički poraz Aleksandra Vučića otvorio je novo pitanje u odnosima Beograda i Prištine: može li promjena vlasti u Srbiji donijeti i stvarni zaokret prema Kosovu ili će se, uprkos novim političkim akterima, nastaviti politika osporavanja njegove državnosti?
Kosovski premijer Albin Kurti izrazio je nadu da će izborni rezultati u Srbiji označiti početak drugačijeg odnosa Beograda prema Kosovu, ali je istovremeno upozorio da sama smjena vlasti ne garantira promjenu političkog kursa. Pobjeda Studentske liste, koja je na izborima 25. oktobra osvojila 52,54 posto glasova, okončala je četrnaestogodišnju dominaciju političke strukture Aleksandra Vučića, čija je Srpska napredna stranka dobila 39,29 posto.
Ipak, za Prištinu ostaje otvoreno ključno pitanje: šta zapravo donosi politička alternativa koja je pobijedila Vučićevu stranku, ali još nije jasno definirala svoj odnos prema Kosovu?
Govoreći na skupu Pokreta Samoopredjeljenje, Kurti je ukazao na tu neizvjesnost. Prema njegovim riječima, poznato je ko je izgubio vlast, ali još nije jasno ko će je i na koji način preuzeti. Izrazio je očekivanje da će političke promjene u Srbiji biti praćene i promjenom odnosa prema Kosovu kao nezavisnoj državi, ali i prema albanskom stanovništvu u Preševu, Bujanovcu i Medveđi, koje je opisao kao diskriminisanu zajednicu.
Problem je, međutim, što dosadašnji javni stavovi predstavnika Studentske liste ne nagovještavaju nužno takav zaokret. U njihovim političkim istupima Kosovo se i dalje tretira kao sastavni dio Srbije, uz pozivanje na odredbe srbijanskog ustava. Takva pozicija pokazuje da odlazak Vučića ne mora automatski značiti i napuštanje nacionalističkog koncepta na kojem je godinama počivala državna politika prema Kosovu.
Predstavnici Studentske liste najavili su nastavak dijaloga s Prištinom pod pokroviteljstvom Evropske unije i poštivanje Briselskog sporazuma iz 2013. godine, kao i drugih međunarodnih obaveza koje je Srbija preuzela tokom prethodne vlasti. Međutim, ostaje nejasno kako će se takva obećanja uskladiti s političkim stavovima o statusu Kosova.
Upravo je to jedna od ključnih slabosti dosadašnjeg procesa normalizacije. Beograd i Priština od 2011. godine vode dijalog uz posredovanje Evropske unije, ali brojni postignuti sporazumi ostali su djelimično ili potpuno neprovedeni. Političke promjene u Srbiji mogle bi otvoriti prostor za novi početak, ali samo ukoliko budu praćene spremnošću da se preuzete obaveze konačno pretvore u konkretne poteze.
Za Kurtija, normalizacija odnosa ne može se svesti na tehničke dogovore i diplomatske susrete. Ona podrazumijeva i suočavanje Srbije s ratnom prošlošću, promjenu političkog diskursa, dekriminalizaciju institucija i demokratizaciju društva.
Posebno je insistirao na rasvjetljavanju sudbine nestalih osoba, otkrivanju lokacija masovnih grobnica i utvrđivanju odgovornosti za zločine počinjene nad albanskim civilima tokom rata na Kosovu 1998. i 1999. godine. Prema dokumentovanim podacima, rat je odnio više od 12.000 ljudskih života, dok se još traga za 1.577 nestalih osoba.
Otvaranje arhiva i utvrđivanje sudbine nestalih nisu samo pitanja historijske dokumentacije nego i osnovni preduslovi za izgradnju povjerenja između dva društva. Bez priznanja činjenica o ratnoj prošlosti teško je očekivati da politički dogovori proizvedu trajno pomirenje.
Kurti je poručio da Kosovo želi mir, saradnju i dobre susjedske odnose zasnovane na ravnopravnosti i međusobnom poštovanju, ali da krajnji cilj mora biti puna normalizacija uz međusobno priznanje. Time je još jednom jasno stavio do znanja da Priština ne vidi održivo rješenje u nastavku odnosa u kojem jedna strana osporava državnost druge.
Dodatnu prepreku predstavlja slučaj Milana Radoičića, bivšeg potpredsjednika Srpske liste, koji je preuzeo odgovornost za organizaciju oružanog napada u Banjskoj u septembru 2023. godine. U tom napadu ubijen je policijski narednik Kosova, dok su trojica napadača također izgubila život. Kosovo optužuje Srbiju za umiješanost u događaje u Banjskoj, što Beograd negira.
Kurti je ranije nastavak dijaloga na najvišem političkom nivou uslovljavao izručenjem Radoičića, koji se nalazi u Srbiji. Taj zahtjev pokazuje koliko će pitanje odgovornosti za nasilje na sjeveru Kosova opterećivati eventualni pokušaj uspostavljanja novih odnosa između dvije strane.
Politički preokret u Srbiji zato otvara mogućnost promjene, ali još ne pruža dokaze da je do nje zaista došlo. Nova vlast tek treba pokazati hoće li se distancirati od politike koja je godinama proizvodila tenzije, podržavala paralelne strukture na Kosovu i održavala neriješeno pitanje njegove državnosti.
Za Prištinu će se stvarni značaj promjene u Beogradu mjeriti konkretnim postupcima: odnosom prema nezavisnosti Kosova, provedbom međunarodnih sporazuma, odgovornošću za Ban jsku i spremnošću da se otvore arhivi o ratnim zločinima.
Smjena Vučića može biti kraj jedne političke ere u Srbiji. Ali tek će odnos nove vlasti prema Kosovu pokazati je li riječ i o početku napuštanja politike koja je tu eru obilježila.
SRBIJA POSLIJE VUČIĆA: Rušenje režima tek je početak borbe za državu
