Povlačenje srpskih pravosudnih službenika s Kosova, koje je 2022. pokrenula Srpska lista uz podršku Beograda, pretvorilo se u dugoročnu institucionalnu krizu. Priština je prihvatila njihove ostavke umjesto da omogući reintegraciju, a konkursi za nova radna mjesta ostali su bez ozbiljnog odziva. Politički obračun Beograda i Prištine tako se nastavlja preko leđa građana koji ostaju bez povjerenja u pravosuđe.
Četiri godine nakon što je oko 130 srpskih sudija, tužilaca i pravosudnih službenika napustilo institucije na sjeveru Kosova, njihova mjesta uglavnom su prazna. Od deset rezervisanih pozicija za srpske tužioce prijavila su se samo tri kandidata. Nijedan još nije imenovan.
Ovaj rezultat razotkriva neuspjeh politike koja je trebala osigurati integraciju srpske zajednice u kosovski institucionalni sistem. Beograd je 2022. povlačenje Srba iskoristio kao sredstvo pritiska na Prištinu, a kosovske institucije su prihvatanjem ostavki praktično zatvorile vrata njihovom povratku.
Evropska komisija u izvještaju za 2026. godinu upozorava da takva odluka nije u skladu s obavezama iz Sporazuma o pravosuđu iz 2015. godine. Istovremeno, konstatuje da nedovoljna zastupljenost Srba otežava pristup pravdi i produbljuje nepovjerenje u institucije.
Odgovornost je, dakle, podijeljena, ali nije jednaka. Beograd je politički organizovao napuštanje institucija, a zatim promijenio stav i počeo zagovarati povratak. Priština je, umjesto da iskoristi tu promjenu i obnovi pravosudnu integraciju, prihvatila ostavke i prepustila problem konkursima za koje je bilo jasno da neće brzo dati rezultate.
Takva politika posebno pogađa građane na sjeveru. Bez sudija i tužilaca koji poznaju lokalne prilike i uživaju povjerenje zajednice, pravni sporovi ostaju neriješeni, a sumnje u selektivnu primjenu zakona postaju sve veće.
Primjer su rušenja objekata na jezeru Gazivode, koja su provedena uprkos sudskim postupcima i žalbama vlasnika. Evropska komisija upozorila je da su nepovratne mjere poduzimane dok su pravni postupci još trajali. To nije samo pitanje administrativne procedure nego ozbiljan test vladavine prava: institucije koje provode zakon ne mogu istovremeno ignorisati sudsku zaštitu građana.
Kriza nije ograničena na pravosuđe. Već četiri godine nije imenovan ni regionalni direktor policije za sjever, iako Briselski sporazum predviđa da tu funkciju obavlja Srbin s Kosova, s liste koju predlažu gradonačelnici četiri općine sa srpskom većinom. Nakon odlaska više od 550 srpskih policajaca, većinu su zamijenili Albanci, dok je povjerenje lokalnog stanovništva u policiju ostalo ozbiljno narušeno.
Kurti odbacuje saradnju sa Srpskom listom, koju smatra produženom rukom Beograda. Međutim, političko nepovjerenje prema jednoj stranci ne može biti opravdanje za zanemarivanje ustavne obaveze zastupljenosti nevećinskih zajednica. Srpska zajednica nije isto što i Srpska lista, a njena prava ne mogu zavisiti od odnosa vlade prema toj stranci.
Upravo je to suština kosovskog problema na sjeveru: Beograd želi zadržati političku kontrolu nad Srbima, dok Priština integraciju često svodi na formalno prisustvo državnih institucija. Između te dvije strategije ostaju građani bez funkcionalnog pravosuđa, policije kojoj vjeruju i sigurnosti da će njihova prava biti zaštićena.
Četiri godine nakon povlačenja Srba, ni Beograd ni Priština nisu pokazali spremnost da prekinu taj krug. Prvi je institucije koristio kao sredstvo političke ucjene, drugi nije iskoristio priliku da ih obnovi. Dok se obje strane pozivaju na suverenitet, dijalog i prava zajednica, na sjeveru Kosova izostaje ono osnovno: institucije koje rade i jednako štite sve građane.
(Proglas)
