Ne moš ti svima ugodit.
Evo, recimo… Je li Isus bio najbolji čovjek koji je kročio ovom dolinom sjena što zovemo je svijetom našim? Je li bio za mir čak i ako te udare, za praštanje bez obzira na to kakvo ti zlo učine i ljubav bez obzira što te mrze? Jeste. Bio je toliko dobar da su ga ljudi viđeli kao Boga.
Piše: Andrej NIKOLAIDIS CdM
Što rekao Ksenofan: Kad bi volovi, konji ili lavovi imali ruke i mogli njima da crtaju i stvaraju djela kao ljudi, konji bi slikali likove bogova nalik konjima, a volovi nalik volovima, dajući im tijelo prema sopstvenom obličju. Ne mogu dovoljno naglasiti: jeste, rečeno ima veze sa životinjama ali nije basna i nije je napisao Ezop.
Elem… Taj Isus, dobrota i toplota, sunce ovog svijeta, bez kojega bi sve smrzlo, naša srca prije svega – da o njemu pitate svinje (ne, priča i dalje nema veze sa Ezopom), rekle bi vam sve najgore. Svinje i danas proklinju Isusa i sve nas koji ga slijedimo. Jer svinje su, onomad, počinule pod Jevrejima. Ljudima je bilo zabranjeno da ih jedu pa ih nije tovilo i klalo. Svinje živjele dugo i u spokoju. Sve dok nije došao Isus, čiji su sljedbenici internizovali grijeh pa zaključili da on, grijeh, ne ulazi na, nego izlazi iz usta i opet počeli peći, pržiti i sušiti svinje, koje su opet završile u klanicama, pod oštrim noževima okrutnih mesara, obješene na kuke za meso i u paklenim vatrama pećnica, sa krompirom i ruzmarinom. Da svinje imaju ruke i da mogu da njima crtaju i stvaraju djela kao ljudi, na njihovim slikama i u njihovoj istoriji Isus bi ostao zabilježen grđi no Hitler, Džingis Kan i Kaligula, zajedno, u našoj.
Dakle: sve je stvar perspektive. I to iz mene ne progovara moralni relativizam, nego je taj iskaz stvar zdravog razuma. Šta god da misliš i u šta god da vjeruješ, eto ti ga tamo, samo mene nemoj tjerati da mislim i vjerujem u isto. Jer: Yeah, Well, You Know, That’s Yust, Like, Your Opinion, Man, što rekao Veliki Lebowski.
Iz moje perspektive, dok i ovog ljeta crnogorsko primorje izgleda kao obala Ganga i Bramaputre tokom religijskih svečanosti i ritualnih kupanja, nameće se pitanje: dragi turisti, koji je vama kurac?
Šta je, kod vas nema Tindera, pa morate doći na more da bi imali seks? Eto vas ko kolektivni Pišonja i Žuga Zabranjenog pušenja: more je provod, more su koke, more je izvor života, je li tako Moke? Kod vas nema piva za pet eura? Šta, nema pomfrija za šest niti pice za 18 eura? Aha, kod vas nema mora. Pa vam se zbog sedam dana na tom moru isplati da čitavu godinu štedite, isplati vam se da s kraja na kraj primorskog grada vozite tri sata, a iz grada u grad pola dana u nepreglednim kolonama nalik na one koje tvore mravi na kokainu? Isplati vam se da se kupate u moru u koje se izliva kanalizacija, nakon što ste se isunčali na plaži na kojoj se na kvadratnom metru tiska tri peškira i 10 tjelesa nepoznatih vam ljudi? Da vas pitam nešto. Kad na plažu dođete u osam ujutro i na njoj ostanete do osam uveče, koliko puta se u tom periodu popišate u more? Aha. E, isto toliko puta se popiša svaki čovjek na toj plaži. Kapirate sad zašto je voda najhladnija ujutro a sve toplija kako odmiče dan?
Jeste li bili na Adi Bojani? Jeste, ma nema u svemiru takve ljepote. Jeste li se kupali na ušću? E, niti jedna od onih hiljadu kućica na vodi nema kanalizaciju. Nego te hiljade ljudi što u njima uživaju u pogledu na rijeku koja teče i kao da odnosi sve čovjekove probleme, sve što ima u utrobi izruči pravo u vodu, pa Bojana osim problema ravno na ušće nosi i to.
Realno, ko ne bi platio 200 eura dnevno za to?
Iz moje perspektive, priče o pretvaranju Crne Gore u destinaciju elitnog turizma pravno treba tretirati kao pokušaj ubistva. Ja lično, svaki put kad to čujem, zamalo crknem od smijeha.
Jer, da vas podsjetim: čitav prostor od Ade Bojane, pa sve duž ulcinjskog bulevara do ulaza/izlaza iz grada, prostor nakrcan hiljadama kuća i stanova, prostor je bez kanalizacije. One zgrade, lijepa novogradnja koju vidite, luksuzno su opremljene septičkim jamama. E tako vam je, sa malim prekidima, praktično sve do Bara.
Tu se nameće nekoliko zdravorazumskih pitanja. Recimo ovo: je li moguće graditi elitni turizam bez kanalizacije? Ili ovo: je li moguće da u 21. vijeku naselja koja gravitiraju prema više od polovine crnogorskih plaža nemaju kanalizaciju? Ili da to formulišem ovako, kao pitanje za svaku vlast, i onu što bila je i onu što jeste kao i onu što tek će u tron zasjesti: a da, prije nego što opet počnete srati o elitnom turizmu i visokoplatežnim gostima, napravite kanalizaciju?
Crnogorski elitni turizam bez kanalizacije, uzgred, funkcioniše kao savršena metafora ulaska Crne Gore u EU.
Zamislite to kao tik tok klip: kamera snima osobu do pasa. Elegantna večernja toaleta, skupa frizura, osmijeg blaženstva na licu. Osoba je zagledana u zvjezdano nebo, a na njemu najsjanije su zvijezde Evropske unije.
Kamera lagano odzumira i mi vidimo da osoba odjevena za svečane prilike stoji u septičkoj jami.
Ne, nije smiješno. Klip zapravo prikazuj veličinu čovjeka, jedinstvenog bića koje može ono što ne može ni svinja ni vo ni konj ni lav (ne, ni ovo nije Ezop): da, do guše u govnima, sanjari zagledan u nebo.
P.S.
Vele ljudi koji su nešto čitali da je u Starom Rimu bilo ovako: da bi neka naseobina bila smatrana gradom, morala je imati trg, pozorište i kanalizaciju. Trg znači da je politička zajednica. Pozorište znači umjetnost. Kanalizacija civilizaciju.
A sad ponovo prebrojte koliko gradova ima u Crnoj Gori.
