Da krenemo od početka: nedavno ubijeni Charlie Kirk je bio fašista. Govorio je da Islam nije u podudarnosti sa „zapadnom civilizacijom”, da je ta religija mač kojim radikalna ljevica kolje Ameriku; da žene treba da se podčine supruzima i odbace feminizam; da desetogodišnja djevojčica koja biva silovana svakako treba da rodi dijete jer je abortus ubistvo; da Palestina ne postoji i da je to teritorija rezervisana za Izraelce.
Piše: Dušan PAJOVIĆ CdM
Govorio je i svakakve druge gadosti povodom crnaca, trans ljudi i imigranata. U krajnjem, rekao je da je par ubistava godišnje vrijedno slobodnog nošenja oružja garantovanog drugim amandmanom i „Božjim pravom“.
Pretpostavljate da zbog smrti Kirka baš i nijesam ronio suze. Oprostite mi ako sam neosjetljiv, vjerovatno su me emotivno sjebali videi dječjih tijela zakopanih u ruševinama zgrada u Gazi. Što je Kirk zdušno podržavao.
Elem, iako ja nijesam ronio suze, čini se da neki drugi tipovi navodno jesu. Dok su se doktori još borili za Kirkov život, premijer Izraela, Benjamin Netanyahu, je na X-u napisao da se moli za Kirka. Ne znam kako je uspio da uhvati pauzu između bombardovanja šest različitih država da još i tvitne, ali okej – svaka čast na time managementu. Nakon što je Trump potvrdio Charliejevu smrt, pojavio se i Elon Musk da, bez ikakvih dokaza, okrivi ljevicu za pucanj i poruči da je vrijeme za „borbu ili smrt“.
Javili su se i dežurni KKKlovnovi sa drugog kraja svijeta. Dodik je organizovao paljenje svijeća u čast Kirka, a Vučić je kazao da su srpski studenti planirali atentat po istom principu na njega. Rekao je da su „anarho-građanisti“, priznajem – sviđa mi se termin, kako u Americi, tako i u Srbiji – ubice.
Pročitali ste kako su reagovali prethodno navedene spodobe, tako da lako možete pretpostaviti i reakcije „naše” vlasti. Već par sati nakon što je Kirk preminuo, saučešće su, ažurno – oko ponoći, izjavili i predsjednik skupštine Andrija Mandić i predsjednik vlade Milojko Spajić.
Kirk je ovdje manje bitan, u krajnjem bizarnosti njegovog ubistva i motiva za isto dodaje činjenica da je u pitanju B-tier desničara. Ono što nas ovdje zanima je politička reperkusija njegove smrti.
Vidite, isto kao i u RS-u, „naša“ vlast je samo ispostava Beograda. Samo što Beograd po sebi nije centrala, nego je ispostava Vašingtona. Tvrdim: ne (samo) Moskve – kako liberali to vole da kažu – nego Vašingtona. Srbija je prije par decenija, u okvirima Jugoslavije, bila nesvrstana; a danas je, zahvaljujući Vučiću, presvrstana. AV malo ide do Pekinga na vojnu paradu, malo migne Vulinu da posjeti samit BRICSa, ali se suštinski zna ko je pravi gazda – Sjedinjene Američke Države. To biva očito čim stvari krenu da se analiziraju dublje od pojavnog nivoa. Kad zagusti – Srbija šalje Ukrajini oružje i time ih podrži u odbrani protiv Rusije. Kada se skoro svi okrenu protiv SAD-a, Srbija biva ta koja pomogne Izraelu u vršenju genocida – ponovo šaljući oružje američkom najvećem savezniku.
Pošto smo ustanovili da na kraju krajeva ipak Trump biva taj koji diktira politički kurs Srbije, pa onda Srbija to sliva na svoje kolonije – dio Bosne i Hercegovine i Crnu Goru; vrijedi pomno pratiti što se dešava u imperijalističkom centru.
Predsjednik SAD-a je upravo najavio zabranu Antife. Kako možeš zabraniti nešto što nije organizacija nego spontan otpor? Ne samo da nema formalne strukture, nego Antifa nije čak ni horizontalni pokret sa ćelijama, već samo skraćenica od „antifašisti“ – svako ko sebe identifikuje kao takvog je antifa. Ali to i jeste poenta. Nije ni Hitleru bilo bitno da li komunisti stvarno pale Reichstag. Bitno je bilo da se nađe zgodan povod, dimna zavjesa za progon. Danas, nakon metka ispaljenog u Kirka, ista logika je u pogonu: da se ubije svaka mogućnost otpora, da se svaki glas koji ne stane mirno na bojnu liniju „zapadne civilizacije“ proglasi terorističkim. U američkom tzv. bastionu slobode, ljudi koji su izbacili šaljive mimove povodom Krikove smrti, već sada dobijaju otkaze, prijetnje, isključenja sa fakulteta ili se protiv njih pokreće disciplinski postupak.
A ono što krene iz Washingtona – vrlo brzo se, preko Beograda, spusti i na Podgoricu. Ako je Americi potrebna demonizacija ljevice, kod nas će se naći zvaničnici koji će narativ vrlo rado preuzeti putem copy/paste funkcije. Ako Trump krene u hajku protiv antifašista, mi ćemo gledati reprizu: progon aktivista, etiketiranje, zabrane i represiju.
Uostalom, sve ono što se i već ovdje dešava, samo na većem nivou. Pogledajte bilans posljednjih nekoliko godina: rastući kult fašizma kroz knjige, ulice i spomenike; relativizacija narodnooslobodilačke borbe; targetiranje opozicionih glasova, pritisci na medije i zabrane okupljanja. Jebote, pa i fotoreportere tuče četnička rulja dok ih popovi blagosiljaju. Sve što je nedavno zvučalo kao distopijska fikcija, sada postaje normalnost.
Srpska ekstremna desnica koja djeluje u Crnoj Gori je spoj obrazaca američkih „kulturoloških ratova“ i svetosavskog nacizma. Uvezeni slogani i teorije zavjere im daju globalni legitimitet u desničarskim krugovima, a lokalna klerofašistička mitologija im služi kao gorivo za mobilizaciju masa. Na kraju dobijamo ideološki Frankenštajn koji istovremeno kleči pred američkim imperijalizmom i maše zastavama Vagnerovog Isusa. Ispod tog šatora mogu da stoje zajedno alt-right youtuberi i pravoslavni popovi, domaći narko-biznismeni i američki milijarderi, nacisti iz prošlog vijeka i njihovi digitalni nasljednici. Kad se takav hibrid jednom pusti s lanca, istorija nam pokazuje kako stvari dalje idu: stvara se neprijatelj, pronalazi se povod i otvara se sezona lova.
Nacisti su zapalili Reichstag i okrivili komuniste. Danas fašisti ne moraju ni paliti, dovoljan im je jedan metak kojim će se kreirati narativ, pa progon može da počne. Grdno se vara svako ko misli da se on sa centra neće preliti do naših balkanskih protektorata.
