Kaznene mjere Evropske unije prema Kosovu sve se češće doživljavaju kao produžena sankcija bez jasnog opravdanja.
Za razliku od trenutka kada su uvedene, okolnosti su se danas značajno promijenile – prije svega učešćem srpske zajednice na ovogodišnjim parlamentarnim i lokalnim izborima. Time su, tvrde pojedini analitičari, nestali razlozi na koje se EU prvobitno pozivala.
„Smatramo da više nema nijednog uslova koji bi opravdao nastavak mjera. Održavanjem izbora, Srbi ponovo imaju svoje političke predstavnike na lokalnom i centralnom nivou, što označava povratak normalnog političkog života“, kaže za RSE Besar Gergi iz Grupe za pravne i političke studije.
Njihova organizacija je, zajedno sa još 12 organizacija civilnog društva, prošle sedmice uputila zahtjev Briselu za ukidanje sankcija, upozoravajući da nanose štetu evropskim integracijama Kosova. EU, međutim, još nije odgovorila; zvanično je potvrđeno samo da je pismo zaprimljeno.
Mjere su uvedene sredinom 2023. godine nakon eskalacije napetosti na sjeveru Kosova i poteza Vlade u Prištini koje je EU ocijenila kao jednostrane i štetne po srpsku zajednicu. Obuhvataju zamrzavanje dijela finansijskih sredstava i obustavu sastanaka visokog nivoa sa kosovskim vlastima.
Posljednjih mjeseci, međutim, primjetni su signali ublažavanja – predsjednica Evropske komisije Ursula von der Leyen održala je odvojene razgovore s predsjednicom Vjosom Osmani i premijerom Albinom Kurtijem, ističući da Kosovo treba nastaviti izgradnju institucija, smanjiti tenzije i završiti potrebne korake za korištenje sredstava iz evropskog Plana rasta.
Ipak, posljedice mjera ostaju vidljive: projekat proširenja kapaciteta grijanja Termokosa, vrijedan više od 17 miliona eura iz EU fondova, i dalje stoji. Institut GAP procjenjuje da je zbog zamrznutih projekata Kosovo već izgubilo oko 613 miliona eura, najviše u sektorima energetike, ekologije, digitalizacije i kulture.
Analitičar Toby Vogel iz Savjeta za demokratizaciju politike upozorava da je politika EU prema Kosovu prešla u stanje „autopilota“, dijelom zbog fokusiranosti Brisela na rat u Ukrajini i krizu na Bliskom istoku.
„Niko trenutno ne želi trošiti politički kapital na Kosovo i Srbiju. Mjere su od početka bile nebalansirane, pogotovo uzimajući u obzir da Srbija nije snosila posljedice nakon događaja u Banjskoj“, smatra Vogel. Prema njemu, ukidanje mjera moglo bi uslijediti tek kada se u Prištini formira stabilna vlast i izbjegnu potezi koji se u Briselu tumače kao jednostrani.
Iako je Evropski parlament ranije pozvao na ukidanje sankcija, konačna odluka zahtijeva konsenzus svih 27 država članica, uključujući pet koje i dalje ne priznaju nezavisnost Kosova.
Kosovo, u međuvremenu, ostaje jedina država Zapadnog Balkana bez statusa kandidata za članstvo u EU, a blokada u formiranju institucija dodatno odlaže pristup evropskom Planu rasta.
Gergi poručuje da je ključno da institucije što prije budu formirane i da započnu koordinirano lobiranje u evropskim prijestolnicama – ali i da na kraju sve zavisi od političke volje EU.
