Izbori u Bosni i Hercegovini nisu donijeli veliki politički preokret, ali su jasno pokazali da se postojeći odnosi snaga učvršćuju. SDA, SNSD i HDZ BiH zadržali su ključne pozicije, dok su građanske i opozicione stranke pretrpjele ozbiljne gubitke.
Najvažnija poruka izbora, međutim, možda se ne nalazi u rezultatima stranaka nego izvan biračkih mjesta. Gotovo 320.000 građana koji su glasali prije četiri godine ovaj put nije izašlo na izbore. Tako je smanjena izlaznost dodatno pogodovala strankama s čvrstom i discipliniranom biračkom bazom.
Izborni rezultat zato više govori o sposobnosti političkih organizacija da mobiliziraju vlastito biračko tijelo nego o širokom talasu političke promjene.
Trojka nije uspjela pretvoriti vlast u trajnu političku podršku
Najveći udar pretrpjela je Trojka – SDP BiH, Narod i pravda i Naša stranka.
Ove stranke su nakon izbora 2022. godine preuzele vlast od SDA, gradeći politički identitet na obećanju promjene načina upravljanja i slabljenja dominacije tradicionalnih nacionalnih stranaka. Četiri godine kasnije, izborni rezultat pokazuje da taj model nije uspio pretvoriti vlast u stabilnu i široku biračku podršku.
Pad Trojke može se tumačiti i kroz visoku apstinenciju. Dio birača koji je 2022. podržao promjenu očigledno nije pronašao dovoljan razlog da ponovo izađe na izbore.
To je posebno važno jer se ne vidi snažan prelazak birača Trojke prema drugim političkim opcijama. Umjesto velikog preslagivanja unutar biračkog tijela, vidljiviji je pad političke motivacije dijela građana.
U takvim okolnostima tradicionalne stranke ponovo su profitirale od vlastite organiziranosti i stabilnog biračkog tijela.
SDA se vraća u središte političke scene
Izborni rezultat SDA predstavlja povratak stranke u poziciju glavnog političkog oslonca bošnjačkog biračkog tijela.
Nakon što je 2022. godine izgubila ključne pozicije na državnom i federalnom nivou, SDA je tokom prethodnog mandata ostala najjača opoziciona infrastruktura. Slabljenje Trojke otvorilo je prostor za njen povratak.
Time se potvrđuje obrazac koji se u Federaciji BiH ponavlja godinama: pokušaj stvaranja šire građanske ili multietničke političke alternative nakon jednog izbornog ciklusa često završava povratkom dominantne nacionalne stranke.
To ne znači da su građanske opcije nestale, ali pokazuje koliko teško mogu dugoročno održati političku podršku unutar sistema koji je snažno oblikovan etničkim podjelama.
Kraj Komšićeve političke ere
Rezultat Demokratske fronte označava i završetak jedne duge političke faze.
Željko Komšić nakon četiri mandata neće ostati ni u državnom parlamentu, dok njegov kandidat za Predsjedništvo BiH Slaven Kovačević nije uspio osvojiti mandat.
Komšićeva politička snaga godinama je bila vezana za direktne izbore za Predsjedništvo BiH. Gubitkom te pozicije DF je ostao bez ključnog mehanizma koji je stranci omogućavao političku vidljivost daleko veću od njene parlamentarne snage.
Ovaj rezultat ne znači nestanak građanske ideje iz bosanskohercegovačke politike, ali pokazuje njena ograničenja u postojećem izbornom i ustavnom sistemu.
Republika Srpska: SNSD pobijedio prije svega zato što je opozicija oslabjela
U Republici Srpskoj izborni rezultat još jasnije pokazuje posljedice fragmentacije opozicije.
SNSD sa koalicionim partnerima ide prema dvotrećinskoj većini u Narodnoj skupštini RS, dok su opozicione stranke izgubile veliki dio političke težine.
SDS, tradicionalno najvažnija opoziciona stranka, završila je iza Pokreta Sigurna Srpska Draška Stanivukovića. Ni kandidat SDS-a za predsjednika RS Branko Blanuša nije uspio ozbiljnije ugroziti kandidata SNSD-a Savu Minića.
Još upečatljiviji je pad Jelene Trivić. Nakon što je 2022. godine kao zajednička opoziciona kandidatkinja za predsjednicu RS osvojila oko 273.000 glasova i bila ozbiljan konkurent Miloradu Dodiku, sada je kao kandidatkinja Narodnog fronta za Narodnu skupštinu RS osvojila manje od 1.500 glasova.
Njena stranka ostala je ispod izbornog praga.
Opozicija u RS tako nije samo izgubila izbore nego je izgubila i sposobnost da biračima ponudi jasnu alternativu. Umjesto koncentracije političke energije oko nekoliko snažnih kandidata, pojavili su se brojni lideri, stranke i projekti koji su međusobno dijelili opoziciono biračko tijelo.
SNSD je istovremeno zadržao prednost kroz razvijenu stranačku infrastrukturu i sposobnost mobilizacije vlastitog biračkog tijela.
Zbog toga izborni rezultat u RS više izgleda kao posljedica raspada opozicione konkurencije nego kao dramatičan porast popularnosti vlasti.
Stranka za BiH izlazi iz političke margine
Jedno od rijetkih značajnijih iznenađenja predstavlja rezultat Stranke za BiH i njenog lidera Semira Efendića.
Efendić je u utrci za bošnjačkog člana Predsjedništva BiH osvojio više od 110.000 glasova i završio na trećem mjestu. Njegov lični rezultat bio je znatno bolji od rezultata stranke, što pokazuje da se dio podrške veže upravo za njegovu političku prepoznatljivost.
Stranka za BiH time se vraća u prostor između SDA i građanskih stranaka Trojke, a njen izborni rezultat može imati direktne posljedice na formiranje vlasti u Federaciji BiH.
Ukoliko preliminarni rezultati budu potvrđeni, Stranka za BiH mogla bi postati jedna od ključnih tačaka oko koje će se praviti nova federalna parlamentarna većina.
Nešićev povratak kao simptom političkog sistema
Povratak Nenada Nešića u državni parlament također je među zanimljivijim rezultatima izbora.
Nešić se vraća nakon što je prethodni mandat završio ostavkom na mjesto ministra sigurnosti BiH, poslije hapšenja i istrage Tužilaštva BiH zbog sumnji koje su se odnosile na više krivičnih djela.
Optužnica u tom predmetu nije podignuta, dok je Tužilaštvo BiH ove godine obustavilo istragu protiv njega u drugom slučaju.
Njegov povratak pokazuje koliko je politička odgovornost u BiH često odvojena od pravosudnih procesa i koliko izborni sistem omogućava političarima da se nakon kontroverzi ponovo vrate u institucije.
Najvažniji pobjednik možda je – apstinencija
Kada se svi rezultati stave u širi kontekst, izbori ne izgledaju kao jednostavna pobjeda nacionalizma, niti kao potpuni nestanak građanske politike.
Ono što je mnogo očiglednije jeste povratak poznatih političkih obrazaca.
Nacionalne stranke zadržale su snažne i disciplinirane baze. Građanske i opozicione opcije nisu uspjele izgraditi dovoljno snažnu alternativu. U Republici Srpskoj opozicija je dodatno oslabljena međusobnim sukobima i fragmentacijom, dok se u Federaciji SDA vraća kao centralni politički faktor.
Istovremeno, gotovo 320.000 birača manje nego prije četiri godine izašlo je na izbore.
To je možda i najvažnija poruka cijelog izbornog ciklusa.
Bosanskohercegovačko biračko tijelo nije napravilo veliki zaokret prema novoj političkoj ponudi. Umjesto toga, značajan dio građana odlučio je da ne učestvuje, dok su organizirane i tradicionalne političke strukture uspjele sačuvati svoju poziciju.
Rezultat je politički sistem u kojem se vlast može mijenjati, ali se osnovni obrasci političkog ponašanja teško mijenjaju.
A upravo će sposobnost da se taj obrazac prekine – a ne samo osvajanje vlasti u jednom izbornom ciklusu – biti ključni test za sve stranke koje žele ponuditi drugačiju Bosnu i Hercegovinu.
DRAGAN BURSAĆ: Zbogom, građanska BiH, nismo te nešto ni željeli!
